ZEMLJACKA VEZA

AIM, Skopje, 21.10.1996

Makedonska javnost zakupljena je vlatsitim lokalnim izborima zakazanim za 17. novembar, pa im elektorske procedure u susjednim zemljama, racunajuci i onu u SR Jugoslaviji, po prirodi stvari, ostaju negdje u drugo, planu. Ipak, obicni covjek "zapalio" se, barem privremeno, za sadrzaje prekogranicnih glasackih kutija u vrijeme kandidature bivseg guvernera, profesora Dragoslava Avramovica, znaci njegovog kratkotrajnog koaliciranja u grupaciji "Zajedno" i naravno iznenadnog razvrgavanja tih obecavajucih politickih zaruka. Povecano interesovanje mozda i nije bilo toliko zbog njegovog bibljiskog prezimena ili pak zbog ocekivanja nekih licnih i nacionalnih dobitaka od eventulane Avramove pobjede i zaposjedanja beogradskih Belih, i inih, dvorova, koliko zbog cinjenice da je harizmaticna starina ove gore list, da je rodjen sa makedonskih prostora. Malo u sali, malo u zbilji veseli se Makedonac poradovao da ce, posljije Nikole Pasica, jos jedan "zemljak" uzeti uzde u Beogradu, a ruku na srce ocekivanja od njegove eventualne vladavine bile su pune mogucih analogija sa odlucnosti i ucinkovitosti popularnog Baje. Ali, eto, izjalovilo se. Bez ikakve sale, dok je Dragoslav Avramovic bio aktualan u izbornoj proceduri i ovdasnji su mediji pokazivali mnogo vise interesovanje za predizborne radnje u Srbiji i Crnoj Gori.

Zvanicne makedonske vlasti, sa svoje strane, nisu se uopste oglasavale u vezi sa srbijansko-crnogorskim izborima. Ovakav stav nije, naravno, prouzrokovan samo cinejnicom da se diplomatski odnosi dviju zemalja nalaze u onoj delikatnoj fazi cjelosne i potpune normalizacije i za neke ovdasnje ukuse prevelikog priblizavanja, znaci zbog eventualne opasnosti da bi se na tom planu moglo nesto izmijeniti. Uostalom, Makedonija nije istupila sa oficijelnim procjenama i ocekivanjima ni u vrijeme izbora u susjednoj Grckoj, a koji su mogli doprinijeti stanovitoj relaksaciji na juznim granici. Radi se naprotso o principijelnom stavu nemijesanja u unutarnje stavri susjednih zemalja i dosljednoj interpretaciji vlastite epoljnopoliticke filozofije, dakle provodjenju, jos ne pocetku samostalnog zivota proklamovane, politike ekvidistance. "Ekvidistancirajuci" se od bilo kakvog mijesanja ili ocjenjivanja izbora u svim susjednim zemljama, a slucaj je htio da se u rasponu od svega dva-tri mjeseca izbori provode u sve cetiri - dakle u Grckoj, Albaniji, Bugarskoj i SR Jugoslaviji - dakle u Grckoj. Albaniji, Bugarskoj i SR Jugoslaviji - Makedonija cvrsto ostaje na svojoj poziciji, bez obzira na veoma neujednacen kvalitet ukupnih politickih, ekonomskih, kulturnih i svih drugih odnosa sa njima.

Makedonska sredstva informisanja, izuzme li se diskretno ispoljeni zal za Avramovicevom abdikacijom, uglavnom su do sada bila uzdrzana u vezi sa ovom problematikom. Naglaseno se trudeci da domacoj javnosti prezentiraju iskljucivo fakte o i oko predizbornih radnji, elektronski su mediji u mjeri u kojoj su to dogadjaji diktirali, kontinuirano obavijestavali svoje slusaoce i gledaoce, a samo bi neko krajnje nedobronamjeran mogao ustvrditi da su oni ostali uskraceni za neku bitniju informaciju. Poziciju apsolutne nepristrasnosti interpretirali su posebno relativno brojne radio i televizijske stanice koje, barem institucionalno, nisu vezane za drzavne organe.

Sto se, pak, tice pisanih medija i oni su se trudili da zadovolje osnovnu potrebu svojih konzumenata za informacijom o toku predizbornih djelatnosti kod sjevernog suseda. Naravno najvise prostora izborima u SR Jugoslaviji posvetili su takozvane zvanicne novine, vjerovatno vise zbog cinjenice da imaju vlastite dopisnike u Beogradu, a neki i u Podgorici, nego zbog zredjivackog opredjelenja da se forsira to sto se "gore" desava. Uglavnom, prezentacija predizborne atmosfere i u ovom slucaju bila je prepustena autenticnim javljanjima sa lica mjesta, a u principu nije bilo readkcijskih intervencija, ponajmanje komentara i ocjena. Valja, medjutim, zabiljeziti i cinjenicu da su makedonski mediji, racunajuci naravno i one elektronske, imali u proteklom periodu velike obaveze i prema drugim zbivanjima u Jugoslaviji i u vezi sa njom, pa su se na njih jednako trosili i novinari i potencijalni prostor. Ovo je, naime, period pocetka prakticne primjene Sporazuma o trgovini izmedju dviju zemalja, sto je bio teamtski izazov na koji se po prirodi stvari trosilo mnogo mastila i rijeci. Pored toga, pera su se ostrila i oko tajnovitog niskog samita ministara vojnih Handjiskog i Bulatovica, oko nesuglasica u vezi sa sukcesijom i kontraverznog novosadskog kampovanja svesrpske inteligencije posvecenog polozaju ovdasnjih Srba.

I ovlasna analiza pisanja stampe o izborima u SR Jugoslaviji pokazace da su najvise prostora ovim temama posvetili glavni dnevnik i politicki nedjeljnik novinske kuce "Nova Makedonija", znaci istoimena novina i magazin "Puls". Blagodareci svojim dopisnicima ova su dva izdanja citaoce u cijeslosti i kontinuirano drzale u kursu, trudeci se usput da zadrze potrebnu distancu prema dogadjajima.

Sudeci prema napisima u novinama i prema radio i tv- prilozima makedonska javnost je imala relativno povoljnu priliku da stekne sliku o predizbornom politickom ambijentu kod sjevernih susjeda, a steceni uvid je mnogo sveobuhvatniji nego kad su u pitanju izbori kod ostalih komsija. Sto se predizborne konfiguracije tice, iz medija se mogao steci dojam da je, posebno u Srbiji, napravljen znacajan pomak i to samom cinjenicom da su formirane dvije koalicije i da je tamosnji birac sad u povoljnijem polozaju, buduci moze da se odluci izmedju dvije opcije u uslovima fingiranog dvopartizma. Isto tako, ovdje je vise nego jasno da su zvanicne beogradske vlasti do kraja kapitalizirale skidanje sankcija poslije bosanksih izbora, a bez obzira na cinjenicu da je takav korak ocekivan, smatra se da je medjunarodna zajednica ipak tako poduprla izborne ambicije Slobodana Milosevica. Sudeci prema onome sto je u Makedoniji objavljeno, moglo bi se cak zakljuciti kako ta ista zajednica favorizira Milosevica i njmeu lojalni establisment, racunajuci kako bi izmjena na vlasti zaustavila ili pak usporila proces zapocet prosle godine u Dejtonu. Zato se ovdje, bez mnogo rezervi, primaju i spekulacije po kojima je Dragoslav Avramovic, da zavrsim imenom kojim je tekst i zapocet, odstupio pred pristiscima ambasadorskog lobija u Beogradu, i da perspektivna koalicija "Zajedno" ne bi ugrozila poziciju sadasnje nomanklature. Pise: BUDO VUKOBRAT