PUKOVNIK IMA KOME PISATI

Hajke i lincevi

Pukovnik Vojske Jugoslavije Milorad Djordjevic nedavno je optuzio sekte za zlocine koji su se dogodili u kasarnama u Vranju i Sapcu, juna 1993. Vojska ponovo u kolu sa profesionalnim lovcima na neprijatelje i vjestice

AIM, Beograd, 29. 10.1996.

"Podaci iz istrage ukazuju na ucesce nekih satanistickih sekti u zlocinima pocinjenim u kasarnama Vojske Jugoslavije (VJ) u Sapcu i Vranju 1993", izjavio je Tanjugu (18. oktobar) pukovnik Milorad Djordjevic iz Uprave Genralstaba za informiranje. Ne trepnuvsi, dodao je i da je "uspesnom akcijom specijalizovanih vojnih organa i policije", sprijeceno nekoliko slicnih "pokusaja satanista u fazi pripreme". Koji su to podaci i koje su to sekte pukovnik ili nije znao ili ih nije htio obnarodovati. Znao je, medjutim da se "njihova delatnost planira u centrima van nase zemlje". VJ - zato - "pored edukativnih i preventivnih mera, provodi i sankcije protiv onih pripipadnika VJ koji pokusavaju da ispolje takvo destruktivno delovanje". Djordjevic se, nadalje, zalaze za "sto hitnije donosenje propisa o zabrani djelovanja verskih sekti kako bi se znatno olaksao rad civilnih i vojnih sudskih i drugih organa".

Glad za krvlju

Pukovnik ima i te kako kome pisati i govoriti. Bulumente profesionalnih lovaca na neprijatelje - sada kada je rezim proglasio lovostaj na Slovenece, Hrvate, Muslimane, Novi svjetski poredak, Dzordza Sorosa, Kominternu, Vatikan, bracni par Klinton, "njihove sluge, izdajnike i strane placenike" izuzev onih koje dr Mira Markovic prokazuje kao "desnicare" - okomile su se patriotsko - inkvizitorskim zarom na "vjerske manjine" nazivajuci ih sektama. Po "Rjecniku stranih rijeci" Batoljuba Klaica to su "religiozne grupe koje su se otcjepile od vladajuce crkve"; po Novici Randjelovicu, predsjedniku neceg sto se zove Otadzbinska srpska akcija (OSA) iz Salzburga rijec je o "ispostavama obavjestajnih sluzbi CIA i BND".

Veliki inkviziori poput Randjelovica uzivaju baraznu podrsku drzavnih medija. Ipak, mada se trude svim silama, nikako da tresnu na stol dokaze o "destruktivno - totalitranim djelatnostima sekti", poput "prikupljanja povjerljivih vojnih, politickih i ekonomskih inforamcija". Narodski receno, fali im krv. A kako nedavna povijest ovih prostora uci, bez proljevnje krvi, nema dobre hajke ni dobrog linca. Ona najprije potece i tece u medijima, sve dok stvarno ne padne. A kad padne, hajkaci i linceri utabore se podno svojih jorgan planina, cice od srece i nikad im nije dosta.

Priliku za dozivljavnje novog sladostrasca istim, sada kada se "ide dalje", ponudila je VJ. Kao nekad njegovi predhodnici kada su na dnevnom redu bili pomenuti protiv kojih vlast vise nema nista, pukovnik Djordjevic je otkrio i pustio toliko zeljenu krv vezanu za sekte. Istina - "satanisticke", ali zar to za Randjelovica i njemu slicne nisu Jehovini svjedoci, Saentoloska, Adventisticka ili Baptisticka crkva... A u stvari, o cemu je govorio pukovnik i u ime cega poziva na zakonsku represiju.

Mrtvi metali

Vojnik Jozef Mender razvalio je 3. juna 1993. resetke na prozoru pritvorske prostorije u kasarni "Juznomoravske brigde" u Vranju. Potom je napao strazara i oteo mu oruzje kojim je ubio sest kolega, zastavnika i na kraju sebe. Pet dana kasnije, 8. juna 1993. u kasarni "Mika Mitrovic" u Sapcu, strazar Nandor Kis ubio je desetara, a nekoliko trenutaka kasnije i sebe. Obojica su bili Madjari i to je sve sto im je zajednicko.

Mender je, naime, po sjecanju svojih komsija bio vrlo agresivan, te "mracan i morbidan". Sve to regrutnoj komisiji nije smetalo da ga proglasi mentalno zdravim i uracunljivim. Istina - mjesec dana prije tragedije - u izvjestaju Sluzbe Bezbjednosti VJ u Vranju, napominjalo se da bi mozda mogao napraviti "nesto nezeljeno", ali s tim se nitko nije baktao. Kis je bio susta suprotnost Menderu: povucen, tih, uzoran vojnik cija je emotivna stabilnost na regrutaciji ocjenjena kao vrlo dobra. Otkud onda "satanisticke sekte"? Mender je, po sjecanjima nekih poznanika pripadao hevi - metal grupi (pravac "Dead metal") ciji su clanovi voljeli praviti zurke na groblju. Zatim, u poduzecu "Umetnost" gdje je bio zaposlen, izradjivao je mrtvacke kovcege. I konacno, imao je neku cudnu tetovazu. Ni u sto slicno Kis se nije uklapao. Ipak, dezurni sektolozi pronasli su da se volio oblaciti u crno.

Premda je teorija o satanistickoj pozadini tragedija u Vranju i Sapcu bila u opticaju u vrijeme kada su se dogodile, nitko ozbiljan ih nije njima objasnjavao. Saznavalo se, naprotiv, o jezickom silovanju i drugim oblicima negativnog odnosa prema pojedinim pripadnicima nacionalnih manjina u VJ. Isto tako, govorilo se o teskom egzistencijalnoj situaciji starjesina koja je kod njih proizvodila "odredjeno psihosocijalno ponasanje i radjala zasicenost".

U cemu se ogledalo to ponasanje, posvjedocio je jedan od tadasnjih vojnika: "Imao sam dva meseca obuke. Nesto se tada i radilo. U sledecih devet meseci nisam ni potrcao. Ribao sam hodnik, cupao travu izmedju kamenih ploca i tome slicno. Staresinama je bilo vazno da se nesto radi i da ih niko ne uznemirava. Zanimala ih je samo plata i napredovanje". Pored toga, VJ tresle su tada kadrovske afere, tako da je glavna aktivnost u oficirskom koru u atmosferi opce sumnjicavosti i podozrenja bila budnost da se pred nekim nesto ne izlane. Nije se ni precutkivao nizak ugled armije nakon debakala od Slovenije, preko Hrvatske do Bosne: krenuli ljudi u tenkovima da brane SFRJ, da bi nakon godinu dana iz memoara Veljka Kadijevica saznali im je ratni cilj bio "oslobadjanje srpskih zemalje i izlazak na granice neke nove Jugoslavije". U tom kontekstu, regrutne komisije muku su mucile sa odzivom vojnih obveznika. Vise ili manje, svako tko bi rekao da je sposoban, slan je u vojsku. A tamo, uslijed narecenog, malo se moglo povesti racuna koliko se ucestale vojnicka tucnjave, pijanstva, maltretiranja "mladih" vojnika od "starih", sovinisticki ispadi...

Tragedije u Vranju i Sapcu, kada su se dogodile, pokazale su da VJ dijeli jad i bijedu svoje drzave. Ako je i bilo satanizma, satanska je politika koja je do toga dovela.

Lepo, lepse

Mnogima je izjava pukovnika Djordjevica otvorila oci. Prizanace da su "tek u skorije vrijeme, kada je o delovanju sekti pocelo vise da se govori i pise, zlocine u kasarnama u Vranju i Sapcu ozbiljnije povezali sa njihovim uticajem".

Ipak, neizbjezno pitanje zasto se VJ ponovo uhvatila u kolo s profesionalnim proizvodjacima i gonicima neprijatelja. I to bas po njihovim oprobanim metodama: bez dokaza, argumenata, lincerski... Dva su moguca odgovora. Prvi: vojni vrh pokusava, sada kada vlast cvijecem i rejvom nastoji uvesti kolektivnu amneziju, oprati od tolikih i onolikih brljotina iz svih ovih godina. A to nije moguce bez prozivanja neprijatelja, jer ih rezim ovakav kakav je, naprosto mora imati. Kad nema stvarnih, dobri su i izmisljeni - uostalom, ako netko ne pripada vecinskoj ili nekoj drugoj etabliraranoj religiji koja se mora tolerirati zbog visih drzavnih razloga, zar taj samim svojim izborom ne sumnja da zivi u naljepsem mogucem drustvenom i politickom uredjenju?

I drugi odgovor. Politicki uticaj vrha Vojske Jugoslavije, reci ce mnogi, odavno je na nivou kakve zemljoradnicke zadruge. Prema tome, jedino sto jos moze jeste da se bavi istim stvarima kao i Radoslav Randjelovic i njegova OSA iz Salzburga i okolice. Valjda ce im i korist biti ista.

(AIM) Filip Svarm