S MAJMUNAROM U EVROPU

AIM, ZAGREB, 10.11.1996. Lijepa nasa oda radosti konacno je odsvirana u Strasbourgu, a izmedju bugarske i ciparske, kao cetrdeseta na jarbol je podignuta i hrvatska trobojnica. Nakon cetiri godine cekanja Hrvatska je tako postala stalnom clanicom Vijeca Evrope, sto je hrvatskom predsjedniku bio povod da se "Hrvaticama i Hrvatima u Domovini i iseljenistvu, gradjankama i gradjanima Hrvatske" obrati Poslanicom. Slusajuci tu govoranciju, izgovorenu uobicajeno nervoznim i tmurnim tonom, tesko se bilo oteti dojmu da je izgovara covjek kojeg su u Evropu natjerali, a ne predsjednik drzave koji kao pokvarena ploca ponavlja: mi smo Evropa vec 14 stoljeca. Da upravo cetrnaest, ni manje ni vise, a sada ispada kako taj "najstariji evropski narod" mora traziti svoja prava tamo od nekih mladaca. Prijem Hrvatske u Vijece Evrope - reci ce Tudjman - hrvatsko drzavno vodjstvo i hrvatska javnost pozdravljaju kao pozitivnu cinjenicu i preduvjet boljeg medjusobnog razumijevanja, medjusobnih obaveza i gospodarskog povezivanja. Medjutim, Hrvatska istodobno daje znati da se odlucno protivi svim osnovama koje bi je prisiljavale na regionalne i balkanske jugoistocno-evropske integracije. Politicka povezanost sa Balkanom samo je kratka epizoda u povijesti Hrvatske, od svega sedam desetljeca, koja nije smanjila vec je naprotiv povecala civilizacijske suprotnosti. Hrvatska stoga ne moze prihvatiti takve osnove integracije, jer bi one zapravo znacile obezvredjivanje svega sto je postigla po cijenu ogromnih zrtava na putu uspostave svoje Slobode, Demokracije i Suverenosti. To bi - objasnjavao je Tudjman domacem i iseljenom pucanstvu - sprijecilo povratak Hrvatske u sferu kojoj zemljopisno, povijesno i kulturno pripada. Stovise, za nju bi to znacilo Iinametanje politicko-diplomatskog poraza, jednakog onome vojnom kod Bleiburga. Samo dan ranije Tudjmanu je u Zagrebu predana "Medalja Zukov", s kojom ga je odlikovao ruski predsjednik Jeljcin. Jedini zivuci predsjednik drzave koji je bio sudionik antifasistickog rata, kako to i sam voli istaci, za ovu je priliku podsjetio kako nigdje u Evropi nije bilo tako masovnog antifasistickog pokreta kao u Hrvatskoj, te da nije slucajno sto su ga vodili Hrvati Josip Broz Tito i Ivan Ribar. Uloga antifasisticke borbe bila je od velike povijesne vaznosti i u stvaranju demokratske drzave, a Hrvatska se nasla na strani pobjednica bez cega ne bi bila moguca ni danasnja Hratska. Dan nakon prijema u Vijeca Evrope, Tudjman je pak predsjedavao sjednicom Vlade u povodu jednogodisnjeg njenog djelovanja u sadasanje sastavu i uputio jos jednu jasnu poruku: "Mi smo samostalna drzava koja ima ovaj demokratski poredak, a ne nekakva banana-republika". Upozorio je i na "neke ambasadore koji po Zagrebu organiziraju skupove i opet zele internacionalizirati pitanje hrvatskog Podunavlja". Sve u svemu, prijem u Vijece Evrope nije na Tudjmanovo lice navukao osmijeh, vec, naprotiv, jasno je dao do znanja da bi on rado vladao svojom suverenom, samostalnom, demokratskom i nezavisnom zemljom i bez Evrope i bez Amerike, jer eto oni nas samo pritiscu i tjeraju tamo gdje nam nije mjesto. Uostalom , prije desetak dana izjavio je kako je Hrvatska bila prisiljena da uspostavi diplomatske odnose sa SR Jugoslavijom, da bude kooperativna oko Bosne i Hercegovine, a sve ostalo - ljudska i nacionalna prava, slobode medija, zagrebacka kriza itd. - samo su slicna zanovijetanja. No, vec prvi dan boravka Hrvatske u Vijecu Evrope pokazao je da se Tudjmanu to samo snilo, jer se pokazalo da onaj famozni spisak od 21 uvjeta za prijem Hrvatske u VE nije zaboravljen. Naime, Mate Granic je morao objasniti sto je s preuzetim obavezama o suradnji sa Sudom u Haagu, da li je Hrvatska spremna dopustiti povratak svih izbjeglih Srba koji se zele vratiti, sto je sa zlocinima koji su se dogodili nakon "Oluje", da li se poboljsala sloboda medija? Za razliku od "Vjesnika", ili Hrvatske televizije, koji su u akciji "Reportera bez granica" i bacanju letaka s naslovnicama "Ferala" za vrijeme svecane ceremonije prijema odmah pronasli medjunarodnu urotu, Granic je diplomatski odgovorio: "To je demokracija". Sef hrvatske diplomacije tako se zapravo izravno suprotstavio sluzbenoj ideologiji Predsjednickih dvora koja se bazira na trazenju unutarnjih i vanjskih neprijatelja i optuzbama o njihovoj sprezi, pa se time po svemu sudeci dodatno zamjerio gazdi. Uostalom, hrvatski predsjednik i ne skriva svoje nezadovoljstvo nacinom i uvjetima pod kojima je Hrvatska primljena u Vijece Evrope. Luxembourski regionalni pristup i americka podrska Ghalijevu zahtjevu o produljenju mandata UNTAES-a na jos pola ili cak cijelu godinu, veliki su porazi hrvatske diplomacije. Mozda zbog toga nedavno ponovno imenovanje Hrvoja Sarinica za predstojnika Tudjmanovog Ureda prekomandiranje dr. Ive Sanadera na mjesto zamjenika ministra vanjskih poslova, kao I jos desetak rosada unutar diplomatskih redova, treba shvatiti kao naznaku Graniceva odlaska, a ne tek puku pragmu. Tudjman uporno ponavlja: suverenost, nezavisnost, nemjesanje u unutarnje stvari, ali nije vrag da ne zna da je ulaskom u evropsku palacu dio suvereniteta poklonio. Hrvatska, kao i sve druge zemlje clanice VE, duzna je potpisati, a potom I ratificirati 140 konvencija, te ih potom ugraditi u svoj pravnii administrativni sistem. Zanimljivo je da cak i "Vjesnik" diskretno upozorava Tudjmana (ili to mozda objasnjava svojim citateljima) kako
ispunjenje uvjeta ne znaci "ogranicavanje suvereniteta", jer najbolje ocuvani suverenitet jedno je vrijeme imala Albanija: nije bila clanica nikakvih asocijacija, nije imala nikakvih obaveza, cak je zabranjivala zaduzivanje u inozemstvu, a zna se kako je zavrsila. I u hrvatskom Saboru mogle su se cuti price o tome sto ce nam Evropa, zasto dopustamo da nam se ogranicava suverenitet I slicno, a sada je evidentno da se to "poklanjanje suvereniteta" ne svidja ni samom Tudjmanu, iako bi on I u Evropsku uniju I u NATO. I tako dok je sluzbena Hrvatska usla u Evropu mrzovoljna I nezadovoljna, ovih dana mediji su puni Evrope I starih prica o hrvatskom doprinosu toj istoj Evropi, sve dotle da su neki vrli akademici izjavljivali da Evrope bez nas zapravo ne bi ni bilo. Ali prvo mjesto u takmicenju u dokazivanju kako smo Evropa svakako pripada zagrebackoj, od Tudjmana imenovanoj gradonacelnici Marini Matulovic- Dropulic. Gospodja je, naime, povodom zavrsetka nekih radova u Zooloskom vrtu I otvaranja nove nastambe za majmune, izjavila: "Uz ovakav ZOO I ovakvu majmunaru slobodno mozemo reci da smo usli u Evropu".

GOJKO MARINKOVIC