HLADJENJE BOSNE

Odlaganje lokalnih izbora u Bosni

Banjaluka, 1.novembra (AIM)

Lokalni izbori u Bosni odlozeni su sa manje buke nego sto bi izazvalo pomjeranje termina za neku vazniju utakmicu u svjetskom kupu u kakvom planetarnom sportu - fudbalu ili kosarci, na primjer. Jedna konferencija za stampu u Sarajevu, javno izneseno razumijevanje portparola americke administracije, vec za nase usi legendarnog Nikolasa Berna, jos rijec-dvije Bilta, Solane, Kornbluma, Frovika, Genadija Tarasova... Malo je to, ako se istovremeno tvrdi da je Bosna od "trenutno 53 vruce tacke na mapi svijeta najtoplija" i po NATO najozbiljnija, jer je i najbliza njegovim granicama.

Biljana Plavsic je prvo pohvalila Roberta Frovika kao covjek koji "savjesno prilazi svom poslu", a onda hladno specijalnom americkom izaslaniku za Bosnu Dzonu Kornblumu saopstila da odbija da produzi mandat OEBS-u, koji organizuje taj slozeni posao. Republika Srpska se protivi promjeni vec objavljivanih pravila za lokalne izbore.

Kresimir Zubak je, takodje, podrzao Frovikovu odluku jer "sve strane smatraju da ne postoje uslovi za postene i ozbiljne lokalne izbore". U seriji potvrda da je odlaganje dobar potez valja ovde pomenuti i omiljenu misao, a sad ponovljenu izjavu, hrvatskog predsjednika Franje Tudjmana da se "ne moze prihvatiti unitaristicka Bosna", odnosno da Bosna moze biti cijela iz dva dijela, "labava zajednica", s tim da bi Federacija bila "cvrsce povezana sa Hrvatskom, a Republika Srpska sa SR Jugoslavijom".

U SRJ, politicari i da su htjeli, nisu mogli sebi dozvoliti "tudjmanovski luksuz". U toku je zavrsna kampanja za savezne i lokalne izbore, pa se vladajuca "lijeva koalicija" ne bi, bez zaista velike potrebe uplitala u to kad vec za glavni izborni adut ima ukidanje sankcija, podrsku zapadnog svijeta i americke poruke dobre volje.

Cini se da ovim dolazimo i do jednog od ozbiljnih razloga za odlaganje bosanskih lokalnih izbora. Jer, tkz. (ne)postojanje "minimuma demokraticnosti" za odrzavanje izbora, naravno da nije direktni razlog. Taj potemkinovski minimum, uostalom, kao i za septembarske izbore, moze se podici ako to Vasingtonu ili Briselu bas zatreba.

U toku su, dakle, bar dva izborna posla koji su kreatorima Dejtona vazniji od lokalnih bosanskih biranja. Prvi su, naravno, americki izbori koji su za Bila Klintona vazniji od tamo nekog zaokruzivanja u srcu Balkana, koje kako god radis sigurno ne nosi utisak dva poena "zakucavanjem". A drugi razlog su, ma koliko se to u ovom trenutku i ne isticalo, izbori u SRJ. Zasto SRJ?

Predsednik Srbije Slobodan Milosevic je "kljucni garant" Dejtonskog sporazuma u regionu, koji kakav god da je unosi neki red u situaciju koja stalno prijeti da sklizne u haos i mogucu obnovu trazenja rijesenja oruzjem. Eventualna promjena vlasti u Srbiji i SRJ, mada ona nije tako izvjesna (a ovi izbori to definitivo ne odlucuju) mogla bi dovesti "mirovni proces u regionu" do slicne pat-pozicije kakva je nastala kad je za tricavih par hiljada glasova Benjamin Netanjahu u Izraelu pretekao Simona Peresa.

Tako nezavisne analize ponasanja americkih i ostalih zapadnih diplomata u Beogradu pokazuju da njihovi demanti o uticanju na povlacenje bivseg guvernera Narodne Banke Jugoslavije Dragoslava Avramovica sa cela opozicione koalicije "Zajedno" - nisu sasvim ubjedljivi. Jer, dok americki Kongres najavljuje odrzavanje "spoljnog zida sankcija" prema Saveznoj Republici Jugoslaviji i u 1977.godini "sef misije SAD u Jugoslaviji" (takvim eufemizmom je imenovano diplomatsko predstavnistvo u prelaznoj fazi) Ricard Majls, u jeku predizborne kampanje ide u posjetu Metalruskom kombinatu u Smederevu ("Sartid 1913"), u "tvrdjavu ovdasnje socijalisticke privrede".

Pouzdani izvori, ili kako se vec kaze za one koji poznaju lik i djelo Ricarda Majlsa, tvrde da se svakako ne radi o covjeku koji ne zna gdje se nalazi i koji, eventualno, ne bi mogao razumjeti sta ovi postupci ovdje znace. Naprotiv.

A ukljucio se i engleski ambasador Ajvor Roberts pohodeci "Prvu petoletku" u Trsteniku, "Magnohrom" u Kraljevu, "Trajal" u Krusevcu.

Bice vremena za Bosnu, i sto bi se reklo parafrazirajuci narodnu poslovicu: "novo proljece, nova nafaka". Ali daleko od toga da ce se stvari rjesavati onako kako je nedavno u tekstu pisanom za "Christian Science Monitor" apelovao senator iz Indijane Ricard Luger inace clan Komiteta za spoljne odnose: "Spasimo Bosnu americkih politickih igara". Senator Luger bi svakako mogao biti pohvaljen kao "savjestan covjek" ali ne moze se pretjerano pouzdavati u njegov uticaj na buduce politicke odluke u Vasingtonu.

Sada je vec jasno da se priprema IFOR-2, ostaju Amerikanci (pet do deset hiljada vojnika) uprkos sto su kleli "na Bibliju" da ih Bosna poslije decembra vidjeti nece, govori se o Dejtonu-2, a u americkom javnom mnjenju legalizuju se sve opcije, neuobicajeno direktno i ona o nekoj vrsti bosanskih dioba koje jos nisu definisane. "Njujork tajms" ovih dana, gotovo bi se moglo reci iznenada, pise kako je "uvijek bilo dva, i samo dva, nacina da se permanentno stabilizuje Bosna". Jedan, da se Bosna i Hercegovina podijeli izmedju lokalnih sila Srbije i Hrvatske, da one uzmu sve sto zele, a da slabijim Muslimanima pripadnu ostaci. Drugi put, koji je po "Tajmsu" oduvijek bio jedina realna alternativa, je nedvosmisleno prisustvo ("a real lat occupation") u Bosni "sa 100 hiljada stranih vojnika koji bi prisilili ljude da tamo zive zajedno".

April ili jun, za kad je Frovik najavio lokalne izbore, daleko su. I sada je jedino izvjesno da Bosnu ceka teska zima, zivot na ivici gladi i smrzavanja. Sve ostalo je politika, svjetska politika u kojoj su gladni i promrzli vazda bili tek mali ulozi.

(AIM) Slobodan Reljic

y y