METAK PROMASIO, PORUKA STIGLA

AIM, OSIJEK, 27.10.1996. U sredistu Osijeka, u Uredu Vlade Republike Hrvatske, odjeknuo je pucanj. Metak namijenjen Mirku Tankosicu, zamjeniku predstojnika Ureda, prosao je iznad njegoe glave. Atentator je svladan i uhicen, ali promasivsi jednoga Srbina, drugim hrvatskim gradjanima srpske nacionalnosti, posebno onima na UNTAES podrucju, poslao je poruku iz koje mogu zakljuciti samo jedno: "Ako im Tankosic - clan HDZ-a i hrvatski drzavni sluzbenik koji savjesno provodi zvanicnu politiku svoje Vlade o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja - nije dobar, pa su ga, eto, pokusali i ubiti, sto tek ceka nas dolaskom hrvatske vlasti?".

Policijsko priopcenje sturo govori kako je "prognanik N.J. usao u prostoriju vladinog Ureda u kojoj je Mirko Tankosic predsjedao sastankom, poceo mu verbalno prijetiti, a u jednom trenutku izvadio i revolver. Dolazi do fizickog kontakta izmedju N.J. i gospodina Tankosica, kojem u pomoc priskacu i ostali sudionici sastanka, te dolazi do ispaljenja jednog streljiva. Poslije toga N.J. je oduzet revolver". U priopcenju se ne navodi ime tajanstvenog napada, tek njegov status prognanika, najveceg ratnog stradalnika, kojem se vec zbog toga mora progledati kroz prste. Presucuje se kako je rijec o Nikoli Jamanu, pukovniku Hrvatske vojske u invalidskoj mirovini, bivsem nacelniku opcine Erdut i jednom od pionira HDZ-a, nekad bliskom suradniku zupana Osjecko-baranjske zupanije Branimira Glavasa.

Koristi se i neutralna formulacija, pa "dolazi do ispaljenja streljiva". Nigdje ni rijeci o Jamanovoj prijetnji Tankosicu ubojstvom i prislanjanju pistolja na njegovu glavu. Ne kaze se ni tko je i iz kakvog oruzja pucao, a stavljanje cinjenice "ispaljenje" u kontekst guzve nastale priskakanjem u pomoc Tankosicu, sugerira kako je samokres doista kresnuo sam, sto na sudjenju moze biti od odlucujuceg znacaja.

Nazire li se to vec konstrukcija Jamanove obrane i hoce li zbog mira u kuci, u kojoj mir ne stanuje od njezine izgradnje, sve biti rijeseno u stranackim odajama? Jer napad na zivot jednog vladinog duznosnika srpske nacionalnosti, koji iznad svega dosljedno provodi sluzbenu drzavnu politiku, pokazuje ne samo duboke podjele unutar HDZ-a oko nacina reintegracije preostaloga hrvatskog podrucja nad kojim jos nije uspostavljena hrvatska vlast. Taj dogadjaj mnogo govori i o politickoj klimi u regiji koja bi u ovom, nadasve osjetljivom trenutku morala odisati tolerancijom i razumijevanjem, ako nigdje drugdje, a ono u redovima vladajuce stranke. Medjutim, njezina personifikacija u istocnoj Hrvatskoj, covjek bez cije se suglasnosti ne donosi niti jedna znacajnija odluka - Branimir Glavas, vecer uoci suludog cina Nikole Jamana, proveo je u kaficu "VIP" u drustvu s njim i vlasnikom lokala Zelimirom Mestrovicem.

Znajuci za "rejting" koji Srbi uzivaju u spomenutom drustvu, a s obzirom na skoro ponovno otvaranje trznice kod Osijeka na kojoj su se proteklih mjeseci sastajali i trgovali Hrvati i Srbi s obje strane linije razgranicenja, a koja je u medjuvremenu zatvorena s hrvatske strane, nije tesko zamisliti o cemu su mogli raspredati trojica ratnih drugova. Tome u prilog govori i Jamanovo spominjanje trznice dok je Tankosicu prilazio s pistoljem. O Jamanovom ponasanju prethodne veceri najbolje je posvjedocio sam Glavas pred Tankosicem, njegovom suprugom i Ivicom Vrkicem, neposredno poslije incidenta. On im je, naime, priznao kako je poslije druzenja s Jamanom na odlasku rekao Mestrovicu da je "taj prolupao, te bi jos mogao nekoga ubiti...".

Glavas je s tom mislju legao, a Jaman slijedeceg jutra ustao, uzeo revolver i otisao pred Ured privremene uprave. Hodao je ispred zgrade dobrih petnaest minuta dok nije odlucio provesti svoj naum. No, Tankosic je reagirao na vrijeme pohrvavsi se s napadacem i razbivsi mu glavu. Policija je obavila svoj dio profesionalnog i politickog zadatka, a Glavas je jos jednom potvrdio dobru intuiciju.

Zanimljivo je i kako je prethodnog vikenda trznica zatvorena. U svatovima kceri Vladimira Seksa, predvodnika tvrde struje HDZ-a, u osjeckom je hotelu "Central" veselo drustvo jurisnika na vlasti - sve pravi Hrvat do Hrvata - zakljucilo kako bi bilo dosta te srpske balkanstine na "Zikinoj (Jacques Klein) pijaci". Stvar se, naime, otela kontroli i svake subote sve vise pokazivala da ljudi ipak mogu jedni s drugima, premda dolaze sa suprotnih strana. A bude li se mirna reintegracija i dalje provodila s takvim uspjehom, Glavas-Seksova zupanija mogla bi ostati s najvecim postotkom Srba u Hrvatskoj. Kako bi oni onda prosli na prvim zupanijskim izborima, uz tradicionalnu nesklonost Osjecana, nije tesko prognozirati. A buduci je Ivica Vrkic, predstojnik Ureda koji provodi "vladinu pijacnu politiku", u bonici, nece njima valjda jedan Srbin - pa bio on i najvisi predstavnik te politike u regiji - smetati.

Kako se na dosadasnjim susretima na trznici, zacudo, nije dogodio niti jedan incident, valjalo ga je izmisliti. Povod su veseli svatovi pronasli u navodnom trovanju dvije osobe koje su bile medju 45.000 ljudi, koliko ih je dosad posjetilo multietnicku trznicu.

Kako bi formalno pokrio odluku o zatvaranju trznice, Glavas je svoju Slavonsku televizijsku ekipu poveo ravno Vrkicu u bolesnicku sobu. Izgovarajuci se potrebom demantiranja navodnih glasina o njegovoj smjeni, doveo je kamere, pa neka cijeli svijet vidi da je covjek bolestan. Pravi je motiv zupanove brige za Vrkica u stvari bio pokazati na televiziji njihove konzultacije i plasirati ih kao Vrkicevu suglasnost s odlikom o zatvaranju trznice.

Tako je Glavas, na racun gospodina predstojnika, proveo zakljucke visokog svatovskog odbora i - ostao cistih ruku. A Tankosic je onda trebao sanirati posljedice njihovih nepodopstina i ljudima vratiti trznicu.

Jamanu i slicnima, koji vec pet godina gledaju u nebo nece li nad njihovim domovima sjevnuti kakav "Grom", pa da se sutra probude i odu kuci, odluka o obnovi trznice pala je kao hladna jesenska kisa. Njega ne zanima sto je ona izravna posljedica protestnih nota niza ambasadora najutjecajnijih drzava svijeta upucenih predsjedniku Tudjmanu, ostrih zahtjeva generala Kleina i duboke isprike istom od strane dr. Ivice Kostovica, vladinog povjerenika za mirnu reintegraciju, te sarmantnih objasnjenja Vesne Skare-Ozbolt, savjetnice u Predsjednikovom Uredu, koja ih je hitno "vrtoletom" iz Zagreba donijela Kleinu na noge. Jaman na svom obzoru vidi tek Mirka Tankosica, koji kao svaki dobar izvrsitelj samo provodi naloge svojih pretpostavljenih. Na nesto sirim obzorima toga je dana pucano ne samo na mirnu reintegraciju i politiku predsjednika Vlade, Zlatka Matese, pa i samoga predsjednika Tudjmana, nego na konacni hrvatski ulaz u Vijece Europe. Naime, vec po pravilu, uoci svake najave prijema, hadezeovski radikali izvedu neku od prigodnih akcija kojima to odgode do daljega.

Tankosic je, i ne sluteci, postao akter jedne vec vidjene drame u kojoj jos nije odigrao treci cin. Prije pet godina nasuprot njegovoga likastajao je jedan drugi Nikola Jaman. Predstava se tada odigravala na ulazu u selo Tenju, a tekla je otprilike ovako: Antun Gudelj, obican mali covjek, u trenucima velikih psihickih opterecenja dao je dusi oduska i materijalizirao ono sto je oko sebe vec odredjeno vrijeme osjecao kao imperativ umjetno stvorene opce politicke klime. Njegovi nacionalni i politicki vodje - jer Gudelj je bio cak i predsjednik ogranka HDZ-a u Tenji - dali su mu casno mjesto u Pokretu kojemu je pripadala epohalna zadaca stvaranja hrvatske drzave.

Kada takvi ljudi kazu kako taj sveti cilj dovode u pitanje ne samo Srbi - personifikacija svega zla na ovim prostorima - vec i pojedini Hrvati koji svojim utjecajem uporno potkopavaju realizaciju nacionalnog sna, pa kada jos i putem medija pozovu hrvatski narod na bojkot hrvatske policije, jer njome rukovodi jedan takav covjek, izvjesni Josip Reihel-Kir, onda je posve jasno sto je pravom domoljubu ciniti.

Spas Domovine ne pita za cijenu, to vise sto se ona placa onima koji tu Domovinu vode, a to su - gle koincidencije - isti oni cijem se pozivu u pomoc ne moze odoljeti. Oni ce, kasnije odredjujuci visinu cijene, znati vrednovati sve pojedinacne zasluge, pa ako se zbog toga treba necega i odreci, svoje slobode, primjerice, bit ce to zrtva na oltaru Domovine, koja ce se nadasve dostojanstveno podnijeti. Jer ucinjena je za pravu stvar, u interesu svoga naroda.

I tako je Gudelj ubio Kira.

GORAN FLAUDER