"ISTORIJSKE ISTINE" NA UNIVERZITETU CRNE GORE

Kad nauka marsira

PN: Na podgorickom Pravnom fakultetu, ustanovi pod patronatom drzave, studenti prve godine izucavaju "nauku" kojom se propagira etnocentrizam, ksenofobija i rasna mrznja. Posto iz uprave Fakulteta i iz Ministarstva nauke i prosvete vec mjesecima ne odgovaraju na brojne apele ogorcenih brucosa, logicno je zakljuciti da je u pitanju zvanicna politika aktuelne crnogorske vlasti

tekst: Jos od Dejtona vlasti u Beogradu i Podgorici zvanicno su promovisali novu politicku stategiju cija je glavna odrednica - "mir nema alternativu": potpisan je Sporazum o normalizaciji odnosa sa Hrvatskom, priznata je Slovenija, Makedonija, a zvanicno se odustalo od ideje o podjeli Bosne i Hercegovine. Medjutim, situacija "na terenu", u svakodnevnom radu sa masama, pokazuje nesto drugaciju sliku rezima. "Istorijske istine" koje su studenti prve godine Pravnog fakulteta u Podgorici primorani da izucavaju, ukazuju da aktuelna vlast jos nije odustala od propagiranja nacionalisticke politike. Na skriptarnici Fakulteta, kao obavezno stivo za prvu godinu prava, moze se kupiti knjiga "Istorija drzave i prava, opsta i nacionalna", prirucnik za polaganje istoimenog predmeta. Autori knjige, profesor dr Novica Vojinovic i njegov asistent dr Ljiljana Jokic nude studentima jedan krajnje zastrasujuci pogled na istoriju i savremena dogadjanja na ovim prostorima.

"Zanimljivi" dio opste istorije drzave i prava pocinje pregledom nastanka naroda nekadasnje SFRJ. "Slovenci su od VII do XX vijeka bili tudje roblje, kmetovi, sluge potcinjeni njemackim i austrijskim feudalcima", tvrdi glavni autor knjige dr Novica Vojinovic. Slovenci za svoje postojanje neizmjerno duguju - srpskom nacionalnom korpusu. "Tek su ih 1918. godine Srbi ucinili narodom", otkriva do sada nepoznatu "istinu" dr Vojinovic, konstatujuci da je taj potez bila "istorijska greska srpskog rukovodstva", jer su nezahvalni Slovenci "u ogromnoj vecini ostali antisrbi i antijugosloveni, i to iskljucivo pod uticajem katolicke crkve".

I za nastanak hrvatskog naroda Srbi su, izgleda, najzasluzniji. "Srbi su i Hrvatima, kao i Slovencima, dali pravo gradjana, pravo ljudi, sa ljudskim ponosom, ucinili ih prvi put u nihovoj istoriji (koja nije njihova, nego tudja) ravnopravnim gradjanima i narodomn sa imenom i dostojanstvom"(!) zakljucuje dr Vojinovic, redovni profesor Pravnog fakulteta u Podgorici. A Hrvati su na ovo dobrocinstvo uzvratili zlocinom, zakljucuje se u "istorijskoj" analizi: "Srbima su sve to vratili sa tri genocida (!) u XX vijeku i ubijanjem tri miliona Srba, srpske djece, zena i staraca".

Shodno ovakvom shvatanju nastanka naroda bivse SFRJ, dr Vojinovic izvlaci zakljucak da je "najveca greska Srba bilo stvaranje Jugoslavije od Djevdjelije do Triglava". Nesrecni Srbi, po Vojinovicu, uvijek su pogresno bili shvaceni ili su zivjeli u vjekovnim zabludama.

Najveca srpska zabluda bio je - komunizam, koji su Srbi "greskom" prihvatili, dakako, zbog rusofilstva. Dr Vojinovic izvodi zapanjujucu analizu korijena komunizma i njegovog prihvatanja na Istoku. "Srbi su prihvatili komunizam od Rusa, a Rusi od njemackih Jevreja Karla Marksa i Fridriha Engelsa i ruskog teoreticara Vladimira Ilica lenjina, po majci Jevreja, iz poljske porodice Bank, i oca Kalmika iz jedne nacionalne manjine muslimana kod Kaspijskog jezera mongolskog porijekla. Lenjin je imao kose oci"(!), analizira dr Vojinovic nacionalna i rasna izvorista komunizma. Nazalost, ili na srecu, u knjizi nije podrobnije objasnjeno kako su "lenjinove kose oci" uticale na teorijski razvoj ideje komunizma.

Osim toga, dr Vojinovic je "suptilnom" analizom otkrio da je komunizam, u stvari, bio "vatikanska podvala Slovenima" te da je osnovni cilj Kominterne bio vrlo precizan: "da sve slovenske narode, u prvom redu pravoslavnu Rusiju, baci na koljena, da je politicki, ekonomski i vojnicki srusi i unazadi..."

U osnovi svega je, tvrdi redovni profesor Pravnog fakulteta, uticaj katolicke crkve, kojega Srbi nijesu bili svjesni vjekovima. "Srbi, zaslijepljeni (!) jugoslovenskom idejom, nijesu ni primjecivali kako ih katolicki Hrvati i Slovenci mrze, kako ih smatraju Ciganima, primitivcima, zlocincima, ubicama i razbojnicima koji zive samo od pljacke, ratova i ubijanja drugih naroda", obrazlaze dr Vojinovic zasto nije bila mogucna zajednicka drzava Juznih Slovena na Balkanu.

Nista nije bolje bilo Srbima ni u drugom svjetskom ratu, zakljucuje dr Vojinovic, cije shvatanje karaktera umnogome odudara od poznatih istorijskih podataka. Rat na prostoru Jugoslavije bio je "narodnooslobodilacki, antiokupatorski, antifasisticki, gradjanski i antisrpski". Naravno, po misljenju Vojinovica, samo su se Srbi i Crnogorci borili protiv okupatora: "ustanak u Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji i Bosni i Hercegovini nije nikada ni poceo". U medjuvremenu, tvrdi se, Broz je "izdejstvovao" da se Srbi medjusobno ubijaju, jer su - gradjanski rat "izazvali komunisti predvodjeni Brozom". Prema njegovom misljenju, partizani su cetnike prosto "natjerali" da saradjuju sa okupatorom jer su "uspjeli da onemoguce srpskom nacionalnom pokretu Draze Mihailovica da vodi svoju antifasisticku politiku, pa su cetnici u ratu protiv partizana igubili bitku i morali da se sklanjaju od partizanske osvete kod okupatora (!), da saradjuju sa okupatorom protiv komunista, a ne protiv cijela naroda, kako su im pripisivali komunisti..."

Ima dr Vojinovic i nekih senzacionalnih otkrica iz peridoda drugog svjetskog rata. Tako je, mada ne navodi izvore, ustanovio da se Josip Broz Tito sredinom 1943. godine "boraveci tajno (!?) u Rimu kod pape" sporazumio da "ustase prevede u partizane"!

Poslije rata, nakon formiranja druge Jugoslavije, polozaj Srba, koji su se "jedini borili protiv okupatora", bio je krajnje ponizavajuca. Istina, dr Vojinovic priznaje da je bilo mnogo vise Srba u vojsci i policiji, ali da nijesu imali nikakvog politickog uticaja. Zato izvodi frapantan zakljucak - "Srbi su u 'avnojevskoj' Jugoslaviji bili gradjani drugog reda". Da bi to potkrijepio dr Vojinovic navodi da je "hrvatsko - slovenacka vrhuska drzala vlast u svojim rukama", tako da je vec osamdesetih godina u drzavi "sve bilo u rukama ustasa, balista i drugih fasista, i JNA i policija i inostrani poslovi i sve ostalo".

Nije se dr Vojinovic libio da svojim studentima pojasni i savremena dogadjanja - raspad SFRJ i osamostaljivanje Slovenije, Hrvatske, BIH, Makedonije. "Iskusnom" profesoru istorijska distanca nije bila potrebna, jer je sve kristalno jasno. Tako je rat u Hrvatskoj poceo kada su "Hrvati, klerikalno i antisrpski vaspitavani, poceli da ubijaju svoju bracu Srbe i to mucki, svoje drugove vojnike sa kojima su se hranili sa istoga kazana". Srpski odgovor bio je sasvim miroljubive prirode. "Srbi, vojnici i oficiri, samo su se cudili, zabezeknuti, sta se to desava sa dojucerasnjim drugovima..." U Vojinovicevoj "istoriji" nijesu zapisani ni Vukovar, ni Sarajevo, ni Mostar, ni bombradovanja hrvatskog primorja, ni opsada Dubrovnika.

Zato je dr Vojinovic "otkrio" jedan brizljivo sakriveni zlocin. "Niko i ne spominje samo jedan od mnogo slucajeva, onu kolonu ljudi - civila koja se kretala kroz hrvatski grad Topusko i koju su ustase skrenule u Sisak i u tamosnjoj zeljezari, u topionici za celik spalile"!

Za poraz ideje o svesrpskoj drzavi dr Vojinovic optuzuje komuniste, Vatikan i americke vojnike. "Brozovi ustasko - komunisticki (?) generali pomocu NATO pakta okupirali su Republiku Srpsku Krajinu, zapadni dio Republike Srpske i mirnim putem istocnu Slavoniju", kaze dr Vojinovic. Osim toga, u ovoj knjizi saopstavaju se neki "podaci" koji su bili, izgleda, strogo cuvani od ociju javnosti, a ni reporteri sa terena ih nijesu zapazili. Tako su avioni NATO pakta "nuklearnim bombama (!) bombardovali srpske skole i bolnice, djecje klinike i obdanista", tvrdi dr Vojinovic ne objasnjavajuci kako brojne kamere i izvjestaci nijesu zapazili takve "sitnice", kao sto je atomska pecurka i slicno.

Ucenje dr Vojinovica dosljedno je na liniji ultranacionalisticke srpske politike. Uostalom, profesor je aktivni clan Srpske demokratske stranke i njihov glavni propagator u sadasnjoj izbornoj kampanji u Crnoj Gori. Medjutim, njegov rjecnik mrznje, ucenje o ksenofobiji, nacionalnoj i rasnoj mrznji nije njegova privatna stvar. Treba da se zna: dr Vojinovic je redovni profesor Pravnog fakulteta u Podgorici. Studenti nemaju mnogo izbora i primorani su da uce "nauku" koju predaje ovaj profesor: ispitna pitanja za tekucu skolsku godinu koncipirana su na osnovu famozne knjige "Istorija drzave i prava, opsta i nacionalna". Plan nastave i njegovih predavanja, bar prema redovnoj proceduri, trebalo je da usvoji Naucno - nastavno vijece Fakulteta. Niko se do sada, osim ogorcenih studenata, nije javno pobunio protiv ideja koje zastupa profesor drzavnog Univerziteta. Cuti i uprava fakulteta i nadlezno Ministarstvo nauke i prosvete koje verifikuje nastavni plan i program.

Njihova sutnja je pozdan znak da ucenje dr Vojinovica ne smeta aktuelnoj crnogoskoj vlasti i da je izgleda u skladu sa zvanicnom politikom drzave. Crna Gora je, nije na odmet reci, zvanicno proglasena, ukazom vladajuce partije, "otvorenim dustvom" i prvom "ekoloskom drzavom" u svijetu.

Drasko DjURANOVIC AIM Podgorica