DOKONI BISKUP KOMUNIST-AZDAHU OTKRIVA

AIM, ZAGREB, 19.10.1996. Kad je, pocetkom proslog mjeseca, dao intervju "Slobodnoj Dalmaciji", monsinjor Frane Franic postao je "okidacem" jedne od najintenzivnijih "vjerskih" polemika u suvremenoj Hrvatskoj. Naime, nekadasnji splitski nadbiskup i metropolit (za biskupa zaredjen 1950., kad je imao 38 godina), izmedju ostalog je upozorio: "Ako je jedna stranka u svojem statutu ateisticka, jedan krscanin ne smije po savjesti za nju glasovati, a ovo nijedan od biskupa ne govori iako zivimo u demokratskom poretku. Jer oni koji su nas do jucer progonili, koji su sirili ateizam, ne daju moralnu sigurnost da nece to ciniti opet ako dodju na vlast".

Razmisljanje nadbiskupa u miru (mirovini) - kojemu se cini da se aktivni biskupi "vise plase oporbe nego stranke na vlasti" (?) - razvio je Milan Ivkosic, peruska "drzavotvornog" tiska. U svojoj kolumni u "Vecernjem listu" oporbu je "procitao" kao "licemjerne ateisticke politicke destruktivce", te tvrdi: "Crkvena hijerarhija i katolicki mediji ne samo da se, radi duhovne orijentacije vjernika, nisu odlucnije odredili prema ateizmu u politici, nego su, onoliko koliko stajalista Crkve i biskupa izrazavaju uvodnicar 'Glasa Koncila' Zivko Kustic i jos neki javnici iz crkvene hijerarhije, posve zanemarili vjerski pogled na politiku". Odmah navodi i primjer "vjerskog pogleda na politiku": odrediti se prema cinjenici da je dr. Zdravko Tomac, predsjednik Skupstine Zagreba - ateist.

"Glas Koncila" uzvraca redakcijskim komentarom (sigurno ga je napisao don Zivko) u kojem Ivkosica optuzuje da pokusava uvesti cudovisnu politicku teologiju: izopacenje nemijesanja Crkve u stranacku politiku i nauka o slobodi savjesti (vjere). "Crkveni djelatnici bi pogazili i crkveni nauk i crkvene zakone kad bi upozorili javnost da je doticni predsjednik Skupstine grada Zagreba po osobnom uvjerenju ateist", napisao je u glavnom glasilu Crkve u Hrvata, uz zakljucak da bi primjena Ivkosiceve "teologije" u javni i privatni zivot uvela - inkviziciju.

U nastavku se dokazalo kako Ivkosic nije "iskoristio" neke navode starog biskupa, nego da i sam mons. Franic ne bi imao nista protiv toga da bude svojevrsni inkvizitor. "Udruga sedam stranaka, po mom uvjerenju, pomaze komunistima da ponovno dodju na vlast u Hrvatskoj. U toj udruzi dusa su komunisti, na celu s raznim liderima neokomunizma, a ostalih sest stranaka su samo ukras i pokrivalo pravih namjera komunista. A medju komunistima mi ne znamo koliko ima boljsevika, koliko ima nostalgicara za bivsom Jugoslavijom". Zasigurno su i ove Franiceve rijeci na Pantovcaku izazvale skakutanja od zadovoljstva. Jer, biskup - istina, umirovljeni, ali necemo, sto bi se reklo, zagledavati u zube - rece u potpunosti isto sto zbore dr. Franjo Tudjman i Zlatko Canjuga, predsjednik zagrebackog HDZ-a. Naravno, govor potonjeg dvojca ima i operativno-politicku razinu: ako gradonacelnik glavnog grada ne bude hadezeovac, nego iz udruzene opozicije (koja ima vecinu u zagrebackoj skupstini), komunistickom posasti zarazit ce se i ostatak Hrvatske i eto ti Lijepe Nase u nekakvoj parajugoslavenskoj asocijaciji. Da do toga ne bi doslo, predsjednik RH odbacio je vec hrpetinu kandidata za gradonacelnika (iz redova liberala), te umjesto njih, koji su imali podrsku vecine skupstinara, tj. Zagrepcana, instalirao je gradonacelnicu iz HDZ-a, stranke koja je na zagrebackom podrucju dobila manje od 40 posto.

Mons. Franica ne brine sto takvo gazenje prava (udruzene) vecine nije demokratsko, nego - u suglasju s Tudjmanovim ili Canjuginim govorima o "neprirodnoj/neprincipijelnoj koaliciji" - fokusira kako su u zagrebackoj Udruzi i oni ciji je moto "Vjera u Boga i seljacka sloga" (Hrvatska seljacka stranka) i Liberalna stranka - "u kojoj se u Europi okupljaju masoni". U vezi s Hrvatskom krscanskom demokratskom unijom, takodjer clanicom Udruge, Franic otkriva "pravi apsurd" - "da jedna krscanska stranka pomaze komunistima da ponovno dodju u Hrvatskoj na vlast". Biskup u miru, dakle, htio bi biti ravnateljem stranackog zivota u Hrvata, da odredjuje koja partija s kojom smije stvarati saveznistva, pa i ona privremena i/ili djelomicna? Na svu srecu - odnosno HDZ-ovu i Franicevu nesrecu - nije izmedju stranaka toliki (a)teisticki jarak da one ne bi - kao u prvom redu politicke, a ne vjerske institucije - mogle, kao u zagrebackom slucaju, naci neke ili mnoge zajednicke interese, u ozbiljenju kojih ce svaka od njih zadrzati svoj identitet.

Franic, takodjer u "Vecernjaku", objasnjava kako svoju bracu (aktivne) biskupe nastoji potaknuti da daju "jasnije kriterije" kojim strankama katolici ne bi smjeli pripadati i za koje ne bi smjeli glasovati, osobito "u ovom casu, kad nam prijeti opasnost da se komunisti ponovno domognu vlasti u nasoj domovini, kao sto su se domogli u Poljskoj" i u jos nekim zemljama. Raspravu smatra korisnom i za vjernike, jer se "mogu bolje orijentirati u formiranju ispravne savjesti u nasoj dnevnoj politici". U dvojbi koju postavlja Franic ne ostavlja dvojbu: vjernicima nudi glasovati "za HDZ, koji je crkvi dao sve slobode djelovanja, ili za sedmoclanu politicku udrugu, u kojoj odlucujucu strukturu cine marksisti novoga tipa, koji pokazuju svoj politicki smjer otporom pokapanju svojih zrtava u Jasenovcu i sada svojom odlukom da se stadion u Maksimiru nazove Dinamo". Onima kojima nije bistro da bi morali glas podariti partiji na cijem je celu onaj tko je lansirao ideju o Jasenovcu kao mjestu izmirenja kostiju "svih palih za Hrvatsku", te koji je klub "Dinamo" bio "pretvorbio" u "Croatiju", mons. Franic je dao "jasnije kriterije" i svojim smatranjem da je don Zivko Kustic "blizi toj Udruzi nego HDZ-u i njezinom predsjedniku". Ivkosic je "mladalackiji": ustvrdio je da don Zivko "stiti i promice liberalnu i socijaldemokratsku ateisticku destrukciju", "izrazava tolerantan odnos prema masonima" itd. Sve bez dokaza, ali ipak logicno, jer primjerice, tko je vidio urotu komunista bez sudjelovanja masona.

U polemici je sudjelovao i kastelanski zupnik don Luka Vuco: mons. Franica je upozorio da komunizam ne boluje samo od ateizma, nego i od diktature jedne stranke i jednog vodje, te da zastupnika ne bira narod po vjeri. Raprava se prosirila i na "Vjesnik", a svoje je rekao i "Novi list" u komentaru Drage Pilsela: "Ni Kustic ni itko od nas ne pomaze komunistima da se vrate na vlast. Oni je nikad nisu ni napustili". Pritom katolicki novinar misli na HDZ.

U svome otkrivanju azdaha, mons. Franic - nakon obracuna s komunistima, naivnim demokrscanima, "dinamovcima", masonima... - obrusio se i na liberalizam. Ali, sad vise ne politicki liberalizam (njega je vec otkrio kao masoneriju), vec na liberalizam don Zivka koji, po Franicu, namjerno falsificira papino uciteljstvo o trenutku od kojeg covjek ima pravo na zivot. Tko je citao Kusticeve tekstove te tko je upoznat s raspravama u vezi s (tzv.) legalizacijom pobacaja, zna da je bivsi glavni urednik "Glasa Koncila" i najplodniji katolicki novinar u Hrvata iznosio "cisto" pravovjerje. Ali ipak, u povodu podmetanja splitskog nadbiskupa u miru, "Glas Koncila" je objavio uvodnik. Kako je krenulo, sutra bi Franic mogao tvrditi da je liberalizam tvrditi da je Zemlja okrugla, a "glas Koncila" bi na to reagirao uvodnikom, feljtonom i krizaljkom!

U nacelu, svaka je polemika korisna, pa i ova, koja bi mogla nadmasiti raspravu o (ne)dovoljnom glasu Katolicke crkve protiv zlocina nakon "Oluje", polemiku u kojoj su se suocili u prvom redu don Zivko te, s druge strane, Pilsel i Ivan Zvonimir Cicak, obojica iz Hrvatskog helsinskog odbora. Sve ostale polemike, primjerice o teolozima-laicima ("obicnim", nezaredjenim vjernicima), bile su kratkog daha. I cudi sto se mons. Franic nije javio prije dvije godine, kad se polemiziralo o tome je li, tj. treba li Hrvatska biti katolickom drzavom. I tko zna gdje bi hrvatskoj Katolickoj crkvi bio kraj, koliki li bi ugled stekla, kad bi se u vezi s nekim zbiljskim problemom toliko desetaka kartica ispisalo, kad bi tolika energija podigla, kao sto je bilo u slucaju splitskog nadbiskupa u miru koji bi, po svemu sudeci, u svojoj dokonosti mogao i jarice komunistickom azdahom proglasiti! Samo zato sto mu ta zvjerad ne da da ih (po)krsti.

MIRKO VID MLAKAR