PREDAH U KAVANI "POVRATAK"

Zapis sa entitetske granice u Doboju

Banjaluka, 18.oktobra (AIM)

Selo Makljenovac kod Doboja (koje se moze smatrati i prigradskim naseljem) prije rata je bilo nastanjeno hrvatskim i muslimanskim zivljem. U toku rata selo je bilo na prvoj liniji fronta a linija izmedju zaracenih strana "isla" je kroz naselje. Svjedoce o tome razorene kuce i gospodarski objekti. Dobojlije pamte Makljenovac po kafani "Kalipso", gdje su uz dobru kapljicu i zalogaj mogli provesti ugodne trenutke. Danas medjuentitetska linija razdvajanja prolazi tacno pored ove kafane.

Idemo u Makljenovac tragom price da se stanovnici ovog sela vracaju i popravljaju svoje kuce. Za prelazak u Federaciju odabrali smo put kroz dobojsko naselje Miljkovac koje se nalazi u zoni separacije. Idemo pjesice. Miljkovac je naseljen srpskim izbjeglicama. Vide da smo odnekud pristigli i gledaju nas podozrivo i sumnjicavo.

Blizu linije nailazimo na patrolu srpske policije. Nakon legitimisanja pitamo smijemo li dalje. "Smijete, ali na svoju odgovornost", kazu. Malo dalje srpski civili sijeku sumu. "Ima li nekog u Makljenovcu", pitamo. "Ma tu su negdje, stalno dolaze i nesto rade", odgovaraju "drvosjece". Na pitanje zasto sijeku bas u zoni razdvajanja, rekose: "Na nasoj teritoriji ne smijemo, ovde nema nikog..."

Ulazimo u Makljenovac i skoro gubimo nadu da cemo nekog sresti. Pored puta razrusene i napustene kuce bez tragova zivota. Odjednom cujemo lavez psa a zatim ljudski glas i zveket lopata. Skrecemo kuci oko koje trojica ljudi nesto rade.

Ismet, Aziz i Pero prekidaju posao i nakon sto im se predstavljamo pitaju odakle dolazimo. Ismet se raspituje za neke poznanike iz Banjaluke i dodaje:"Jebes ti sve ovo sto je bilo...Bitno je da se nesto radi. Evo, mi opravljamo ove kuce i mogu ti reci da se isplati. Dnevnica je sest maraka i radi se dvadeset i cetiri dana u mjesecu..." Ipak, izbjegava zajednicko fotografisanje, na sto ga Aziz kori: "Ma hajde bolan, sta ti fali, nece ti niko nista". Njegova prica se puno ne razlikuje od Ismetove. Istice kako do sada nije bilo nikakvih problema i dodaje: "Ovo bi trebalo bolan, bit' sasvim normalna stvar". Dok se Aziz prihvata lopate, Pero prelistava stampu iz Republike Srpske. "Dje nadjoste ovako dobru trebu", ote mu se dok je buljio u fotografiju vitke plavuse. Uzivanje mu pokvari slika Radovana Karadzica na sledecoj strani: "Ma nemojte mi njega..."

Na rastanku pitamo ko je gazda kuce. I pored obecanja da o tome necemo pisati, ne htjedose da otkriju ime svog poslodavca. Ismet jos jednom zamoli da mu pozdravimo njegovog poznanika u Banjaluci i dade nam njegov broj telefona. Aziz nam mahnu i pozdravi sa "Alah manet".

Na nekoliko stotina metara od ove trojice nailazimo na nova gradilista. Oko razrusenih kuca naslagan gradjevinski materijal a oko njega radnici. Uzurbano se priprema uselenje. Naravno, nista se ne prepusta slucaju. Sve kuce predvidjene za popravku prvo su pokrivene, da bi se zastitile od daljeg propadanja.

Nesto dalje cujemo muziku. Zaustavljamo se ispred kuce i citamo: Kavana "Povratak". Zar da propustimo kafanu na ovom napornom pjesackom pohodu? Ulazimo i konobarici nudimo cigaretu. "Ne bih cigarete iz srpskog entiteta, ne zelim da mijesam", odbija da zapali "L&M", ali prihvata da popije kafu. Prema njenim rijecima kafana je pocela sa radom u aprilu ove godine. Trenutno nema ni struje ni vode, ali se sasvim solidno radi. Odbija ponudu da kao suvenir primi novac iz srpskog entiteta. Prilazi momak koji nas posmatra iza susjednog stola i uzima ponudjenu novcanicu od deset dinara i kovanicu od jednog dinara.

Vracamo se u Doboj putem preko "Usca". Na punktu IFOR-a situacijom "gospodare" pomalo nervozni pripadnici Nordijskog bataljona, koji usmjeravaju kolonu koja dolazi iz RS a u kojoj su uglavnom automobili sa tablicama Federacije. Kolegi fotoreporteru ne dozvoljavaju snimanje ovog saobracajnog cvorista i natpisa "Zabranjeno provociranje osoba iz drugog entiteta".

Ovdje su ceste saobracajne guzve jer je ovaj dio puta komunikacijska veza izmedju zenickog i tuzlanskog basena. Magistrtalni put koji je nekad povezivao sjevernu Bosnu sa morem, od Usca prelazi na teritoriju RS. Njime se ulazi gotovo u centar Doboja a zatim skrece preko mosta na Bosni prema dolini Sprece i Gracanici. Putnici iz Federacije imali su na ovom dijelu puta cesto neprijatnosti. Presretale su ih grupe naoruzanih ljudi sa dobrodoslicom batina, otimacina i fizickog maltretiranja.

"Nema para za koje bi vozio na balijsku teritoriju", kaze jedan od mnogobrojnih taksista iz Doboja, koji sa svojim kolegama ima "ceku" na svega pedesetak metara od punkta na Uscu. Prica da on i njegovi odu povremenu u Sivsu kod Hrvata i ponesto kupe i popiju. Na ovoj "taksi stanici", jedno vrijeme su radili i taksisti iz Federacije, ali nisu dugo ostali. "Muslimane smo otjerali, a Hrvati povremeno dodju", objasnjava sagovornik.

Na pitanje koliko zarade, odmahuju rukom:"Niko od nas dugo nece kupiti novi auto". Saznali smo to placajuci njihovu uslugu do zeljeznicke stanice (dva i po kilometra) deset njemackih maraka.

Policija RS posao pregleda i kontrole vozila i dokumenata obavlja temeljito.

(AIM) MISO VIDOVIC

x y