SRBI U MOSTARU

IZMEDJU DVIJE VATRE

AIM, MOSTAR, 23.10.96. Svojevremano, kad je jedna zapadna filmska kompanija htjela snimit film na Cipru o ljubavi UN - vojnika i djevojke s tog otoka, nasla se pred velikom mukom - ako djevojka bude Grkinja, naljut ce se Turci - i obratno. Izlaz je pronadjen tako da se u scenariju, umjesto u Grkinju ili Turkinju, "plavac" zaljubio u Armenku, pripadnicu male nacionalne zajednice na Cipru.

Ako ikome padne na pamet da stvori celuloidnu ljubav izmedju nekog IFOR-ovca i Mostarke onda ce djevojka morati "potraziti" medju preostalim Srbima u tom gradu, e da se ne bi naljutili Hrvati ili Bosnjaci. Jer, poslije dva mostarska rata Srbi u Mostaru su svedeni na broj Armenaca na Cipru. Dok ih je prije agresije JNA i srpskih doborvoljaca na taj grad bilo 24.500 ili 18,2 posto, ne racunajuci "Jugoslavene" medju kojima ih je danas mnogo koji se izjasnjavaju kao Srbi, sada ih je tek manje 2.000 po jednom, ili vise od 3.000 po drugom izvoru.

A oni su u gradu koji se etnicki homogenizirao - naoko apsurdno - "etnicki" podijeljeni. Zive na dvije obale okupljeni u dvije skupine: u Srpsko gradjansko vijece na bosnjackoj strani grada i Srpskoj nacionalnoj zajednica na hrvatskoj obali grada. I, kako su obje strane bliske vladajucim politickim snagama na svojim stranama grada to su - kako je i za ocekivati

• na razini vodstava, ove dvije grupacija u ozbiljnom nesuglasju. Tako su se oni, u eri nacionalnih stranaka, nasli na konkurentskim izbornim listama na posljednjim lipanjskim lokalnim izborima u Mostaru. Celnici Srspke nacionalne zajednice predvodjeni prof.Milanom Bodirogom bili su na listi Hrvatske demokratske zajednice, a vodeci ljudi Srpskog gradjanskog vijeca na celu s predsjednikom Ratkom Pejanovicem bili su na listi "Za jedinstveni Mostar" koju je predvodila Stranka demokratske akcije. Kandidati iz Srpskog gradjanskog vijeca su i popunili srpsku kvotu od cetiri gradska vijecnika sto ce u tom vijecu - ako ikada profunkcionira - donijeti prevagu istocnomostarskoj koaliciji "Za jedinstveni Mostar'.

Famozna "srpska nesloga", kad je u pitanju Mostar, pocinje vec kad se govori o trenutacnom broju Srba u gradu.

• Na istocnoj obali nas zivi 650. Godine 1994. bilo nas je

1. To znam tako jer su nam Crveni kriz i Merhamet tada podijeli konzerve sa svinjskim mesom pa smo popisali srpsko stanovnistvo. U toku posljednje godine dana vratilo se devedeset Srba i eto brojke od 650 - kaze Ratko Pejanovic, inace komandir Vatrogasne brigade na istocnoj strani Mostara.

* Prema izjavama duznosnika Srpske nacionalne zajednice sa zapadne obale tamo zivi oko 3.000 Srba.

• Sumnjam da ih je toliko. Kad sam govorio koliko nas ima na istocnoj obali ponudio sam i spiskove iz kojih su mogli vidjeti koliko nas je - tacno imenom i prezimenom sa adresom covjeka itd. Trazili smo od njih da nam takodjer dostave spiskove, da vidimo da brojka od 3.000 nije prazna prica, ali ih nikad nismo dobili iako smo se zvanicno obracali i organima Herceg - Bosne i opcinskom vijecu zapadnog dijela Mostara. Oni baziruja taj podatak na cinjenici da su za Vaskrsenije podijelili 800 obiteljskih paketa. Po toj racunici bi ispalo da je u svakoj porodici u prosjeku po cetvero, a to je nemoguce jer su na ovim prostorima uglavnom ostale starije osobe i jedan neznatan dio srednje generacije. Prema tome, smatram da je taj podatak netacan i mislim da na zapadnoj obali nema vise od 1000 do 1200 Srba, jer je ta procjena, ako cemo vec suditi o brojci prema podijeljenim paketima, realna - kaze Pejanovic.

Prof.Bodiroga je, nazalost, izbjegao priliku da demantira Pejanovica i da, osim toga, isprica pricu sa zapadne obale o Srbima. Ignorirao je telefonsku molbu da razgovaramo, mozda i zato sto je mislio da je po srijedi telefonska provokacija sto je, ruku na srce, najmanje zlo koje se u Mostaru - bilo kome - moze dogoditi. Tako nam ostaju "East side story" i Ratko Pejanovic:

• Kad vec govorimo o osipanju srpskog stanovnistva moram reci da godine 1992., kad se dogodio cetnicki zlocin - ja namjerno isticem cetnicki, necu da kazem srpski jer bih onda i sebe stavio u taj kontekst - nije bilo lako ostati i opstati Srbinom. Mnogi su otisli i kad je bio sukob izmedju Bosnjaka i Hrvata. Samo u jednom danu je otislo devet autobusa sa 450 Srba. Ovih 560 ni tada nije otislo. Ja sam 11.05.92. u pola jedanest napustio ovu obalu bjezeci ispred cetnickog zlocina. Cetiri dana prije izgubio sam prvo dijete, prva nasu vatrogasnu zrtvu, decka od 27 godina. Ja se nisam krio na onoj strani. Ja sam preveo tamo ne malo, dva vozila i kompletnu jedinicu. Nisam se krio kao bestija nego sam se stavio ponovo na raspolaganje gradu da bi 15.07. samo zato sto sam Srbin, to tvrdim odgovorno, smijenjen sa duznosti komandira te vatrogasne jedinice. Ne mislim da sam bogom predodredjen da ja budem komandir, to je izvan svake pameti... Ali me je ljudski zabolio nacin kako je ta smjena izvrsena samo zbog imena i prezimena, a niko nije pitao kako mi je ime kad sam s ljudima izlazio i gasio vatru stiteci i tamo i ovamo... A ja sam u ovom gradu poznat. Kad sam ja to prozivio, kako je tek prezivio netko ko je bio periferan a upala mu grupa razbojnika, kriminalaca, itd.

• Sve u svemu, bilo je tesko biti Srbin ovdje. Jedne prilike, godine 1994., Safet Orucevic, tada gradonaclenik istocnog dijela Mostara, rekao je episkopu Atanasiju Jevticu: "Vi mislite da ste vi veci Srbin nego ovi ovdje, a ja vam kazem da nema vecih Srba od njih dvojice. (Ja i Obren Lozo sjedili smo s njima.) Ja vam kazem ne zaboravite da nije lako bilo bit Srbinom

1. i 93., opstat i prezivjeti ovdje." Mislim da je u tome zaista mnogo istine - govori Pejanovic.

Kad je poceo sukob izmedju Bosnjaka i Hrvata, Srbi dolaze u nesto povoljniji polozaj, Mostarci vise nisu bili samo srpska meta, pa onda i Srbi nisu bili na meti. Ima li razlike u polozaju Srba na istocnoj i zapadnoj strani grada?

• Ima. Kad ti dodjes tamo u komunikaciju s tim ljudima, u razgovoru oni jos uvijek sapcu. Mi ovdje ako ne nista barem na glas pricamo. Mislim da nama na istocnoj obali u dobrom dijelu nisu narusena ljudska prava. Ima slucajeva da pojedinci pokusavaju uzurpirati napustene srpske kuce. Medjutim, gdje se pojavi vlasnik pokrenemo postupak i osnazimo stvar pravno, vratimo covjeku njegovu zemlju i kucu. Imamo slucaj da je covjek 1995.godine zbog izljeva krvi na mozak otisao vani na lijecenje, a kad se vratio kuci nasao je u njoj Bosnjaka koji je dosao iz inostranstva. Mi smo pokrenuli postupak, otprilike je trajao 2,5 do 3 mjeseca i uspjeli smo ga rijesiti, vratili smo covjeka u stan. Doduse, stan mu je opljackan ali se zna ko je je izvrsilac kriminalne radnje, podignuta je krivicna prijava i on ce se goniti. Ne mislim da je tiko imun na nekakve, rekao bih, sitne probleme, ali ako se ti problemi u daljnjem toku rijesavaju onda to i nisu neki veliki problemi jer slijedeci netko tko krene u takvu rabotu promislit ce da li mu se isplati ici tim koracima. Za razliku od toga ja ne znam da li se na zapadnom dijelu Mostara mogu pohvaliti s takvim odnosom. U zapadnom dijelu prof. Milan Bodiroga, kao jedan eksponent zvanicne politike, je zasticen i on je kadar pojedine slucajeve, koje on hoce, rijesiti, ali su to usamljeni slucajevi. I jos nesto: na stranu to sto bi evropska uprava bila spremna investirati u gradnju stare pravoslavne crkve - ako nisi imao odobrenje zvanicnih vlasti ne znam da li bi se ikad jedan kamen ugradio na njoj. A mi smo dobili takvo odobrenje i bez ikavih problema gradjevinski radovi na crkvi su zavrseni...
• veli Pejanovic.

Vrijeme i u Mostaru donosi priblizavanje dviju obala, jedan od prvih koraka je i izbor zajednickog Gradskog vijeca ciji je i Ratko Pejanovic clan. Tako se stvara povoljnija situacija da se i nevelika mostarska srpska zajednica priblizava. Planiraju li uspostaviti cvrsce kontakte?

• Ako cemo govoriti o Srpskoj nacionalnoj zajednici onda ja nemam s kim kontaktirati nego s Bodirogom. Osim njega ne postoji nikakav organ s kojim bi covjek mogao kontaktirati. A sto se tice djelovanja SGV-a na zapadnoj strani Neretve - mi imamo vec vise od godinu dana dozvolu od organa Herceg-Bosne da formiramo SGV na prostorima koji su pod kontrolom HVO. Ali ko je ta luda da ode sad u Livno i da takvu jednu aktivnost pokrene, u Tomislavgrad, Kupres, da ne kazem u Drvar? Pred izbore u Mostaru na sastanku u hotelu "Ero" kojem je prisustvovao i Mirko Pejanovc, kao predsjednik GSV, jedan od vrlo ozbiljnih i karakternih ljudi je obecao da ce on animirati grupu gradjana i da ce pokrenuti Srpsko gradjansko vijece u zapadnom diejlu Mostara na sto sam se ja naljutio: Pa necemo valjda dozvoliti da ponovo kroz Srpsko gradjansko vijece Mostar dijelimo, da ima ovdje jedno vijece, a drugo tamo. Ja predlazem neka bude jedno, neka budu ukljuceni ljudi s obje obale i da zajednicki nastupamo, ali da formiarmo vijece tamo koje ce djelovati za sebe - onda mi tako podrzavamo podjelu grada. Receno mi je nemoj praviti problema oko toga, pusti nek stvari idu svojim tokom a poslije cemo to objedinjavat. Dobro, prihvatio sam i to. Medjutim, par dana poslije toga taj covjek se javlja i kaze nema nista od toga jer i njega je strah uzeo jer nisu ostali htjeli to da prihvate. Znaci, nema ni najmanje sanse da bi mogao bilo tko kakvu aktivnost po pitanju SGV-a zvanicno raditi na onoj strani. Zato se i desava da dosta ljudi s one strane cecsto dolaze meni na posao ili u kucu i traze zastitu svojih prava. Ako bih govorio o komunikaciji gradjana srpske nacionalnosti jedne i druge obale - mogu slobodno i otvoreno reci da mi imamo komunikaciju sa Srbima na onoj strani, ali ako govorimo o ove dvije asocijacije onda je nemamo. Kada je u pitanju daljnja koncepcija razvoja i programske orjentacije onda moram reci da mi nikad nismo digli ruke od gradjana srpske nacionalnosti zapadnog dijela Mostara. Mi nismo digli ruke ni od postenih Srba u Republici Srpskoj. Pa cak u programskoj orjentaciji za narednu godinu formirana je komisija sa zadatkom i ciljm da uspostavlja odnose sa Srbima na prostoru Republike Srpske. Ja sam u posljednja cetiri mjeseca proveo mjesec i po dana putujuci u Nevesinje, Gacko, Bilecu, Trebinje... Prema tome mi se nismo odrekli prostora RS za djelovanje medju postenim svijetom kome lezi BiH na srcu takava kakva treba da bude nepodijeljena, cijela, suverena, samostalna u avnojevskim granicama. Svijesni smo da ni u kontaktima sa Srbima u zapadnom Mostaru ne mozemo stvari lomiti, ali se nadam da cemo, sazivljavanjem grada i stvaranjem nekih normalnijih uslova zivota u gradu, doci u situaciju da mozemo nesmetano djelovati i raditi - kaze Pejanovic.

Neposredno pred bosanskohercegovacke izbore u Mostaru se dogodila velika kriza kad je 150 Bosnjaka doslo u Podhum, cetvrt na zapadnoj strani grada pod hrvatskom kontrolom, s namjerom da rasciscava rusevine od svojih kuca, sto je na hrvatskoj strani grada dozivljeno kao provokacija. Tada je opasni sukob izbjegnut dogovorom gradonacelnika Prskala i dogradonacelnika Orucevica da se i na lijevoj i na desnoj strani grada obnovi po 70 bosnjackih i hrvatskih kuca u koje bi se vratili njihovi vlasnici. Da li srpska zajednica u takvim rjesenjima vidi priliku za svoj povratak?

• Dva puta prilikom posjete Mostaraca koji trenutno zive u Srbiji Safet Orucevic je ponudio da Udruzenje Mostaraca u Beogradu, a ima tamo i Hrvata i Bosnjaka i Srba, da ponudi grupu od sto ljudi da se vrate, da se napravi jedan pilot - projekt povratka. Mi smo u dogovoru sd predsjednikom tog Udruzenja nekadasnjim gradonacelnikom Radmilom Andricem zvanim Braca dogovorili da iz Mostara budu nas trojica kao nekakv odbor, da njih iz Beograda bude tri - cetiri i da nam prvu grupu od deset ljudi, koji bi bili spremni da se vrate, ponude sto prije. Ljutim se na njih zato sto iz Beograda jos nista nisu odgovorili. Bilo bi krajnje ruzno kad bismo dalje pricali kako nam ne da Safet Orucevic da se vratimo. U stvari mi grijesimo jer da su oni meni dostavili spisak tih ljudi ja bih ga proslijedio vlastima, a ako ne bi nista uradili za pola godine onda bih ja imao razloga da prozovem Orucevica - nisi uradio ono sto si obecao. Kome ti pricas onda o "multi, multi, multi"... Medjutim, sad ti ne mozes njemu nista kazat zato sto ti moji sunarodnjaci nisu odradili svoj dio posla. Nismo jos dostavili grupu ljudi za odbor i sto je najbitnije nisu dostavili spisak ljudi spremnih da se vrate, a mnogi od njih koji su dolazili izjavljivali su da se zele vratiti - kaze Ratko Pejanovic, jedan od onih ljudi koji su izmedju ostaloga i svojim casnim drzanjem u oba mostarska rata, gaseci pozare na zgradama ali i u medjunacionalnim odnosima, omogucili da nevelika srpska zajednica u Mostaru opstane i da se otvori prostor za povratak onih ljudi koji su svoj grad napustili ne da bi pucali po njemu, a bilo je nazalost takovih, nego da bi od pucanja izbjegli.

GOARAN VEZIC