SUDjENJE U ZADRU

AIM, SPLIT, 26.10.1996. "Bio bih najsretniji da su svi optuzeni ovdje u pritvoru. Volio bih ih pogledati u oci, a sudjenje bi onda imalo puni smisao", rekao je uoci pocetka zadarskog sudjenja generalu Momcilu Perisicu i jos 18-orici oficira bivse JNA drzavni odvjetnik Ivan Galovic. Sudjenje je zapocelo 17. listopada pred Okruznim sudom u Zadru, a optuzene se teretilo za ratne zlocine protiv covjecnosti i medjunarodnog prava, te protiv civilnog stanovnistva, pocinjene u rujnu i listopadu 1991. godine u Zadru i okolici tokom prve faze rata u Hrvatskoj. Iako je samo sudjenje dobilo mali publicitet u hrvatskim medijima, pa ga tako elektronski skoro nisu ni zabiljezili, a na drzavnoj televiziji o njemu nije bilo ni rijeci, ipak se radi o jednom od najznacajnijih sudskih procesa onima koji su optuzeni za ratne zlocine, iako je sudjenju prisustvovao tek jedan optuzenik.

Naime, sudi se jednoj od dosad najvecih grupa optuzenika za ratne zlocine pocinjene u Hrvatskoj, kojima se na teret stavljaju razaranja preko 120 civilnih i privrednih objekata u Zadru i okolici, te spomenicke bastine najvece kategorije u koju spadaju i katedrala svete Stosije, te crkva svetog Donata. Pritom je poginulo 30 civilnih osoba, a broj ranjenih je visestruk i nikada nije precizno utvrdjen. Osim tezine djela za koje se sudi sudjenju posebnu dimenziju daje i cinjenica da je prvooptuzeni Momcilo Perisic danas nacelnik Glavnog staba Vojske Jugoslavije, na koju je duznost stupio 1993. g. dosavsi iz Zadra preko BiH i Nisa. U vrijeme ratnih sukoba koja su i predmet sudjenja Perisic je bio pukovnik i zapovjednik artiljerijske Akademije u Zadru, te bi s obzirom na to njegova vojnicka karijera vjerojatno i zavrsila u Zadru, ili ako nista drugo, a ono se sigurno ne bi vinuo ni priblizno tako visoko u vojnickoj hijerarhiji. Svoj trag na putu do Beograda, povlaceci se preko BiH, Perisic je ostavio i u Mostaru, koji je tako vec i prije izbijanja hrvatsko-muslimanskog rata razoren granatama Perisicevih topova. S obzirom na funkciju prvog operativca Vojske Jugoslavije sudjenje Perisicu nije sudjenje tek jednom od onih koji su optuzeni za ratne zlocine, vec je to i dogadjaj sa znacajnim i dalekoseznim konotacijama, prvenstveno za unutrasnje odnose u SR Jugoslaviji, a koji moze imati i medjunarodne konotacije ukoliko Medjunarodni sud u Haagu zatrazi od sluzbenog Beograda Perisicevo izrucenje.

Po rijecima suca Okruznog suda u Zadru Dubravka Krpine, te samog drzavnog odvjetnika za sada nema takvih naznaka, mada bi po njihovim rijecima bilo logicno da se s obzirom na tezinu optuznice Haaski sud zainteresira bar za Perisica, tim prije sto su brojne izjave najvisih duznosika suda u Haggu kako ce oni prvenstveno suditi najteze i egzemplarne slucajeve, kakvim se opcenito smatra i slucaj generala Perisica. Drzavni odvjetnik Galovic pritom smatra da Haaski sud ne bi ipak utvrdio nista drugo sto nece i zadarski, jer ne samo da postoje brojne izjave svjedoka, vec postoje i objektivne cinjenice razaranja i pogibije ljudi. Stoga bi po njemu odgovornost koju bi utvrdio Medjunarodni sud bila ista ona koja ce po njegovom uvjerenju utvrditi i zadarski sud.

Prema rijecima suca Krpine uvjeti za sudjenje stekli su se onog trenutka kada je uhapsen Mirsad Catic, danas sluzbenik ambasade BiH u Bonnu na duznosti savjetnika za kulturu i sport, a u vrijeme zbivanja koja su predmet sudjenja kapetan prve klase JNA i zamjenik komadanta diviziona u zadarskoj kasarni "Ante Banina". Catic, inace rodom iz Bihaca vojnu akademiju je zavrsio u Zadru, gdje se i ozenio i gdje su mu se rodila djeca. Povlacenjem JNA iz Zadra odlazi u BiH, gdje pocetkom tamosnjih ratnih zbivanja pristupa Armiji BiH, preuzima zapovjedne duznosti u obrani Sarajeva, zauzima kasarnu u Pazaricu i postaje ratnim herojem, ali i gubi nogu te postaje 90 postotnim invalidom. Njegovo privodjenje sudu omogucilo je da se postupak ne pretvori u slicna sudjenja kada se masovno sudilo optuzenicima u odsustvu. Vaznost Catica je i u tome sto je kao neposredan sudionik zbivanja "sa one strane" ujedno i "zivi" svjedok cije izjave se mogu koristiti u toku sudjenja ostalim optuzenicima.

Moguce je da je to i bio presudan moment za njegovo hapsenje koje je izazvalo mnogo bure u bosanskohercegovackoj javnosti, pri cemu je taj postupak hrvatskih vlasti dijelom ispolitiziran u dnevno politicke svrhe. Tako su sa bosnjacke strane spominjani partnerski dogovori sa Hrvatima kojima su se obje strane navodno obavezale kako nece hapsiti one koje ne zatrazi sud u Haagu. Glasnogovornik Alije Izetbegovica, Mirza Hajric je s tim u vezi izjavio kako je rijec o neodgovornom potezu i kako se on jedino moze protumaciti kao politicko zatezanje pred izbore u BiH, upitavsi se "je li to potez HDZ-a ciljan da i mi zapocnemo sa hapsenjem osoba koje su sudjelovale u rusenju nase drzave, a protiv kojih nije podignuta optuznica u Haagu". Naime, Catic je uhapsen mjesec dana prije izbora u BiH - 10 kolovoza, na slovensko-hrvatskoj granici, prilikom putovanja u Istru na odmor. Njegovo osobno iznenadjenje je bilo veliko s obzirom da je u medjuvremenu u vise navrata dolazio u Hrvatsku, kako sluzbeno, tako i na proputovanja za BiH. I njegova supruga je rekla kako njen muz sigurno ne bi bio toliko glup da dolazi u Hrvatsku da je pocinio kakav zlocin, a kamoli razarao Zadar.

Da je Catic moguci joker koji je trebao za sudjenje ostalima navodi i cinjenica da je neposredno pred sudjenje postupak protiv njega i ostalih "zadarskih oficira" objedinjen, a da je vec prvog dana sudjenja isti sudac donio odluku o razdvajanju postupka. Sudac Krpina to je opravdao razlozima svrsishodnosti i racionalnosti, objasnjavajuci da su za donosenje presude Caticu steceni svi uvjeti, misleci na svjedoke i pismene izjave onih koji nisu mogli doci na sudjenje. Kako ni jedna izjava svjedoka nije jasno i direktno teretila Catica, a drzavno odvjetnistvo u medjuvremenu nije priskrbilo druge dokaze ili ponudilo nesto novo, sudac Krpina je drugog dana sudjenja donio za Catica oslobadjajucu presudu, donoseci istovremeno i odluku o njegovom pustanju na slobodu. U izjavi nakon sudjenja on je rekao kako se ne moze osuditi covjeka na 10-20 godina zatvora na osnovu izjava koje su u stvari "cula, rekla, kazala". Odvjetnik Galovic je ulozio prigovor vec na razdvajanje postupka smatrajuci da se radi o suoptuzenicima za jedno te isto djelo, napominjuci kako mu nije jasno da sud na njihov zahtjev neposredno pred sudjenje spoji postupak, a onda ga prvog dana sudjenja razdvoji.

Catic se tako izvukao iz pritvora, u kojeg jos nisu ni usli ostali optuzeni, a za koje sud i nezna da li su svi zivi nakon svega sto se dogodilo u proteklih pet godina. Do pocetka studenog za kada je najavljen nastavak sudjenja ocekuje se da ce se i u tom pogledu znati vise, jer je moguce da i neki od cetvorice bivsih potpukovnika, koji su u vrhu liste 18-orice optuzenika, sjedi danas u vrhu Vojske Jugoslavije ili republike Srpske.

S tim u vezi posebnu "draz" zadarskom "slucaju" daje i cinjenica da su iz Zadra "potekla" i tri generala koje je "rodio" ovaj rat i sto mozda najslikovitije pokazuje koliko je on specifican u odnosu na sve druge do sada vodjene i one koji se jos uvijek vode. Naime, pocetkom ratnih zbivanja osim Momcila Perisica u Zadru je bio i potpukovnik Milivoj Petkovic, koji je generalski cin "zaradio" nakon sto je postavljen za zapovjednika Hrvatskog vijeca obrane, da bi odatle bio premjesten za celnog covjeka HV-a na krajnjem jugu Dalmacije, a time i Hrvatske, odnosno na podrucju, koje je dijelom u dodiru s onim teritorijem na kojem je ratovao dok je zapovjedao u HVO-u.

I treceg danasnjeg generala put je vodio u BiH po generalski cin. Nekadasnji major Atif Dudakovic otisao je 1991. g. u Beograd na skolovanje koje mu je u prespektivi otvaralo put ka generalskom cinu JNA. Rat je to prekinuo, a Dudakovic zavrsio u Bihacu. Ovjencavsi se slavom dobio je kao jedini u Armiji BiH cin divizijskog generala. Tako je ovaj, kako kazu, zavrseni rat imao dodatnu dimenziju. Ne samo da su se medjusobno ubijali dojucerasnji susjedi i bratstvo-jedinstvujuci sugradjani, nego su jedni na druge pucali i nekadasnji klasici i akademijski cimeri. Pri tome je znakovito da je najistaknutije medju njima put do najvisih vojnickih zvijezda vodio preko BiH. Takodjer, unatoc razvijenoj omrazenosti prema bivsoj JNA, koja je u Hrvatskoj i sa zvanicnih pozicija okvalificirana kao okupatorska i to jos od

1. godine, svi prvi vojnici novonastalih, a do jucer medjusobno ratujucih vojski u temeljima svoga znanja i vjestine imaju naobrazbu jugo-vojnika usavrsivsi je ratujuci protiv dojucerasnjih vojno-partijskih drugova, te naroda u ciju obranu su se svecano zakleli.

PERO JURISIN