RASPADA SE OPOZICIJSKA KOALICIJA

AIM, ZAGREB, 21.10.1996. Izgleda da je zagrebacka kriza konacno pred raspletom. Ono sto HDZ-u mjesecima nije polazilo za rukom, sada se pocinje dogadjati: opozicijski vijecnici pocinju polako napustati opozicijsku udrugu. Tako da dvotrecinska vecina koju je opozicija dobila na proslojesenjim izborima polako kopni, a u HDZ-u vec tvrde da nje vise i nema. Scenarij koji se sada javno najavljuje iz redova vladajuce stranke je sazvati sjednicu Gradske skupstine i na njoj smjeniti predsjednika Skupstine Zdravka Tomca, te izabrati svog covjeka na funkciji oko koje su i iskopane ratne sjekire - gradonacelnika.

Sazivu sjednice stoji na putu jedna obrambena mjera koju je poduzela opozicija vjerojatno unaprijed racunajuci s ovakvim razvojem dogadjaja. Clanice udruge odlucile su prije nekoliko dana zamrznuti mandate opozicijskih vijecnika na mjesec dana, tj. obustaviti sve aktivnosti u Gradskoj i Zupanijskoj skupstini. Sluzbeno, ovo je ucinjeno iz protesta sto nisu ispunjeni zahtjevi udruge Vladi iz druge polovice rujna u vezi raspleta krize, te da se isti zahtjevi jos jednom postave i pred Sabor. Nesluzbeno, ovaj potez ima i druge motive, ponajprije taj da se izbjegne saziv Skupstine. Vjeruje se da je nekolicina opozicijskih vijecnika, nitko pouzdano ne zna broj ni imena, sklopila tajne nagodbe s HDZ-om. I ako ovome uspije sazvati sjednicu Skupstine, oni ce se morati pojaviti na sjednici i tako pred biracima podnijeti rizik "izdaje".

Osipanje opozicijskih vijecnika pocelo je odvajanjem Josipa Manolica od Stipe Mesica, i priblizavanjem prvoga Tudjmanu, nakon cega se najprije protresla stranka Hrvatskih nezavisnih demokrata. Dvoje vijecnika HND-a, nastalog istupanjem Mesica i Manolica iz HDZ-a prije dvije i pol godine, odmah je odmrzlo svoje mandate, a pridruzila im se i jedna vijecnica iz Hrvatske narodne stranke te jedan nezavisni vijecnik. Oni cine jezgru "prebjega", kojih bi ukupno trebalo biti osam da odnesu premocnu vecinu opoziciji i omoguce rasplitanje krize po HDZ-ovom scenariju. U udruzi tvrde da se ove vijecnike salijece iz HDZ-a primamljivim ponudama (funkcije, poslovni prostori, itd.), ali i prijetnjama, sto znaci da je dio njih potkupljen a dio ucjenjen.

Ipak, ti se vijecnici zasad ne usude otvoreno pristupiti HDZ-u, a po svemu sudeci to ne zeli ni vladajuca stranka, kako bi se stvorio dojam da se udruga raspada sama od sebe, i kako bi inozemni promatraci stekli dojam da se radi o unutrasnjem pitanju hrvatskih stranaka, dakle i hrvatske drzave. Prema nekim procjenama koje su pratile proslotjedno uclanjenje Hrvatske u Vijece Evrope, zagrebacka kriza se u posljednje vrijeme stvarno tako i dozivljava, sto znaci da je VE danas ipak daleko od izbornih principa kojih se drzao do prije neku godinu. S druge strane, opozicijske stranke su i same dale povoda za ovakvo ponasanje, jer mjesecima pristaju na pat-poziciju u Zagrebu, bez imalo volje da se u spor ukljuce biraci koji su im jesenas i dali premocnu vecinu u Skupstini.

Premda je u udruzi pocelo skripati jos prije ljeta, dogadjaji su se ubrzali poslije godisnjih odmora, a prva cigla izvucena je kada je iz udruge iskljucen Dobroslav Paraga, tj. njegov HSP

1. Ucinjeno je to jer je ova stranka ostala bez jedine vijecnice u Skupstini, no sam Paraga tvrdi da je maknut jer je jedini stvarno radikalan kriticar HDZ-a, i da je zato poceo smetati Udruzi, ponajprije predsjedniku Skupstine Zdravku Tomcu. Druga cigla iz dotad monolitnog zida udruge maknuta je kada se od udruge udaljio Josip Manolic, ovaj put iz suprotnih razloga od Parage, buduci da on smatra da ona nepotrebno tjera inat s HDZ-om oko mjesta gradonacelnika. Trazio je da se to mjesto prepusti Tudjmanovoj stranci, a da opozicija trazi povecani udio u ostalim gradskim funkcijama. Samo kratko je izgledalo da je rijec o taktickim prijedlozima, jer je Manolic ubrzo izasao s cjelovitim planom novih odnosa s HDZ-om cije je temeljno polaziste da u njemu postoji "reformatsko" krilo.

Ono je po Manolicu i kreativno politicko jezgro zemlje, kojem opozicija, koja je jos nemocna osvojiti vlast, treba pomoci da navlada radikalnu, proustasku desnicu u vladajucoj stranci. "Uvijek sam na strani Tudjmana kada je u pitanju opstanak Hrvatske" - njegova je dramaticna izjava koja ocito znaci da je po njemu upravo neutralizacija tih radikalnih elemenata pitanje biti ili ne biti za Hrvatsku. Istodobno, medjutim, Manolic je iskljucio opoziciju iz aktivne politicke uloge i namjenio joj iskljucivo funkciju "pjesadijske" potpore umjerenim, proevropskim dijelovima HDZ-a. Tako da to prakticki gasi prespektive bilo kakve alternative sluzbenoj politici, i njoj se ovjerava mandat na fakticki neograniceno vrijeme u buducnosti.

Treca cigla se iz udruge upravo izvlaci, a cini to Hrvatska seljacka stranka. Ona se dijelom sluzi argumentima Parage, ali s puno indicija da su joj krajnji motivi suprotni i zapravo bliski Manolicevim. Nadovezujuci se na izjavu Drazena Budise da mu je "preko glave" udruge, sto se pokazalo izoliranim stavom koji nije slijedila Budisina stranka (HSLS), slicnu izjavu je zatim dao i predsjednik HSS-a Zlatko Tomcic. On je rekao da mu je preko glave ovako nedjelotvorne udruge, koja dopusta da se kriza mjesecima razvlaci, umjesto da je se presjece kolektivnom ostavkom svih opozicijskih vijecnika. Optuzio je uz to Zdravka Tomca i njegovu stranku (Socijaldemokratska partija Hrvatske) da namjerno umrtvljuju krizu i koriste je za svoju promociju kao zrtve HDZ-ovog proceduralnog izivljavanja, dok se istodobno paktira s Tudjmanovom strankom na drzavnoj razini i to u kljucnim politickim pitanjima (usvajanje zakona o denacionalizaciji, cije su "prokomunisticke" intencije podrzane od obiju stranaka).

Tomciceva kritika vecim se dijelom doima uvjerljivo, no on sam je u jednom intervjuu odao da iza toga stoje i neki sasvim pragmaticni stranacki interesi koji imaju malo ili nimalo veze sa zagrebackom krizom. Izjavio je da udruga ovako sarolikih opozicijskih stranaka moze dovesti birace u opasnu zabunu - sto je u potpunoj opreci s posljednjim lokalnim izborima u Zagrebu koje je opozicija dobila bas nastupajuci zajedno - tako da se namece dojam da HSS zeli napustiti neprijatno drustvo nekih opozicijskih stranaka, ponajprije SDP-a koji kod prosjecnih clanova HSS-a jos nije isprao stigmu komunisticke stranke i bivse vlasti. U ovome je HSS blizak HDZ-u koji se, izgubivsi neke od kljucnih izbornih mamaca iz proslosti (uklanjanje srpske opasnosti) pocinje vracati antikomunistickoj propagandnoj matrici iz prvih izbora (1990.).

No, ni Seljacka stranka ne moze sebi dopustiti da se ovo interesno prozimanje izravno pretvori u medjustarnacki brak s HDZ- om, kojeg gradjani ipak dozivljavaju kao najodgovornijeg za mucnu i blamirajucu zagrebacku krizu. Zato se iznose sve veci zahtjevi pred udrugu, vjerojatno s nakanom da dodje do njenog "spontanog" unutrasnjeg razlaza, poslije cega bi clanice mogle slobodnije manevrirati uoci nadolazecih izbora, pa uci i u neke koalicijske kombinacije s HDZ-om, a jos vise s Tudjmanom (o cemu je nedavno sasvim otvoreno govorio najutjecajniji lider seljaka Josip Pankretic).

Posljednja izjava stranackog vrha HSS-a je da ce ova stranka ubuduce voditi samostalnu politiku, te da ce istupiti iz udruge ako ona uskoro ne realizira izbornu volju biraca. Kako to, ni uz svu malokrvnost i dvostruke igre u opoziciji, ipak prvenstveno ne ovisi o njoj, HSS objektivno navodi vodu na mlin HDZ-u. Mada i vladajuca stranka mekim pucem kojim se sprema preuzeti vlast u Zagrebu, ulazi u jos vecu avanturu, koja na izborima moze biti kaznjena mozda vise nego ikad dosad.

MARINKO CULIC