RUSI DOLAZE

AIM, SKOPJE, 07.11.1996

Ukoliko sve bude po plnau, moglo bi se desiti da nekako u isto vrijeme kad se ovaj tekst susretne sa svojim citaocima u Makedoniju pocne doticati ruski gas. To je za ovu drzavu jedna veoma prijatna novost, ali slucaj je htio da su vijesti o gasu koincidirale sa vijestima o mnogo delikatnijim oblicima ruskog prisustva na ovom prostoru. Rusi, naime, veoma rijetko dolaze iskljucivo u gasovitom stanju, a ta bezbroj puta dokazana cinjenica, unijela je u ovdasnju javnost jedan vid specificnog raspolozenja, zapravo stanja duha, plasticno opisanog u onom americkom filmskom ismijavanju vlastitih hladnoratovskih opsesija koje je posudilo naslov ovoj storiji.

U kakvom god agregatnom stanju Rusi dolazili na nase pragove, mnogim ukusima je blize da se pojavlujuju pojedinacno, nego u manjim ili vecim grupama, narocito kad su istovjetno obuceni. Jedan sasvim pristojni pripadnik ovog naroda, stigao je poptuno sam, ali je utisak koji je ostavio, i pored fakta da je pobrao i nesta simpatija zvanicnog Skopje, bacio u brige barem dobronamjerni dio casne profesije kojoj se trudi da pripada i pisac ovih redova. Elem, u Skopju je iznenada osvanuo Sergej Lavrov, uvazeni ambasador Ruske federacije u Savjetu bezbjednosti UN, sto je izazvalo pravu uzbunu medju novinarima. Mada je vizita gospodina Lavrova Makedoniji i ovdje rasporedjenim mirovnim snagama koje finansiraju UN naznacena kao "jedna normalna regularna posjeta", kako to lijepo rece porparoj misije UNPREDEP, tesko je povjerovati da je taj potegao na ovoliki put samo da vidi da li se racionalno trosi 50 miliona dolara koliko administracija sa Ist Rivera izdvaja za preventivnu misiju na jugu Balkana.

Pomalo iznenadjujuce, i potpuno oprecno na ranije stavove njegove vlade koje je gorljivo zastupao na sastancima najmocnijeg planetarnog foruma, Sergej Lavrov se pojavio u Skopju da saopsti kako ce ubuduce licno braniti tezu o ostajanju UNPREDEP-a u Makedoniji kojima, inace, mandat istice sa poslednjim danom ovoga mjeseca. Podsjecanja radi, Moskva se prilikom glasanja za aktuelni mandat uzdrzala, trudeci se prije toga da dokaze svojim partnerima u SB kako su se vojno-politicke prilike na Balkanu primijenile i kako bi umjesto vojnika ovdje trebalo poslati civile posmatrace. I ovaj put, Lavrov se poziva na promjenjeni politicki ambijent, dakle na znacajno popustanje napetosti u regionu, ali sad istu tezu koristi da bi izveo potpuno suprotan zakljucak. Prema ruskom ambasadoru mandat mirovnih snaga nikako se ne bi smio mijenjati, ali bi trebalo razmisljati o stanovitoj redukciji i, eventualno, o promjeni nacionalnog sastava mirovnog kontingenta. Bilo da govori o "rearganizaciji" ili o "rekonfiguraciji" UNPREDEP-a Lavrov potajno misli na prisustvo sto manjeg broja americkih marinaca u "preventivnim" uniformama.

Tako dodjosmo i do famoznog grma u kome lezi zec - do americkih vojnika u Makeoniji. Zvanicna Moskva je ocigledno prepoznala odlucnost Vasingtona da se ovdje trajno instalira i trazi nacinada taj proces, ako vec ne moze zaustaviti, barem odlozi ili uspori. Pentagon je, naime, jos proletos obecao vladi u Skopju da ce ukoliko Ujedinjene nacije prestanu finansirati preventivno nadgledanje sjeverne i zapadne makedonske granice, ovamo poslati svoje trupe. Ovakva jedna mogucnost legitimirana je promtnim potpisivanjem Sporazuma o statusu snaga, takozvanog SOFA-dogovora izmedju Skopja i Vasingtona. I najnovija projektovanja postajforovskog prisustva mirovnih snaga u BiH, isto tako sugerisu mogucnost dolaska NATO-snaga u Makedoniji. Jedna od izglednih varijanti vojnog prisustva u svrhu ocuvanja "mirne Bosne" predvidja rasporedjivanje jakih i efikasnih kontigenata Alijanse u regionu, a na generalstapskim mapama u Briselu, prema nekim informacijama, zastavice su vec pobodene na zemljovidima Italije, Madjarske i Mkaedonije. Dolazak tih trupa oslobodio bi Ameraknce strahovanja da bi samostalnim "zaposedanjem" Makedonije isli uz nos nekim svojim partnerima "...za mir".

Sve, dakle, ukazuje na izgledno prisustvo americkog vojnika u Makedoniji, pa se Mosdkvi cini da je bolje da, kad vec moraju tu biti, nose znake Butrosa Galija, nego da su pod neposrednom zapovjednistvom NATO-a, drugacije Vasingtona. Uostalom, i sam ambasador Lavrov prilikom svog boravka u Skopju, ono polovinu snaga UNPREDEP-a sto su dosli sa one strane velike bare, od milja je zvao mirovnjacima a ne vojnicima. Odatle nema dileme oko toga za sta ce lobirati ruski predstavnik kad ovih dana u Savjetu bezbjednosti otpocne rasprava o eventualnom produzenju mandata UNPREDEP-a u Makedoniji.

Sa druge strane, ma koliko se nekom cinilo da je Rusija definitivno otisla sa velike svjetske pozornice, tesko ce u to ubijediti upravo Ruse. Zvanicna Moskva oduvjek je imala, a to nije ni krila, aspiracije prema Balkanu. Ako je bilo naivcina koji su mozda povjerovali da je tih aspiracija sad nestalo, ovih dana ih je razuvjerio visoki funkcioner ruskog Savjeta bezbjednosti Jurij Baturin koji je u jednoj izjavi za moskovski "Radio Eho" najavio postavljanje vojne baze na prostorima bivse Jugoslavije, opravdajuci to cinjenicom da "i Amerikanci prave isto". Baturin, naravno, ne precizira gdje bi ta baza mogla biti, ali kad smisao njenog instaliranja povezuje sa Natovim sirenjem na istok, a s obzirom na liniju iscrtanu u Jaltu, cini se veoma logicnim da fantomska baza posebno zaintrigira Makedoniju. Ova mala zemlja mogla bi, zbog svog transparentnog opredelenja za Nato i evropske integracije, lako postati zrtvom velikih politickih igara, sudara nespojivih interesa mega-sila. To nuzno ne podrazumljeva izravnu pretnju njenom integritetu, ali sugerise neprijatno opstojanje na vjetrovmetnoj liniji kontakata, na kojoj se svaka i najmanja nepaznja pretvara u veliku provokaciju i prijeteci incident. Pise: BUDO VUKOBRAT