SAMOUPRAVA-NA VRBI SVIRALA

AIM, Skopje, 13.11.1996

Dijabolicni Velibor Djarovski - Djaro, na balkanskim prostorima dobro poznati estradni i sportski mesetar, barem formalno-parvno nezavisni kandidat za skopskog gradonacelnika na makedonskim lokalnim izborima zakazanim za 17 novembar, postao je svojevrsnom paradigmom predizbornog folklora. Prigodno redizajniran, isticuci kao prednost kompromitantne fragmente svoje urnebesne biografije, Djaro svako vece sa TV-ekrana porucuje: "Izaberite boljega, ukoliko ga poznajete". Upravo ta nektiticna samouvjerrenost, osnovno je obeljezje aktuelne izborne procedure u Makedoniji. Kako, uostalom, drugacije protumaciti cinjenicu da se cak 18 Skopljanaca smatra kompetentnim da vodi metropolu, da se okruglo jedan procenat od milion i po punoljetnih Makedonaca sprema da u nedelju koja sledi "preuzme" vlast.

U trku za povjerenje biraca, inace, usle su 33 partije i sva sila nezavisnih kandidata, a Makedonija, prema zahtjevima najnovije teritorijalne podjele, bira 124 gradonacalnika i isto toliko lokalnih organa samouprave. Medjutim, osnovni je utisak da se ovdje ne spremaju lokalni nego parlamentrani izbori. Partijski celnici u glamuroznim putujucim cirkusima, uglavnom zaboravljajuci obicne ljudske potrebe i komunalne probleme, sa manje ili vise inspiracije tumace globalne partijske programe, a potemcijalni gradonacelnici (ponegdje i seoski kmetovi) i njihov demokratski nakit - komunalni savjetnici, scucureni negdje u dubini kadra predano sute i, kad za to po scenariju dodje vrijeme, freneticno aplaudiraju mudrim liderima.

Upravo ova cinjenica svjedoci da predstojece glasanje za sve politicke faktore ima daleko vece znacenje nego li bi to trebalo da imaju "normalni" lokalni izbori. Blagodareci prije svega frapantnoj tromosti ovdasnjeg legislativnog procesa, izbori kasne okruglo dvije godine i padaju doslovno na polovini mandata aktuelne zakonodavne vlasti. Bolja prilika da se provjeri jesu li se biraci predomislili u vezi sa bezrezervnom podrzkom sto su je prije dvije godine pruzili sadasnjoj nomenklaturi, nije se mogla ni zamisliti. Tim prije, sto je opozicija proljetos skupila citavu gomilu potpisa (oko 200.000) koji su sugerisali eroziju nepodijelenog povjerenja. Poziciji je, dakle, sad stalo da dokaze vlastiti ugled i podrcku sto ih ima kod naroda, sa jedne strane, ali i da pokusa "ispeglati" ocigledne politicke proturjecnosti, nastale upravo zakasnjelim lokalnim izborima. Neke velike gradove, racunajuci i Skopje, jos od prije sest godina drze opozicione partije, pa bi vlast bila rada rijesiti se te neprijatne i, za ovaj stepen razvoja demokratskih odnosa, nelogicne politicke kohabitacije. Opozicija sa svoje strane hoce da, kako to kazu njeni lideri, razbija monopol partijske drzave i jednopartijske vlasti. Osvajanjem lokalne valsti opozicione partije bi legitimirale svoj zahtev za raspisivanjem venrednih parlamentarnih izbora, u svrhu cega su i skupile pomenutih 200.000 potpisa. Uostalom, ne jednom opozicija je priprijetila kako ce sa lokalnog nivoa jurisati na zakonodavnu i izvrsnu vlast.

Na pravoj vatri pece se vladajuci Socijaldemokratski savez buduci se svaki izborni rezultat osim apsolutne pobjede, sto nije realno, iz njegove pozicije mora smatrati neuspjehom. Ova je partija, zajedno sa Liberalnom i Socijalistickom, na parlamentarnim izborima odnijela ubjedljivu pobjedu, ali se koalicija doslovno raspala. Proljetos su Liberali presli u opoziciju, a aktuelna predizborna kampanja sugerise da ce njihovim putem i drugi partner. Socijaldemokrati sad imaju tijesnu parlamentarnu vecinu, ali i vidljivu kontrolu nad svim oblastima zivota. Osim, zasad cvrstog, partnerstva sa najmocnijom albanskom strankom Partijom demokratskog prosperiteta, koja takodje ucestvuje u izvrsnoj vlasti, SDSM se nema na koga osloniti u odbrani vlastitih tekovina, a sudeci prema predizbornim proklamacijama, pod tim se podrazumjeva sve sto Makedonija danas jeste.

SDSM-u je u ovoj kampnaji sasvim iznenada okrenula ledja patuljasta Socijalisticka partija cijim se liderima ocigledno ne dopada sjenka u kojoj su do sada tavorili. Ambiciozni prvak Ljubisav Ivanov zaigrao je vlastitu igru i oslanjajuci se na iskustva iz nekih drugih zemalja takozvanih novih demokratija, krenuo u osvajanje glasackih dusa izvodeci poznatu partituru socijalne pravde, ekstenzivnog zaposljavanja, revizije privatizacijskih procesa. Njegova publika prepoznala je muziku koju je slusala pola vijeka, a isto bi lako poceti "djuskati" po zanosnim populistickim notama, pa je Socijalisticka partija sad pod pravim barazom vlastima lojalnih medija. Nekako u sjenci ovoga "kucnog" sukoba odvijali su se svi drugi partijski skupovi.

Izuzetno ja zanimljiva i pomalo cudna, vjerovatno ne i dugotrajna, koalicija Demokratske partije Petra Goseva i nacionalisticke VMRO-DPMNE. Mada ima procjena da bi, zbog glasa koji bije Vmroovce, Demokrati mogli izgubiti ponesto od podolazeceg ugleda, cini se da ce pragmaticni "zajednicki nastup" ipak rezultirati odredjenim uspjehom, buduci se pokazalo da VMRO ima veoma stabilno biracko tijelo a Demokratska partija zavodljiva obecanja, posebno na ekonomskom planu. mada se odnosi izmedju takozvane stare opozicije (DP i VMRP-DPMNE) i nove personifikovane u Liberalnoj partiji ne mogu smatrati previse bliskim, moglo bi se lako desiti da i Liberali profitiraju, posebno u drugom krugu glasanja za gradonacalnike. Po svemu sudeci, ukoliko cak i pojedinacno "osvoji" najveci broj opstina, SDSM ce se tecko moci pohvaliti da je dobio izbore.

Nova makedonska teritorijalna raspodjela ucinila je da se ovdje prakticno vode dva paralelna izborna procesa. To je plasticnije docarao vjerovatno najznacajniji politicar iz albanskog bloka, lider pomenute PDP, Abdurrahman Aliti, kad je konsternirano izjavio da Albanci nemaju sta traziti na izborima u Skopju. Na zalost, politicari dvaju najvecih etnosa obracaju se iskljucivo svojim sunarodnicima, pa je nemoguce cak i zamisliti da bi gradonacalnik mogao biti Albanac, mada se racuna da je Skopje i najveci albanski grad u Makedoniji. Albanci ce se "boriti" tek za neke prigradske opstine, ali i za nekoliko veoma znacajnih gradova u zapadnoj Makedoniji u kojima, opet prema demografskim kriterijim, Makedonci nemaju "sta traziti". Partija demokratskog prosperiteta koja uspjesno balansira izmedju nacionalnih ambicija i realnih mogucnosti i pokusava sve probleme rijesiti unutar institucija sistema, na opasnoj je kusnji pred navalom stranke slicnog imena - Partija demokratskoj prosperiteta Albanaca (PDPA). Nosena nacionalnim romantizmom i vodjena od politickog idealista, albanska opozicija pokusava kompromitovati umjerene albanske politicare zbog njihove navodne neefikasnosti u vezi sa nacionalnom stvari, sluzeci se pri tome neodmjerenim rijecima i metaforama tipa "hajduci", "jataci" i "kursumi". Dio albanske populacije, sad je pitanje koliki, jamacno ce u njihovim programima prepoznati vlastite ambicije ili opsesije. Ukoliko, medjutim, dodje do radikalne promene u simpatijama albanskih biraca, koji su do sada u vecem omjeru pripadale Alitiju i drugovima, moglo bi se desiti da mukotrpno stvarana medjunacionalna ramnoteza i povjerenje, budu ozbiljno naruseni. Pise: BUDO VUKOBRAT