U TUDjOJ ZEMLJI I TUDjOJ KUCI

Intervju: Milan Martic, poslednji predsjednik RSK

Banjaluka, 6.novembra (AIM)

Ovih dana u drzavnim medijima Republike Srpske objavljena je vijest da se u Kozarcu kod Prijedora u obnovljene kuce uselilo 47 porodica iz Srpske Krajine i da se do pocetka zime ocekuje useljenje jos 35 porodica, cime bi se "realizovao program obnavljanja ostecewnih zgrada i trajnog smjestaja izbjeglica u ovom kraju." Prema novinskom izvjestaju sredstva za obnavljanje ostecenih kuca u Kozarcu obezbjedjuje Vlada Republike Srpske a program predvidja da se u Kozarac trajno smjesti 270 porodica iz opstina Kninske krajine.

U ovom razrusenom naselju danas se nalazi prihvatni centar u kome smjestaj ocekuje jos 360 lica. Inace, prema zvanicnim podacima u prijedorskoj opstini ima vise od 30.000 izbjeglica iz Kninske krajine. Bio je to povod za razgovor sa Milanom Marticem, poslednjim predsjednikom Republike Srpske Krajine, ciji se politicko-drzavni stab nakon napustanja Knina zaustavio u Banjaluci.

AIM - Gospodine Marticu, zasto ste za smjestaj izbjeglih Krajisnika izabrali bas Kozarac?

Martic: Obilazeci Posavinu vidjeli smo da i ovdje ima dosta prostora i da bi mogli poceti sa obnavljanjem kuca i naseljavanjem naseg naroda, posebno nasih ljudi koji se sada nalaze u Srbiji i vrlo tesko zive u kolektivnim smjestajima. Ove godine smo u Kozarcu poceli praviti svoje veliko naselje. Do sada smo obnovili pedesetak muslimanskih kuca, a do kraja godine obnovicemo jos dvadesetak. Zla maceha Srbija ostavila nas je na cjedilu u najtezim trenucima, a sada joj je nas narod balast kojega se pokusava sto prije rijesiti. Mi imamo zelju da se svi nasi ljudi vrate iz Srbije u Republiku Srpsku i da se ovdje grupisemo, da radimo i zivimo.

AIM - Vi obnavljate kuce u kojima su zivjeli Muslimani. Kako mislite da ih zadrzite ako se dosljedno provede Dejtonski sporazum i ako se Muslimani pocnu vracati u mjesta gdje su ranije zivjeli?

Martic: Na sve smo mislili. Prije svega, mi nemamo nista protiv toga da se svi ljudi vrate na svoja ognjista. Zbog toga prije pocetka adaptacije neke kuce u odgovarajucim institucijama utvrdimo ko je njen vlasnik. Zatim fotografisemo kucu i komisijski konstatujemo u kakvom se stanju nalazi. Nakon zavrsetka rekonstrukcije ponovo je fotografisemo i komisijski utvrdimo koliko smo i sta uradili na njoj. Pa, ako se jednog dana dogodi da se svi moraju vratiti na svoja ognjista, mi cemo puna srca te kuce vratiti vlasnicima. Naravno, kada i nase kuce u Kninskoj krajini budu dovedene u prvobitno stanje i kada se i mi mognemo vratiti tamo. Posteno, zar ne?

AIM - Kako se snalazite u novom prebivalistu i od cega ljudi zive?

Martic: Krajisnici su vrijedni ljudi. Ovdje smo vec formirali dva preduzeca i Zemljoradnicku zadrugu. Zaorali smo njive, uredili vocnjake i nece biti gladnih. Kada je poljoprivreda u pitanju mnogo nam pomaze Poljoprivredni institut iz Banjaluke, tako da nemamo problema sa sjemenom i agrotehnickim mjerama. Ocekujemo da ce i prinosi na poljima koja sada obradjujemo biti solidni. Dovoljno da zivimo. Mozda, ne bas kako smo zivjeli, ali solidno u svakom slucaju.

AIM - Sta je sa ljudima koji su otisli u SR Jugoslaviju?

Martic: Vracaju se svakodnevno u velikom broju. Vec nam je problem veliki broj ljudi koji zele da se vrate u Republiku Srpsku. Ali, mi u Banjaluci sve cinimo da organizujemo njihov povratak i nadamo se da cemo iduce godine u tome uspjeti. Ocekujemo da vratimo najveci broj ljudi. Uvjeravam vas da bi se ovog casa u Republiku Srpsku vratilo 200.000 Krajisnika.

AIM - Znaci li to da je za Krajisnike Kninska krajina zauvijek izgubljena?

Martic: Mi se ne odricemo Krajine sve dok zivi i jedan Krajisnik. Imamo realnu procjenu postojece situacije i realno je prihvatamo. Znaci, trenutno stanje je takvo kako je. Racunamo da politickim sredstvima i uz pomoc medjunarodne zajednice stvorimo uslove da se vratimo na svoja ognjista. To je nase prirodno pravo. Ako ga imaju drugi narodi ne vidim razloga da ga i mi ne dobijemo. Ako se medjunarodna zajednica oglusi o nase prirodno pravo da zivimo u svome vjekovnom zavicaju, e, onda ne iskljucujemo mogucnost da se jednoga dana na svoja ognjista vratimo i vojnim sredstvima. Ne kazem da ce to biti za godinu ili dvije, ali u perspektivi svakako.

AIM - Ima li pokusaja povratka Krajisnika u svoj zavicaj?

Martic: Bilo je desetine slucajeva, ali su svi lose prosli. Ljudi su povjerovali odlukama i propisima koje vlasti u Hrvatskoj donose pod pritiskom medjunarodne zajednice. Nasjeli su na licemjerje hrvatske vlasti. Oni donose propise i pokazuju ih medjunarodnoj zajednici, ali u praksi i dalje protjeruju i ono malo Srba koliko je ostalo. Zastrasuju ih, tuku, pale im kuce i ljetinu. Uglavnom za sada nema govora o tome da neko od Srba moze tamo zivjeti. Cak i oni Srbi koji su ostali u urbanim sredinama, koji su bili lojalni i ratovali u njihovoj vojsci protiv svoga naroda, nemaju nikakvih prava. Sada i njih pokusavaju istjerati iz Hrvatske i na kraju ce u tome i uspjeti. O masovnom povratku Srba u Krajinu jos uvijek nema ni govora, ali mi smo narod koji je naucio trpjeti i strpljivo cekati svoju priliku. Ona ce doci, u to sam siguran.

AIM - Nezadovoljni ste odnosom Srbije prema izbjeglim Krajisnicima. Zbog cega kazete da je Srbija zla maceha za Krajisnike?

Martic: O tome sam mnogo govorio i samo slijepi ne vide o cemu se radi. Da je to nasa majka kako se govori, ona bi izbjegle Krajisnike prihvatila rasirenih ruku i zagrlila kao ljude koji su ostali bez igdje icega. Najveci broj Krajisnika u Srbiji je jos uvijek po kolektivnim smjestajima i zivi u neljudskim uslovima. Ovdje je mnogo bolje.

(AIM) Zivko Savkovic

x y