ZAKONI PLEMENA

U susret lokalnim izborima

Banjaluka, 16.oktobra 1996. (AIM)

Jedni izbori su prosli, drugi samo sto nisu stigli. Ako su nas prvi iznenadili, drugi sigurno nece. Ipak, ne bi bilo lose podsjetiti se na ono sto se dogodilo.

Tek sto je glasanje zavrseno iz izbornih i drugih stabova dosle su vijesti da su izbori protekli dostojanstveno i mirno. Vijest da nije bilo ekscesa mnogi su odmah pozdravili, kao da je to najvece dostignuce demokratije na nasim prostorima i kao da je najnormalnije da se ovdje na birackim mjestima maklja i kasapi. Organizator (OSCE) nije sam sebe hvalio i nije zurio da proglasi izbore regularnim. Dosta vremena je proteklo da bi se konstatovalo da izbori nisu bili bas slobodni, ali da su zadovoljili minimum kriterija demokraticnosti. Eksperti za demokratiju morali su se, ocigledno nakon dugog sporenja, sloziti da demokraticnost nije bila ni blizu evropskog standarda, ali da je za naroguseni Balkan stepen slobode zadovoljavajuci.

Bilo kako bilo, nova - stara vlast ce dobiti legitimitet od naroda izabrane i demokratske, svijet ce napokon shvatiti da za demokratsko, slobodno i pluralisticko drustvo nisu dovoljni samo izbori, a narod nece shvatiti nista, kao ni do sada.

Onima koji su u izborima ucestvovali, ili ih sa paznjom zabrinutog ali ozbiljnog analiticara posmatrali, ostaje da traze odgovore na pitanja koja nisu ocekivali. Ne trebaju se mnogo uzdati u svoju pamet i vjerovati da ce ona biti od koristi sociolozima, socijalnim patolozima i inima koji ce se u skoroj buducnosti baviti fenomenologijom danasnjice. Pamet je ovdje krhka, nesigurna i od male koristi.

Zaobilazim pitanje zasto su socijalisti, ili lijeve snage iz koalicionog bloka nazvanog Savez za mir i progres, tako ubjedljivo porazene. Za razliku od mnogih, ne pridajem mu znacaj izbornog fenomena. Drzim da je ono posve nevazno i da je ovaj katastrofalni poraz socijalistima samo dobro dosao. Dobro iz najmanje dva razloga. Prvo, ne bi bilo dobro za njih da su pobijedili i da moraju da iz vlastite kuce ciste tudja govna. To bi im se gadno osvetilo na narednim izborima. Vec osluskujem tiradu optuzbi:"Drzavu koju smo mi krvlju stvorili oni vracaju u Alijinu unitarnu Bosnu..." Drugo, socijalisti moraju da shvate da narod, srpski posebno, veoma cesto i rado cini sve protiv sebe i nikakva pamet, logika i politika ne mogu mu pomoci. Zasto bi krajiska djeca glasala za svoje oceve i djedove koji su "zalutali" medju partizane kada su ih spasioci nacije ucili da su dobila priliku da njihovu katastrofalnu istorijsku gresku isprave jednom za uvijek? U narodima na ovom balkanskom prostoru postoji inat, nepredvidivi genetski inat, koji se ne moze ukalkulisati u politicki program.

O jogunastom narodu trebalo bi progovoriti ozbiljno, jer, cini se mnogima da sa narodom odavno nesto nije u redu. Zar je taj isti narod zaboravio da je 1990.glasao za iste stranke i da su mu one tada nudile evropski standard i demokratiju a onda ga odvele u rat. Sad mu isti ljudi nude mir u bijedi i siromastvu i on ponovo glasa za njih. Ili narod nezna sta hoce, ili zaista vjeruje "mudrom" rukovodstvu pa hoce sve sto mu ono nudi.

Prije ce biti ovo prvo. Vjerujem da je i gospodin Radosav Brdjanin, covjek koji je mislio da za sve sto cini ima blagoslov naroda, zamisljen poslije izbora nad sudbinom tog naroda i da mu dugo nece pasti na um da se onako drcno i gromoglasno poziva na njegovu volju, interes i pravo.Taj covjek je naivno povjerovao da njegov narod pamti i da on zbog njega treba da zrtvuje sebe. Vodjen, ili nosen, tom slatkom utopijom gospodin Brdjanin se dosjetio da osnuje autenticnu Narodnu stranku, preko koje ce zalutali i politicki neartikulisani narod izraziti svoju volju. Mora se priznati, bilo je u toj ideji logike, sigurno vise nego politicke kalkulacije. Ne cudi me, zbog toga, sto se sa Brdjaninom na celu iste stranke nasao i Milan Trbojevic, sarajevski gospodin i advokat ciju je patriotsku kolebljivost njegovo paljansko drustvo kaznilo jos 1993.godine smjenjivanjem sa mjesta potpredsjednika Vlade a kasnije i izbacivanjem iz parlamenta.

Vjerovalo se da ce Brdjaninova Narodna stranka u Krajini ubjedljivo poraziti SDS, koja se Krajisnicima svetila svuda i na svakom koraku. Treba li spominjati koliko je krajiskih prvoboraca SDS-a palo na krajiskom pitanju? Padali su kao kruske kad god bi se namrgodilo neko paljansko-hercegovacko lice. Nije bilo potrebno da se udari rukom po stolu, kao u Brozovo vrijeme. Bilo je dovoljno da navece, uz kafu ili sok od jabuke, nekoliko "njihovih" konstatuju opasnost od skretanja nekog kurcevitog Krajisnika i da ovaj ne prezivi sjednicu Glavnog odbora. Neka svjedoce o tome Andjelko Grahovac, Vojo Kupresanin, Radosav Brdjanin, Radisav Vukic Vozd, Rajko Kasagic, Predrag Radic...Ne znam da li je jos neko od Krajisnika i ostao u Glavnom odboru.

Kako se moglo dogoditi da Brdjanina, borca za "pravdu i istinu", poraze paljanski kadrovi u njegovoj Krajini? Kako se moglo dogoditi da "Brdjo" ne dobije ni jedno poslanicko mjesto u parlamentu sa cije se govornice zestoko borio za narodna prava? Ne zna se kako je prosao u rodnom Popovcu i ne bi trebalo da cudi ako je i tamo potucen do nogu. Nije lako biti pop u svom selu! Zar "Brdjo" nije bio najveci i najzesci SDS-ovac? Ono sto pametan covjek i mudar politicar nikada ne bi rekao, Brdjanin je govorio hrabro i javno. Vjerovatno su ga saborci cesto tapsali po ramenu i cestitali mu, bar nasamo i u cetiri oka. SDS je u Brdjaninu imao svog isturenog strijelca, "glasnogovornika" i "jurisnika".

Jeste Brdjanin izbacen iz partije (stranke), ali se nije ogrijesio o partijski program ni za dlaku. Naprotiv, drznuo se da zatrazi obracun sa lopovlukom koji je postao nesnosljiv teret na grbaci naroda i dovodio u pitanje, vjerovao je naivno, ugled stranke i sudbinu drzave. Bilo je, naravno, logicno povjerovati da je to Brdjaninu donijelo politicki profit u njegovom narodu i s pravom je "otpadnik" i "vjernik" ocekivao svoj politicki povratak. Koji bi to narod poslije "golfova", "aluminijuma", "nafte" i drugih afera ponovo glasao za istu vlast? A dogodilo se da SDS pobijedi a Brdjanin katastrofalno izgubi!

Fenomen koji je malo ko ocekivao, pa sigurno i Brdjanin, zove se logika stada. Narod se opredijelio za pleme a u plemenu funkcionise logika straha od susjednog plemena. Pojedinac nije vazan, vazan je copor. U njemu mozda i smrdi, ali je toplo. Osjecaj pripadnosti je sveto nacelo, tesko onom ko od njega odstupi.

Da se Brdjanin na vrijeme dosjetio da svoju stranku prekrsti dodajuci joj pridjev "srpska", mogao je racunati na bar jedno poslanicko mjesto. Ovako, nagrada za politicku mudrost zasluzeno je pripala Predragu Lazarevicu i njegovoj Srpskoj stranci Krajine, osnovanoj pred same izbore, za koju se govorilo da joj je citavo clanstvo u Glavnom odboru a u sali da predstavlja "Srpsku stranku Krajisnika (Mome)". Da su i socijalisti imali sluha za emotivnu osjetljivost Srba i svoju partiju krstili kao Srpsku socijalisticku partiju, mogli su racunati na jos nekoliko poslanickih mandata.

Na zalost, izborna pravila ne dozvoljavaju promjene naziva partija za lokalne izbore. Oni koji misle da ce personalnim promjenama na listama nesto promijeniti, grdno se varaju. Izborni rezultati ovdje su poznati sve dok se ne ostvari plemenski cilj, ili dok pleme ne bude zatrveno. Uostalom, istorija poznaje i takve primjere!

(AIM) Branko Peric

x y