SLETANJE BELOG ORLA

Beograd Oct 22, 1996

Slucajevi

Dragoslav Bokan uhapsen zbog organizovanja razbojnicke pljacke. Bivsa zvijezda iz "plejade srpskih komandanata" glavni lik crne kronike. Mutna pozadina pljacke

AIM, Beograd, 22. 10. 1996.

Dragoslav Bokan (36) nije zaglavio u Hagu, cega se javno pribojavao, vec u istraznom zatvoru u Novom Sadu.Filmski reziser po obrazovanju,bivsi komandant "Belih orlova" i aktuelni ugostitelj optuzen je za razbojnistvo. Tocnije: da je zajedno sa Aleksandrom Sarcem (29), Aleksandrom Momicem (24), Aleksandrom Cvijeticem (40) i Ljubisom Radosavljevicem (39) ucestvovao u pljacki Tomislava Djordjevica, vlasnika kompanije "Yuco" ,u selu Bukovcu kod Novog Sada. Djelo je pocinjeno prije cetiri godine -

  1. novembra 1992. Oteto je oko 240 000 DEM, a Bokan i drustvo uhapseni su "nakon strpljivog rada" policije sredinom oktobra 1996.

Navodi se da su Sarac i Momic bili neposredni izvrsioci. U to vrijeme pripadnici Bokanovih "Belih orlova", upali su u Djordjevicevu kucu u ranim vecernjim satima sa cetiri "argumenta": dva papira, pistolj i spric. Na prvom papiru sa memorandumom izvjesne svicarske banke ili kompanije stajalo je da joj je Djordjevic navodno duzan 5 milijuna DEM, na drugom je bio spisak njegovih firmi i nekretnina, pistoljem su razbojnici tukli svoju zrtvu, a spricem prijetili da ce mu nesto ubrizgati u venu. Zlostavljanje je prekinula Djordjeviceva supruga koja je Momicu i Sarcu dala koznu torbu sa oko 240.000 DEM u razlicitim valutama.

Sarca i Momica su iz Novog Sada u Beograd odvezli Cvijetic i Radosavljevic automobilom sa tablicama nekog trgovinskog predstavnistava. Za posljednju dvojicu, vlasnike privatnih poduzeca, tvrdi se da su Bokanovi politicki simpatizeri i financijeri. Oni su, kako se navodi, zajedno sa sestim covjekom

  • Miloradom Obradovicem "trenutno nedostupnim organima gonjenja"
  • zapravo uticali na Bokana da se upusti u razbojnistvo. Naime kontaktirali su sa izvjesnim Rolfom Nolom koji se pocetkom l992.raspitivao u Beogradu o mogucnosti "utjerivanja" duga. Nol je l991.bio predstavnik svicarske kompanije "Zibner-Hegner" u Zagrebu od koje je Djordjeviceva kompanija u oktobru iste godine kupila tehnicku robu u vrijednosti od oko pet milijuna americkih dolara. Televizori i video rikorderi su presli jugoslavensku granicu, uredno ocarinjerni, a onda misteriozno nestali. Prazni vagoni potom su, jos misterioznije pronadjeni u Sarajevu. Jos nejasnije je u kom svojstvu se Nol pojavio u Beogradu - da li je jos uvjek bio predstavnik svoje firme ili je vec bio otpusten, kako se navodi zbog sumnje da je zajedno sa Djordjevicem svjesno ostetio "Zibner-Hegner".

Izgleda da je Bokan u pocetku bio skeptican da se upusti u posao, ali je na kraju popustio. No, navodi se da ga Momic i Sarac terete da im je pored narecenih "argumenta" dao detaljne instrukcije kako da postupe prema Djordjevicu - ako treba i da ga likvidiraju. Na kraju petorka je podijelila plijen: Momic, Sarac, Cvijetic i Radosavljevic uzeli po 30 000 DEM, a Bokan 120 000 DEM

  • za "patriotske" potrebe.Nola ne pominje nitko.Dragoslav Bokan tako je postao zvijezda crne kronike. Siroj javnosti, medjutim, poznat je od 1991, kada je u ovdasnjoj rezimskoj stampi predstavljan kao najnovija zvijezda u "plejadi srpskih komdanata". Tocnije kao sef "Belih orlova" - paravojne formacije Srpske narodne obnove (SNO).

U tom svojstvu Bokan se afirmirao pretnjama aktivistima mirovnog pokreta, sastavljanjem spiskova "izdajnika" i drzanjem govora u Musolinijevom stilu u Knez Mihajlovoj. Takodjer, na celu svojih trupa upao je i u prazan stan Direkcije za raspolaganje diplomatskim stanovima: na tersu su okacili trobojku i po cijeli dan sa razglasa pustali "rodoljubne" pijesme... Poslije ih je otjerala policija. Uniformiran i uparadjen, Bokan je svakom tko je htio da ga slusa (strani i domaci novinari po zurkama i tribinama) neumorno iznosio je svoje ekstremno nacionalisticke i ultradesnicarske ideje. Od jednog bivseg urednika "Vremena" popio je dobre batine. A tukli su ga i drugi - Emir Kusturica, na primer.

Bokan se volio hvalisati i kako cesto ide na ratista i ucestvuje u borbama. Kada se zajedno sa Slobodanom Milosevicem, Zeljkom Raznatovicem Arkanom, Vojislavom Seseljem, Radovanom Karadzicem, Ratkom Mladicem, Blagojem Adzicem i Veljkom Kadijevicem, njegovo ime naslo na prvoj listi osumnjicenih za ratne zlocine koju je sastavila organizacija "Helsinki voc", uveliko je promjenio pricu. Od tada je inzistirao "da nikad nije komandovao akcijom", da su njegovi "Beli orlovi" bili u sastavu i pod komandom "Teritorijalne odbrane", da je bio surov prema svim onima za koje je cuo da su pljackali i maltretirali civile ili zarobljenike... Ma sta da je na stvari, izvjesno je da su ga svijetlosne godine dijelile od ranga Arkana ili Kapetana Dragana.

Bokan je napustio ratiste pocetkom 1993. i okrenuo se novinarstvu (izdaje "Nase ideje" sa Sonjom Karadzic) i politici (osniva Srpski otadzbinski savez). Na oba plana je vrlo brzo propao a zapoceli su i problemi sa policijom: hapsen je za posjedovanje rucne bombe, osumnjicen pa oslobodjen za reketiranje kafica "Kazino", redovno privodjen zbog narusavanja javnog reda i mira...

"Desilo mi se da sam hteo da kupim okvire za neke slike" tuzno ce priznati decembra 1995, "a naisla je patrola milicije koja me je pokupila i privela, pitajuci me sta tamo trazim".

Cinilo se da se Bokan skrasio otvorivsi kafic "Legsington" u Beogradu ukrasen slikama Al Kapoena, Carlija Lucana i njima slicnim. Takodjer, izgledalo je da ce se okrenuti profesiji za da se okrenuo profesiji za koju se skolovao: rezirao je seriju o termoelektranama za skolski TV program RTS-a i, navodno, vrlo skup reklamni spot za list "Profil".

Bez obzira na "patriotski" angazman, malo tko uhapsenog Bokana dozivljava kao nevinu zrtvu politicke mahinacije. Kako kazu neki njegovi bivsi suradnici, barem svaki treci covjek oko njega radio je za neku od policija. U tom kontekstu, vrlo su skepticni da bi se on i pomenuta cetvorica bez "zelenog svijetla" iz tih struktra upustili u "akciju" zbog koje su uhapseni.

(AIM) Filip Svarm