INTERVIEW: JANUSZ BUGAJSKI
direktor za Istocnu Evropu Centra za starategijske i medjunarodne studije u Washingtonu.
AIM, SARAJEVO, 12.11.96. Centar za strategijske i medjunarodne studije iz Washingtona pokrenuo jenedavno u Sarajevu inicijalnu konferenciju Demokratski forum Bosne i Hercegovine s ciljem da doprinese razvoju pluralnog i civilnog drustva u BiH. Na celu ovog projekta nalazi se poznati americki ekspert za istocnu Evropu Janusz Bugajski. Forum je okupio predstavnike iz oba bosanska entiteta nastojeci utvrditi prioritetne akcije u oblasti politickog zivota, ljudskih prava, medija, obrazovanja , gospodarskih incijativa ... koje mogu pomoci civilnoj rekonstrukciji bosanskog drustva kao svojevrsnog uvijeta i same integracije bosanske drzzave.
* Sto znaci graditi civilno drustvo u Bosni danas i kakvi su uopce izgledi za to ?
- Gradjanje i odrzavanje civilnog drustva u u bilo kojoj postkomunistickoj drzavi ili drzavi koja se demokratizira poslje rata jeste tesko. Tamo gdje su nacionalisticki elemnti , nacionalisticke ideologije, nacionalisticke teznje eskalirale do krajnjih granica to je posebno tesko. A mislim da nemamo jedno takvo iskustvo u Evropi i na njenom istoku sa tako tragicnom kobinacijom komunistickog nasljedja i nacionalistickog rata u kojem je izgradnja civilnog drustva visestruko otezana i opterecena kao sto je slucaj sa Bosnom. To znaci da novo drustvo ne samo da mora razbiti stari sistem vec treba sprijeciti nastajanje novog sistema sada baziranog na etnicitetu i predominaciji nacionalnih grupa. To je stvarnost Bosne. Ne bih u ovom monetu mogao reci ni da sam optimist ni da sam pesimist, ali realno gledajuci znam da ce borba protiv rastucih otpora civilnom drustvu trajati jos godinama i biti neizvjesna.
* Sta za projekt civilnog drustva u Bosni znace rezulatati upravo odrzanih izbora ?
- Rezultati izbora pak daju osnova za pesimizam. Rezulatati su legitimirali vldajucu poziciju nacionalnih partija. Dalje oni se legitimizirali etnicke teritorije koji su uspostavljeni ratom, a koji je i vodjen sa ciljem stvaranja takvih etnickih teritorija. Sto vise, plasim seda ce opconski izbori koji se trebaju odrzati u studenom to jos jace potvrditi. Drugim rijecima ti rezulatati su na putu da legitimiziraju procese etnickog ciscenja i procese etnicke homogenizacije na lokalnom nivou. Institucije koje su planirane na centralnom nivou, zajednicke institucije, biti ce, mislim da je to vec vidljivo, paralizirane. Biti ce blokirane ili previse slabe za efikasno djelovanje. S druge strane mislim da ce institucije dva entiteta, posebno onog srpskog jacati. Plasim se da je jedna od realnih mogucnosti podjela Bosne u dvije pa vjerojatno i tri etnicki homogene drzave.
* Da li su se nakon ovog rata uopce mogli ocekivati drugaciji rezulatati ?
- U Bosni je mnogo toga zapravo abnormalno, ali u u uvijetima ratne psihoze, u uvijetima onoga sto su nacionalne partije namjerno promovirale (kao sto je to nacionalna iskljucivost) stvari nazalost postaju normalne. Uprkos prisutnosti NATOa, proces etnicke homogenizacije i proces propagiranog straha od strane kontroliranih i nacionalistickih medija je nazalost uspjesno uvjerio ljude da im prijete druge etnicke grupe. Iako ovaj rat nije poceo kao etnicki rat on je postao rat u kojem je pripadnost pojedinim etnickim grupama figurirala kao svojevrsni sistem zastite. Ljudi su vrlo preplaseni, sto je vrlo shvatljivo, zivjeti sa pripadnicima drugih etnickih zajednica jer su stalno izlozeni porukama da im drugi rade o glavi ili da zele vladati njima. Nacionalisti, dakle, stalno eksploatiraju i manipuliraju tim propagandnim procesima i to su isto radili u odnosu na izbore.Tako postaje shvatljivo zasto ljudi glasaju za one partije koje smtraju najjacim reprezentatima svoje etnicke skupine. Jedna od najvecih tragedija ovog rata jeste ono sto se dogodilo u mentalnopsiholoskom sklopu ljudi.
* Ratne bosanske podjele su postale realnost. Da li odrzavanja kakvog takvog mira moze pruziti neke sanse za integraciju BiH ?
- Mislim da ce to biti prije svega dugorocan proces. Mi smo upravo na ovoj nasoj konferenciji pokusali odgovoriti na pitanje da li je multietnicka demokracija u Bosni moguca u skoroj buducnosti. No moramo konstatirati da se proces nacionalne homogenizacije nastavlja. Ako se zele stvoriti neke sanse mislim da je kljucno nekoliko stvari. Prvo, medjunarodna zajednica mora biti vrlo odlucna oko sigurnosnih, politickih i socijalnih uvijeta opstanaka Bosne. Drugo, povratak izbjeglica je apsolutno kljucni , esencijalni prioritet. I trece, centralne drzavne institucije koje su uspostavljene kao sto je to skupstina ili Predsjednistvo drzave moraju funkcionirati kao normalna vlada. U protivnom imacemo fantom institucije bez ikakvog znacenja. U isto vrijeme opozicija, a ja mislim da ima dosta izvorno demokratski opredjeljenih aktivista u ovoj zemlji, moraju poceti suradjivati kako medjusobno tako i preko granica eniteta. U protivnom biti ce dugorocno jos tezea situacija i sjeme civilne demokracije biti ce zgazeno od strane nacionalista . Mislim da demokratske opcije imaju pred sobom tesku i neizvjesnu borbu, ali nesmiju odustati.
* Na koliku se odlucnost medjunarodne zajednice u tom pogledu zaista moze racunati? Vjerojatno i sami znate da je jedan od glavnih kreatora daytonskih sporazuma Holbrooke u konetkstu ovih izbora orprilike porucio da pobjeda nacionalnih stranaka znaci fakticki podjelu BiH i da medjunatrodna zajednica ni uz najbolju volju tu nece moci nista uciniti...
- Mislim da je to velika opasnost. Moze se dogoditi da u nekoliko sljedecih godina, u nekoj vrsti nastavka misije, IFOR ostane u BiH i time ce se vjerojatno neko vrijeme odrzavati mir. Ali, najveca opasnost jeste da IFORova misija ili NATO misija moze toliko biti smanjena da to moze dovesti do uvijeta za izbijanje novih ratnih sukoba. U tom slucaju medjunarodna zajednica ce "oprati ruke". Oni ce vjerojatno zakljuciti da je zbog izbjegavanja daljnjih sukoba najbolja solucija podjela BiH u tri etnicke jedinice. To nije planirana politika zapada ali su to posljedice odsustva prave politike u proteklim godinama. Dakle medjunarodna zajednica bi mogla zakljuciti da je najbolje rijesenje da se sacuva mir i odredjana stabilnost jeste dozvoliti da tri nacije formiraju svoje drzave i da se Srbi pridruze Srbiji, a Hrvati Hrvatskoj. Ja ne iskljucujem takvu mogucnost iako bi to bila ne samo tragedija za Bosnu vec i za Evropu. Naravno to ne iskljucuje nove ratove za teritorije, posebno izmedju Hrvata i Muslimana , a ima i podrucja koja su naravno sporna izmedju Srba i Hrvata. Postoji i mogucnost da ukoliko se bosanske vlasti, bosanska vlada i bosanska armija osjete dovoljno snaznim da mogu pokrenuti ofenzivu za povratak teritorija u istocnoj Bosni i da oni idu na tu soluciju. U svakom slucaju ostaje mogucnost izbijanja novih ratnih sukoba i to je potencijalno najveca opasnost za BiH.
* Mnogi se slazu da ce razvoj situacije u BiH bitno ovisiti o namjerama i ponasanju Zagreba i Beograda. Mislite li da su oni stvarno prihvatili daytonski sporazum i odustali od podjele BiH ?
- Dayton je list papira.Mislim da je taj sporazum kalkulirao sa dugorocnim terminima. Ako govorimo o aktualnim vladajucim garniturama u Hrvatskoj i Srbiji mislim da je jasno da one ne prihvacaju postojanje Bosne kao drzave multinacionalne demokracije. Mislim da postoje ambicije na obje strane da po mogucnosti inkorporiraju bosanske teritorije u kojima je vecina stanovnistva njihove nacije. Kljucni je problem moze li medjunarodna zajednica izvrsiti dovoljno pritiska na Zagreb i Beograd da odustanu od njihovih separatistickih politika u BiH. Ali, ja u ovom momentu ne vidim da je medjunarodna zajednica za to dovoljno jaka ili da ima dovoljno volje za to. Ono cega se ja plasim jeste da se homogenizirajuci proces nastavlja, a bosanske institucije ostaju slabe sto bi moglo voditi u neku vrstu konfederalizacije ili federalizacije teritorija pod hrvatskom odnosno srpskom kontrolom sa Hrvatskom odnosno Srbijom. No ima mnogo drugih pitanja o kojima ovisi rasplet situacije. Mnogo zavisi o buducim zbivanjima u Srbiji.Problem Kosova postaje sve eksplozivniji. Srbija se moze suociti sa jednom teskom dilemom oko mogucih sukoba na vlastitom teritoriju, a sa druge strane ako dodje do jacanja bosnjacake strane u BiH oni to mogu iskoristiti za zapocinjanje novih sukoba. No u svakom slucaju ono sto je bitno, mislim da vlasti u Zagrebu i Beogradu i dalje zele podjelu Bosne. Oni zele vecu Hrvatsku i vecu Srbiju bez obzira sto oni pricaju i sto potpisuju.
* Mislite da su zaista moguci sukobi na Kosovu ? Izbijanjem sukoba na Kosovu najvjerojatnije bi se ratni sukobi prenjeli izvan podrucja bivse Jugoslavije. Mislite li da bi medjunarodna zajednica dopustila takav rizik ?
- Ja mislim da je mnogo indikacija da pasivna rezistencije Ibrahima Rugove frustrira Albance. Ironicno je da su bili izostavljeni iz citavog daytonskog procesa sto je veliko razocaranje za Albance koji su ocekivali vise od medjunarodne zajednice. Drugo, ja mislim da fakticki proces podjele BiH takodjer moze pojacati argumente za podjelu Kosova. Frustracije preteznog djela albanskog stanovnistva Kosova su se povecale i ubrzale kroz ovo proteklo vrijeme i ja se plasim sukoba na jugu Balkana koji se krece oko Kosova. Tesko je naci parvi sporazum koji bi dugorocno zadovoljio obje strane, a situacija moze izmaci kontoli i albanskih vlasti i srpskih i na kraju medjunarodnim cimbenicima. Ne mislim da je na tom podrucju moguc veliki rat , ali ne iskljucujem ogranicene sukobe i etnicka ciscenja.
* I kakvu buducnost vidite za ova podrucja ?
- To je jedna vrlo nesigurna buducnost. Ima tu nesto ironicno. Kako se NATO planira siriti u sljedecim godinama na istok otvaraju se dva podrucja znacajne nestabilnosti. Na jugu to je Balkan a na istoku neke od postsovjetskih drzava i sama Rusija. Mislim da ce citavo podrucje u narednih pet sest godina karakterizirati znacajna nestabilnost. Ne predvidjam veliki rat u kojem bi bile ukljucene SAD ili Rusija ali predvidjam mnostvo lokalnih sukoba i sirenje tih sukoba sa jedne na drugu regiju, dok ce NATO u njima biti donekle ukljucen bilo kao snage za odrzavanje mira u preventivnom smislu bilo kao aktivne snage ukljucene u pojedine operacije. Ne mislim da imamo zadovoljvajucu politiku koja moze vladati ovim konfliktima i mislim da jos ne shvacamo kako eksplozivna moze biti citava ta situacija.
STOJAN OBRADOVIC