BIH NAKON ODLAGANJA LOKALNIH IZBORA

BURA NA PROLJECE

AIM, SARAJEVO, 31.10.96. Odlaganjem lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini za proljece

1. godine medjunarodna zajednica je, u stvari, indirektno produzila i rok za realizaciju cjelokupnog mirovnog sporazuma iz Daytona. Naime, prvobitno je bilo zamisljeno da se cijeli paket iz Daytona ostvari do konca ove godine, tacnije do isteka mandata vojnih snaga Ifora, cije oruzje je trebalo da bude garancija i za provodjenje civilnih odredbi mirovnog sporazuma. Takodjer, lokalni izbori su trebalo da budu sastavni dio cjelokupnih izbora u Bosni i Hercegovini, koji su za vise nivoe provedeni u septembru. Oni su, izmedju ostalog, medju politicarima u BiH tumaceni i kao glavni preduslov za povratak izbjeglica kucama u kojima su zivjeli do rata, sto je zagarantovano i Aneksom 7 Dejtonskog sporazuma. Nadalje, povratak izbjeglica, za probosanski orijentisane snage, znacio je najznacajniju mjeru za ponovno ujedinjenje ratom podijeljene drzave.

Pomjeranje lokalnih izbora za proljece 1997. godine ostavilo je otvorenim sva ta pitanja. Stoga je i razumljivo sto je medju politickim strankama iz Federacije takva odluka ambasadora Roberta Frovika, predsjedavajuceg Privremene izborne komisije OSCE, docekana sa dosta skepticizma. Jer, sve je otvorenija bojazan da ce OSCE ostati bez vojne podrske za odrzavanje fer izbora na opstinskom nivou, a narocito da nece imati snage i da provede rezultate koji budu ostvareni.

Nepovjerenje je stvoreno jos prilikom priprema izbora za vise nivoe vlasti. Vec tada vecina stranaka iz Federacije zamjerala je Privremenoj izbornoj komisiji da je uvodjenjem obrasca P-2 za registraciju biraca i omogucavanjem da oni glasaju na novoj adresi stanovanja, a ne onoj iz 1991. godine, stvorila, u stvari, mehanizam kojim ce se legalizovati proces etnickog ciscenja. Te slutnje ubrzo su se pokazale opravdanim, jer u Republici Srpskoj doslo je do masovnog registrovanja biraca na novim adresama, a narocito upecatljivi su bili primjeri Brckog i Srebrenice. Zbog toga neke od najuticajnihi stranaka iz Federacije, poput Stranke demokratske akcije i Stranke za BiH, bile su zaprijetile bojkotom izbora. Pred septembarske izbore kompromis je pronadjen u odlaganju lokalnih izbora za kraj novembra, te obecanje Roberta Frovika da obrazac P-2 ni u kom slucaju ne moze biti iskoristen kao pravna osnova za neke eventualne buduce politicke aspiracije iz jednog ili drugog entiteta.

Frovik ce kanije pokusati neutralisati znacaj obrasca P-2 i stavom da na novoj adresi mogu glasati samo biraci koji su se na njoj prijavili do

1. juna ove godine i koji tu zaista i zive. Time je trebalo da se neutralise negativni efekat iz procesa registracije biraca za septembarske izbore, te narocito uticaj glasova iz inostranstva na konacan ishod lokalnih izbora. Iz Republike Srpske, tacnije iz Srpske demokratske stranke, uslijedila je zustra reakcija. Oni su smatrali da ih takve propozicije direktno zakidaju i proracunali su da bi vise do 300 hiljada Srba, po njihovom tumacenju, ostalo bez prava glasa. Za lidere SDS nepojmljivo je da ti Srbi izadju na biralista u Federaciji, gdje je i njihova prijeratna adresa stanovanja.

Reakcija vodjstva Republike Srpske je bila zaista ostra. Islo se dotle da je cak zaprijeceno organizovanjem lokalnih izbora u vlastitoj reziji i potpunim negiranjem mandata misije OSCE za BiH. Medjunarodnoj zajednici je poruceno da ona u Republici Srpskoj na lokanolim izborima moze biti samo promatrac, a nikako organizator. Pored toga, OSCE-u je jasno stavljeno do znanja da se nece pristati na produzenje njegovog mandata poslije decembra 1996. godine.

Frovik se jednostavno nasao u corsokaku i jedini izlaz bilo mu je odlaganje izbora za proljece naredne godine. Pri tome on je kao razlog naveo "nepostojanje politicke volje unutar BiH", indirektno okrivljujuci vodstvo Republike Srpske.

Mesutim, ni u Federaciji, iako je u vladajucoj SDA takav potez bio prizeljkivan, nisu bili previse odusevljeni odlaganjem lokalnih izbora. Halid Genjac, predsjednik Glavnog odbora SDA, izjavljuje da konacni efekti odlaganja izbora zavise prvenstveno od "toga kakvi ce biti propisi i pravila biti za njihovo odrzavanje". Jer, samo pomjeranje izbora nije rijesilo te dileme. Za Zlatka Lagumdziju, potpredsjednika Socijaldemokratske stranke, dobra strana je sto ce do proljeca biraci imati prilike da se uvere u djelotvornost stranaka koje su pobijedile na izborima na visim nivoima. Ali, po njemu, glavna zadaca lokalnih izbora je da budu "u funkciji dalje stabilizacije prilika u BiH i primjene mirovnog plana".

Slicno misljenje ima i Sejfudin Tokic, potpredsjednik Unije bosanskohercegovackih socijaldemokrata. Za njega, odglanje izbora bila je "jedina normalna odluka nakon svih iskazanih slabosti u izbornim pravilima i birackim spiskovima". On vjeruje da ce do proljeca politicka situacija u BiH postati stabilnija, sto je prvi preduslov da pobjednici na lokalnim izborima zaista i preuzmu vlast. Sljedeci korak, po Tokicu, je pocetak povratka izbjeglica. Stanko Sliskovic, predsjednik Hrvatske seljacke stranke, medjutim, strahuje da bi tako organizovani lokalni izbori mogli "cementirati podjelu BiH". Zaim Backovic, clan Izvrsne komisije Stranke za BiH, je uvjerenja da lokalni izbori mogu imati efekta samo uz postivanje rezultata popisa iz 1991. godine. "Gradjani moraju glasati u opstinama u kojima su zivjeli do rata" kategorican je Backovic.

Hratska demokratska zajednica BiH nije se javno oglasavala povodom Frovikove odluke. Njeno vodstvo, medjutim, jos ranije je bilo na stanovistu da lokalne izbore treba odgoditi. Za HDZ nije prihvatljiva struktura opstina iz 1991. godine i ova stranka insistira na osnivanju novih opstina kao preduslovu zastite interesa Hrvata u BiH. Tek potom bi, ukjucujuci i te nove opstine, trebalo provesti izbore.

Ocigledno, Privremena izborna komisija je pred velikim problemom i bice zaista umjece pronaci kompromis koji bi mogao zadovoljiti sve strane. Pogotovo ce to biti tesko nakon tvrdokornih stavova vodjstva Republike Srpske, pa i najava, poput one Dragana Kalinica, novog predsjednika parlamenta RS, da ce strankama iz Federacije biti zabranjeno da ucestvuju na lokalnim izborima u ovom entitetu. Kalinic kaze da Bosnjaci i Hrvati moraju da postivaju propise RS, a u tom entitetu oni su nacionalna manjina. U Republici Srpskoj, to je sasvim jasno, ucinice sve kako bi sprijecili evenutalnu pobjedu bilo koje stranke iz Federacije u nekoj od opstina u ovom dijelu BiH, a narocito se to ne bi smjelo desiti u strateski najznacajnijim gradovima poput Brckog, Zvornika, Visegrada, Srebrenice ili Foce, iako su u njima do rata Bosnjaci bili vecinsko stanovnistvo. Zato je jasno insistiranje na izmjeni birackog tijela u odnosu na 1991. godinu, pa i samo potezanje zabrane strankama iz Federacije da ucestvuju na izborima u RS.

S druge strane, bosnjacke strane iz Federacije bas u tome vidi priliku za svoj prodor u sistem Republike Srpske. Za njih to je glavni preduslov za pocetak reintegracije Bosne i Hercegovine. Froviku nece biti nimalo jednostavno da pomiri te suprotne politicke aspiracije. Pogotovo mu to nece biti ukoliko OSCE u BiH ostane bez valjane vojne podrske. Osim toga, i sam Frovik, dozvoljavajuci ocigledno manipulisanje sa obrascom P-2 pred septembarske izbore, snosi dio krivice za situaciju u kojoj se sada nalazi. Zato je upravo na njemu najveci i teret, ali i obaveza da prona|e izlaz. Za sada samo je uspio da odlozi moguci konflikt koji bi izrodilo odrdjavanje lokalnih izbora sa ovim ili onim pravilima. SEJAD LUCKIN