SRBI KOD SVOG PREDSJEDNIKA

AIM, ZAGREB, 12.11.1996. "Srbi hrvatskog Podunavlja oslovili su dr. Tudjmana svojim predsjednikom" - tako je izvjestaj o razgovorima Srba iz istocne Slavonije u Predsjednickim dvorima (subota, 9. XI) naslovio rezimski "Vjesnik". U prvim izjavama hrvatski su sudionici isticali bas tu etikeciju: "Bili su na razgovoru kod svog predsjednika, tako su ga i oslovili". I sef privremene administracije u istocnoj Slavoniji, americki general Jacques Klein, tvrdeci da je sastanak bio povijesni, objasnjava: "lokalno je srpsko vodstvo reklo Tudjmanu: vi ste predsjednik Republike, mi to razumijemo i uvazavamo". Vodja srpske delegacije, Vojislav Stanimirovic, na direktno novinarsko pitanje, uz sitnu ogradu, u osnovi potvrdjuje senzacionalnu promjenu: "Ako smo mi gradjani Hrvatske, onda je predsjednik Hrvatske i nas predsjednik." Oslovljavanje je tako postalo prvorazredna politicka cinjenica. Tvrdi se da je to dosad najkrupniji rezultat u mirnoj reintegraciji istocne Slavonije u Hrvatsku, "povijesni pomak."

Delegacija Srba s istoka Hrvatske, iz podrucja koje je sada pod prijelaznom UN-ovom upravom, po prvi put je razgovarala s hrvatskim predsjednikom; razgovor je umjesto jednog sata, kako je predvidjeno, trajao tri puta duze. Prisustvovali su mu najvisi predstavnici hrvatske vlasti, delegacija hrvatskih prognanika, najvazniji ljudi medjunarodne uprave. Svi se oni o tom susretu izjasnjavaju u superlativima. Jedino je predstavnik hrvatskih prognanika izrazio rezervu, ali njegovu su izjavu drzavni mediji

• znakovito - presutjeli. Ostali tvrde da je razgovor bio konstruktivan i okrenut buducnosti. Hrvatska strana kaze da su otvorena sva politicka pitanja, koja su jos uvijek prepreka za zavrsetak procesa mirne reintegracije. Ali konkretan odgovor o tim preprekama izbjegava. Dapace, forsira optimizam, sugerira kako su problemi skoro pa raspleteni. Tudjman je, cini se, zadovoljan cinjenicom da su Srbi iz istocne Slavonije - bas kao i visoka delegacija Svetog sinoda Srpske pravoslavne crkve, koja ga je pohodila samo nekoliko dana ranije - de facto priznali hrvatski suverenitet.

Srpska je strana mnogo sklonija javnom konkretiziranju nerijesenih problema. Stanimirovic takodjer izjavljuje da je sastanak u Predsjednickim dvorima bio konstruktivan i koristan, posebno, kako je rekao, za delegaciju Srba: "Razgovor s hrvatskim predsjednikom prvi je ozbiljan razgovor o buducnosti istocne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema". On je Tudjmanu zahvalio na prijemu i cestitao na ulasku Hrvatske u Vijece Europe. Posebno apostrofira njegovo obecanje da ce se u skoroj buducnosti svi hrvatski drzavljani, i Hrvati i Srbi, moci vratiti svojim kucama. Medju otvorenim pitanjima na prvom mjestu navodi datum i kondicije izbora u istocnoj Slavoniji. Hrvatska trazi da to bude sto prije, jer, kako kaze Tudjman, "svako produzenje odrzava neprirodno stanje i produbljava animozitete". Srpska je strana u Zagrebu izjavila da za izbore realnim smatra cetvrti mjesec iduce godine.

Srbi iz istocne Slavonije iskazali su i svoju zainteresiranost za uspostavljanje "mekih" granica prema Madjarskoj i Jugoslaviji, izrazili su svoje strahovanje u vezi sa sluzenjem vojnog roka, trazili dodatne garancije za sigurnost ljudi i pravo na povratak imovine, ali svima, kako Hrvatima u istocnoj Slavoniji, tako i Srbima u ostalim dijelovima Hrvatske. Po povratku u Vukovar Stanimirovic je tom spisku dodao jos nesto sto u Zagrebu javno nije spominjao: "Najvise smo inzistrali na tome da podrucje Oblasti i poslije integracije u sustav Hrvatske ostane jedinstvena teritorijalna cjelina". Taj su zahtjev ovdasnji mediji odmah proglasili "Srbima svojstvenom drskoscu".

Prema saopcenju iz Predsjednickog ureda, Tudjman je pozvao Srbe iz istocne Slavonije da u svojim domovima docekaju hrvatsku vlast. Svima vama koji zelite ostati - porucio je on - bit ce garantirana sva etnicka prava, zajamcena hrvatskim Ustavom. a takvoj izjavi vec duze vrijeme inzistira medjunarodna zajednica, ali hrvatski predsjednik nikako nije uspijevao da je prevali preko jezika. Najcesce, slao je dvostruke poruke. Doduse, i sad je malo likovao nad porazom ekstremnih Srba, koji su "zeljeli pobijediti hrvatski narod", malo je na njih adresirao odgovornost za srpski egzodus, ali ipak je rekao: u interesu je Srba da se proces mirne reintegracije sto prije zavrsi te: "u interesu je hrvatske vlasti da u Podunavlju ostanu oni Srbi koji prihvacaju hrvatsku drzavu i zivot zajedno s lokalnim hrvatskim i drugim pucanstvom".

Do prije nekoliko dana Tudjman je ismijavao, kako je govorio, multietnicki eksperiment za istocnu Salvoniju. Sada, cini se, pokusava da direktnim dogovorom s tamosnjim Srbima ucini nepotrebnim medjunarodnog posrednika i skrati vrijeme koje je medjunarodna zajednica odredila za privremenu, medjunarodnu upravu. Zagreb je inzistirao da istocna Slavonija na proljece predje pod kompletnu hrvatsku kontrolu, Milosevic je upravo trazio godinu dana; glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ghali predlaze sest mjeseci plus jos toliko pod nekim drugim imenom. Za nedavnog posjeta hrvatskog ministra obrane Americi - Clintonova mu je administracija jasno dala do znanja da podrzava Ghalijev plan. Vijece sigurnosti UN-a ovoga bi tjedna trebalo donijeti odluku.

Srbi su, nakon Predsjednickih dvora, otisli na sastanak s ambasadorima zemalja Kontaktne skupine. Domacin tog razgovora, britanski ambasador Hewitt, izjavio je potom kako su pledirali na Srbe da se okrenu Zagrebu, a ne Beogradu. S istog sastanka procurila je i informacija da Medjunarodna uprava u istocnoj Slavoniji ostaje do polovice iduce godine, nakon cega jos sest mjeseci slijedi UN-ov monitoring. U takvoj situaciji, hrvatska diplomacija pokusava da pitanje istocne Slavonije deinternacionalizira, da ga ucini svojim unutarnjim problemom. Zato je u Predsjednickim dvorima takvu razdraganost izazvala cinjenica da su Srbi Tudjmana oslovili kao predsjednika. Ako je on njihov predsjednik - onda su i oni njegovi gradjani. A u takvoj situaciji - treci postaje suvisan.

Sastanak Srba iz Podunavlja s hrvatskim drzavnim rukovodstvom moze se smatrati izuzetno znacajnim. Ali njegovi stvarni dometi - jos su u sferi nagadjanja. Cini se kako s vremenom optimizam sve vise muti skepsa. Na primjer, istodobno s razgovorima u Predsjednickim dvorima vojnom je vjezbom obiljezena sesta obljetnica postojanja elitne gardijske brigade "Tigrovi". Postrojenim vojnicima hrvatski je ministar obrane, Gojko Susak, rekao doslovce slijedece: "Danas u Zagrebu predsjednik Hrvatske prima izaslanstvo onih koji jos nisu shvatili da im je ili ovo domovina ili im nije opstanka ovdje. Vase postrojavanje danas nije namjesteno da se podudari s tim dogadjajem, ali nije sve slucajno u zivotu. Mi ovim porucujemo, njima i svima, da cemo izvrsiti svaku zapovijed vrhovnog zapovjednika, da cemo stititi i njih, kao i sve druge gradjane Hrvatske, pod uvjetom da prihvate hrvatske zakone i Ustav. Tu pogadjanja nema, a ni vremena nema na pretek", zakljucio je Susak.

Nije poznato - ali i o tome se nagadja je li ovim zveckanjem "Tigrovima" Susak uputio poruku i Tudjmanu? Slicne se sumnje javljaju i povodom zahtjeva Udruge hrvatskih dragovoljaca administratoru Kleinu da im se 18. ovog mjeseca omoguci komemoriranje u Vukovaru. Dragovoljci pozivaju sve druge udruge ratnih stradalnika i gradjanstvo da im se pridruze i petu obljetnicu pada Vukovara obiljeze u tom gradu. General Klein jos nije odgovorio.

Ali sve je vise znakova da se na istocnoj Slavoniji sada prelamaju teski konflikti u vladajucem HDZ-u. Dvije frakcije razlicito gledaju na reintegraciju tog podrucja u Hrvatsku, ali u permanentnom natezanju izmedju radikala i umjerenih - i hrvatsko Podunavlje kao da sve vise postaje ne cilj, nego sredstvo u njihovom medjusobnom obracunu.

JELENA LOVRIC