PRASINA U OCI

AIM, ZAGREB, 31.10.1996. Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tudjman, za kojeg se zna da izuzetno ljubi sliku svoju, poduze vrijeme (za hrvatske prilike) nije se pojavljivao u javnosti, osim sto je televizija biljezila njegove protokolarne prijeme. Po nekima bio je to znak da nesto nije u redu sa Tudjmanovim zdravljem, ili da mu poodmakle godine (74) diktiraju smanjeni radni tempo. No, uskoro se pokazalo da je predsjednik "uobicajeno zdrav" i da se radilo o stvaralackoj pauzi u kojoj je Tudjman pripremao ogromnu kolicinu dima, magle i pijeska sto ju je lopatama bacio u lice i oci svog pucanstva.

Iznenada, kako to kod njega uostalom i biva, u svoje je dvore pozvao novinare, ili zapravo one koje on tako dozivljava, podijelio im pitanja i dao im "spontani" intervju. Ova farsa, koja je neodoljivo podsjecala na nekadasnje konferencije za novinare u SSIP-u, gdje je svakog novinara na klupi vec cekalo pripremljeno pitanje, trebalo je Tudjmanu da bi se pokusao obraniti od sve cescih i argumentiranih optuzbi da je njegova stranka zapravo opljackala Hrvatsku. A usput Tudjman se opet obracunao sa unutrasnjim i vanjskim neprijateljima, sa onima koji jos sanjaju dragu im Jugoslaviju, onima kojima smeta samostalna, nezavisna, demokratska Hrvatska, s onima koji bi da nas opet vrate na Balkan, da nas guraju u neke regionalne pakete, da ospore sve ono sto smo ucinili.

Predstavnici "Vjesnika", HINE, hrvatskih vojnih glasila, "Vecernjeg lista", Televizije i Radija, "Slobodne Dalmacije", "Nedjeljne Dalmacije", "Hrvatskog obzora" i "Hrvatskog slova" potpomognuti poznatim njemackim desnicarskim pamfletistom Carl Gustaf Strohmom, kojem je hrvatska drzava zbog usluga sto joj je ucinio poklonila vilu sa poslugom i odredila ogromnu apanazu, pomogli su Tudjmanu da se obrati narodu i procita svoje unaprijed pripremljenu, dosadnu i neuvjerljivu poslanicu.

Bio je to jos jedan crni dan hrvatskog novinarstva i eklatantan primjer kako Vodja svih Hrvata zamislja demokraciju i sto je zapravo zadatak drzavotvornih novinara. Povod za ovo "caskanje s Predsjednikom" zapravo je zahtjev opozicije da se vladi izglasa nepovjerenje jer nije nista ucinila nakon sto je u veljaci Drzavna revizija priopcila Saboru i javnosti kako se u 1994. godini trosio drzavni novac. A nalaz je, iako nije obuhvatio sva ministarstva i drzavna poduzeca, bio sokantan, jer pokazalo se da se milijuni maraka za neke prava sitnica. Tudjman je pokusao replicirati na vrlo efektan nastup predsjednika HSLS-a Vlade Gotovca i niza opozicionih prvaka kako je u Hrvatskoj u posljednih pet godina obavljena sracunata preraspodjela nacionalnog bogatstva. Takozvana pretvorba, to jest ozakonjena grabez, a ne rat glavni su krivci za bijedu, jer ako prije nismo imali nista od kuda sada novi bogatasi, vile, avioni, helikopteri, jahte - pitao je Gotovac.

Ono sto svi vide i znaju, Tudjman ne zna ili ne zeli znati. Citajuci iz papira, nevjesto skrivenih cvijecem, pred TV-kamerama on izjavljuje: "Da, bilo je kriminalnih pojava, one su neizbjezne u svim drustvima. A neizbjezne su osobito u takvim okolnostima kakvima se Hrvatska nalazila u prijelomnom razdoblju sa socijalizmom, s Jugoslavijom itd. One nisu rezultat nekakvog htijenja ove demokratske vlasti".

Tudjmana je, naravno, zaboljela i izjava akademika Dusana Bilandzica da se nikada nije pojavila u povijesti vladajuca stranka koja u svojim redovima ima toliko kriminalaca, ljigavaca i beskicmenjaka, ali je i na to odgovorio uobicajenom floskulom: "Nije Bilandzic usamljen, nego je to orkestrirano, a svrha je takvih izjava da, posto je sve kriminal, pretvorbu treba ponistiti, iako model koji smo mi proveli medjunarodni financijski strucnjaci mole kao uzor drugim zemljama".

Naravno da pritom nije odgovorio na pitanje zasto se provodila pretvorba dok je trajao rat, kako to da su jedni ginuli, a drugi za to vrijeme postajali milijarderi? Uostalom to su ga pitali i ucesnici Domovinskog rata, od kojih mali broj zivi lagodno na racun svog prvoborstva, ali zato ogroman jedva prezivljava, bez ikakvih prihoda, pa se zapravo i ne zna broj onih koji su se do sada odlucili na samoubojstvo kao izlaz iz ponizavajuceg stanja.

Umjesto odgovora na pitanje kako to da je njegova porodica (uostalom to ga nitko od takozvanih novinara nije ni pitao) postala jedna od najbogatijih u Europi, kako to da nekadasnji soferi postaju vlasnici giganata kao sto je najveca hrvatska mljekara, kako to da jedan covjek (Miroslav Kutle) bez prebijenog novcica postane vlasnikom "Slobodne Dalmacije" i pola Splita, te nekoliko poduzeca u Zagrebu, kako to netko preko noci kupi nekoliko najvecih zagrebackih trgovackih poduzeca, kako to da je drzavna revizija nasla svasta a nitko jos nije osudjen i tako dalje i dalje, Tudjman nudi nekakve smijesne brojke. Prica price kako je drzava ostavila sebi u vlasnistvu svega 103 poduzeca, a ne kaze da je to skoro 80 posto vrijednosti. Na dugo i nasiroko iznosi podatke o onima koji su prevarili drzavu jer su umjesto 20000 maraka vrijednosti dionica kupili i po nekoliko puta vise sa popustom. Takvih je kaze on preko devet tisuca, ali svega pet posto clanova HDZ-a. A medju tih 470 "grijesnih jaraca" HDZ-a nema nikoga iz vlade, niti predsjednistva Partije.

Tudjman demantira i tvrdnje kako je HDZ prepustio monopol saci novih kapitalista, ratnih profitera, da vlada nekakav hercegovaci lobi. Takvih milijunasa ima u Hrvatskoj najmanje oko

1. Medju njima - tvrdi Tudjman - nema ni jednog clana ili obitelji iz uzeg drzavnog vodstva. Ovaj put Tudjman pak ne iznosi kakav je stranacki sastav onih koji su kupili dionice u vecoj vrijednosti od 3,5 pa sve do 80 milijuna kuna. Ali zato ce priznati da su to cinili dijelom vlastitim kapitalom, dijelom iseljenickim, ali i kreditima. Jer, reci ce predsjednik - morali smo ici tim putom, dopustiti takav razvitak kad smo se opredjelili za slobodno trziste, ili smo morali ostati na socijalistickim osnovama. Ali to kako su neki dobivali kredite, i zasto bas oni, nije objasnio.

U toj hrpi besmislenih brojki sto skrivaju, to jest pokusavaju zamagliti istinu, Tudjman pak nije mogao sakriti podatak da je u Hrvatskoj evidentirano preko 262 tisuce nezaposlenih, a da ih placu prima milijun i 473 tisuce, a da je oko 900 tisuca umirovljenika zakinuto i opljackano.

U pokusaju da narod uvjeri kako zivi bolje nego li ikada prije Tudjmanu je pomoglo i Vijece obrane i nacionalne sigurnosti, koje se sastalo samo dva dana nakon njegova "intervjua" i zakljucili kako treba poduzeti hitne mjere protiv onih koji su krsili zakone i upisali vise dionica nego li su smjeli. Odmah nakon toga i partijski vrh saopcio da je odlucno protiv zlouporabe i krsenja zakona. Opet su ponovljene one smijesne brojke od pet posto HDZ-ovaca, a zatim pridodana i nova magla: od 250 najvecih dionicara i poduzetnika samo njih 12 posto je iz HDZ-a. Predsjednistvo HDZ-a donijelo je odluku o trenutacnom udaljavanju sa stranackih funkcija svih onih koji su se ogrijesili o zakon. Naravno, rijec o onim sitnim ribama, a njih je pet posto, jer da je drugacije HDZ bi ostao gotovo bez cijelog rukovodstva, a ponaprije bez Predsjednika.

A sve je to zapravo vec vidjeno. Sjetimo se Pisma druga Tita, pa raznih sjednica i govora. Otrcano je, ali povijest se ponavlja kao farsa. Tudjmanovo bacanje prasine i pijeska u oci svojih podanika zato moze samo jos vise iziritirati i tako osjetljive i tanke zivce osiromasenog puka, jer malo tko ce se uloviti na ovaj ljepak frizirane statistike. Tudjman ce pak uskoro na izborima provjeriti da li se radi o tek zanovijetanjima neprijatelja hrvatske drzave (kako je nazvao i zahtjeve Vijeca Evrope za rjesavanje zagrebacke krize, slobodu medija, povratak srpskih izbjeglica i ostalo) ili ce morati promjeniti narod koji ne zna sto je dobro za njega samog.

GOJKO MARINKOVIC