PRAZNINA U "MORACI"

Predizborni karneval crnogorskih vlasti

AIM, Podgorica, 14.10. 1996.

Strucna lica, zaduzena za izborni pohod vladajuce partije u Crnoj Gori presabrala su da je ovdasnjem zivlju, poslije svega, najvaznije kad je, fala bogu, porodica zdrava i citava. Kud god mrdnes, na svakom zidu, ceka plakat sa kojeg spokojni roditelji i razdragani im potomci porucuju: "Sigurno". Na plocniku, ispod idile, sitna djeca i njihove bake, uredno preprodaju cigarete. Okolo stasale muske glave, kroz zube, usavrsavaju poslovni duh: devize, devize.

Nije lako, dok pada suton nad Podgoricom, presuditi koji od dva paralena svijeta izgleda nestvarnije. Nadrealizam tu tek pocinje. Iskustvo je pokazalo da plakati DPS - pali s neke druge planete - osim za raspirivanje optimizma mogu da posluze i u druge korisne svrhe. Djaci ih marljivo skidaju, i njima obavijaju korice polovnih knjiga naslijedjenih od starije brace i sestara. "Super, papir"- odlucno potvrdjuju novi narastaji solidnost s kojom je vladajuca partija obavila ovaj dio predizbornog posla.

Sveobuhvatne radnje na ukrasavanju terena samo su priprema za premijerno prikazivanje svih raspolozivih potencijala. Na promocijama DPS uoci ranijih izbora, podgoricki sportski centar "Moraca" tresao se od miline: trebalo je vidjeti kako se stapaju duse novih vodja i probudjenog naroda. Opet se cekao bljesak da ugasi nade opozicije. Penzionerima, radnicima iz predgradja, drzavnim cinovnicima, domacicama, svim policijskim sluzbama i ostaloj postenoj inteligenciji protekle je sedmice priredjen raskosan drustveni zivot. Posto je, narodni ukus sarolik, nadlezne adrese u DPS su odlucile da nikoga ne zakinu. Kome se dusa razgaljuje uz narodnu muziku - Lepa Lukic, Merima Njegomir, Slavko Banjac. Ko voli DPS i operu mogao je da budi ceznju uz arije Jadranke Jovanovic. Ko je tek stasao da zanjise partijsku zastavu, imao je zgodu da se protrese uz beogradske grupe "Piloti" "Divlji kesteni" "Tap 001". Ceta glumaca iz Crnogorskog narodnog pozorista i raznih beogradskih teatra, udranicki se starala, da zaljubljenici u recitale iz slavne istorije razaberu da se i na njih racuna. Dogadjaj je pripomogla i visoka tehnologija: sve akcije mogle su da se osmatraju na rakosnom "video zidu" sacinjenom od desetine medjusobno povezanih komjuterskih ekrana.

Zgodna zabava - samo malo preobilna. U pocetku je, "Moraca" bila - gotovo puna. Neko je vrijeme, kao odjek nekadasnjih strasti pretrajavao i epski zar. Kako je igranka potrajala bilo je sve ocitije da ova publika ceka da neko drugi izvede caroliju i vrati nekadasnju snagu. Onda se desilo: dok je jos trajalo umjetnicko stvaralastvo partijska baza je pocela da se razilazi. Kad su na dnevni red dosle najvaznije glave DPS prazne stolice okolo su zvrjale kao strasilo.

Vrh vladajuce partije uocio je nastale slabosti i, u duhu tradicije, u hodu ih ispravlja. Svuda okolo, naravno, seli se ziva sila i tehnika, samo priredbe se odvijaju u podesnijim, manjim salama. Tamo se i stotink ljudi nadje u velikoj guzvi. Prebukirani kapaciteti poslije televiziji sluze kao dokazni materijal o stalnom napretku narodnog zdravlja. U vecim centrima, saznaje se iz raznih izvora, akcija prikupljanja neodlucnih bice znatno organizovanija. Dosad su, aktivsti DPS javno samo slali pismenu poruku uglednim komsijama sa prostim pitanjem: "Odgovorite mozemo li racunti na vas ili ne?". Ko se razjunaci mogao je i da odbije ponudu. Koja sredstva za ucerivanje pameti narednih dana jos mogu biti isprobana nije zgodno nagadjati.

Ozbiljni analiticari samo upozoravaju: zivotna sudbina skoro 80 odsto ovdasnjih podanika direktno zavisi od volje vlasti. Pa, biraj. Vicniji matematici proracunali su da ce predizborno ulaganje DPS u svoju buducnost, kostati skromno: nekoliko milona maraka. Samo za dan koristenja "video zida", kazu, ode 10 hiljada maraka. Za koliki su devizni sitnis regrutovani razni estradni stvaraoci, jos spada u nedokucenu poslovnu tajnu. Pokretanje debate o porijeklu para investiranih u kampanju, ovdje se tretira kao neuljudnost. Jedino se zna da clanarina nije obavezna stavka u partijskom zivotu obicnih clanova DPS, i da matrijalnu bazu vise ne stvara nekad mocno partijsko preduzece. Sve ostalo obicni smrtnik samo moze da domasta.

Crnogorskim drzavljanima ovih se dana, inace, ostvaruju razni potajni snovi. Citavo ljeto na moru nije bilo strankinje okom da je strijeljas, a sad, evo, s kisom - Klaudija Sifer. Poslije najvaznijih pista svijeta ugrabila je vremena da obidje i nas mali dom. Sluzbeni mediji su hitro javili radosnu vijest: gospodjica Sifer je na svoja krhka pleca preuzela da bude promotor crnogorskog turizma. Docekana je, kako i prilici gosci s takvim cinom, uz duzne drzavnicke pocasti. Protokolarne obaveze odradili su premijer i probrani ministri, sa suprugama. Osokoljeni narod je nekoliko noci, u vaznim informativnim emisijama, budno pratio kako svjeza promotorica turizma ne patise: cas je na ovoj, cas na onoj plazi; cas na konferenciji za stampu, cas skokne do katuna da se uslika s tradicionalno gostoljubivom domacicom. Drzavni novinari su s lica mjesta obavijestili zainteresovane da je Klaudija lijepa, lijepa - kao Crnogorka. I neutralni posmatraci su s distance uocili neslucen napredak u drustvenom preobrazaju: pred ranije izbore Sveti Stefan je osvajao Jezdimir Vasiljevic. Klaudija Sifer je otisla zavedena prirodnim ljepotama Crne Gore, a svi ovdje znaju: ako DPS jesenas pobijedi, na ljeto slijedi navala stranaca. Pitanje koliko je radna akcija, da prostite, kostala - ne prilici istorijskom trenutku.

Osim prirodnih i ostalih ljepota u predizborni boj, mimo ocekivanja, regrutovan je i Bil Klinton. Na spotu koji se vrti ekranima medju dostignucima DPS promice i zajednicka fotografija premijera Djukanovica i predsjednika Amerike licno. Nek se se zna na cijoj je strani najjaci na svijetu. Nema veze sto su do onomad Amerikanci bili svjetski zandari, sto su izmislili novi svjetski poredak, sto su presudili da potamni sjaj Karadzicevog ordena Nemanjica na prsima predsjednika Bulatovica. Vlastima, kao vazduh, treba zaborav. Sluzbeni ideolog Svetozar Marovic, formacijski zaduzen za pitanja morala strucno razjasnjava sustinu: "Iza nas je tesko vrijeme. Zajednicki smo ga podnijeli, dostojanstveno kako i prilici Crnoj Gori". U vremenu koje smo "zajednicki podnijeli" potkrala se samo sitnica: Svetozar Marovic nadenuo je dubrovackoj epopeji poeticno ime - "Rat za mir".

Ima neke neobicne dosljednosti u citavom predizbornom nastupu vladajuce partije. Kao sto je, gledajuci plakate sa kojih se smjese bezbrizne porodice, nemoguce zamisliti da ovdje ljudi i doslovce gladuju, niko iz govora vodja DPS ne moze naslutiti da oni imaju ikakve veze s forsiranjem Neretve i Konavala. Mozda prvi put u crnogorskoj istoriji njena vlast izrazava sklonost da joj se prebrisu ratni ucinci. Kad bi se brojalo po izbornoj kampanji DPS ispada da je u najnovijem ratu Crna Gora igrala Svajcarsku. Ta nezgoda odvijala se, kao sto svako zna, u "neposrednom okruzenju". Premijer Djukanovic, cim se dograbi mikrofona, grmi: "Nasa je najvaznija zasluga sto smo sacuvali mir u Crnoj Gori, i sto je za razliku od drugih istorijskih perioda ovaj put nijesmo gurnuli u ratnu avanturu". Pojedinost sto medjunarodna zajednica tek pocinje da ukida sankcije, samo je znak da se u medjuvremenu opametila. "Citav nam svijet priznaje da u vaznim drzavnickim poslovima nijesmo napravili ni jednu jedinu gresku", tumaci biracima visoku politiku predsjednik Bulatovic.

U drzanju prema opoziciji ocuvan je drevni nivo: i nekonstruktivna je i nesposobna i, zamisli, bori se za vlast. Udruzivanjem u Narodnu slogu liberali i narodnjaci su natjerali vodje vladjuce partije da promijene stilske figure. Sad opoziciona sitnez po nalazu premijera Djukanovica izgleda prilicno ljupko: "Udruzili su se velikosrpski antisrbi, pravoslavni katolici, jugoslovenski antijugosloveni, samozvani eksperti, neumorni kopaci po proslosti, osvjedoceni gubitnici i razne opusak stranke". U poredjenju s cascavanjima od prije cetiri godine - nista posebno.

Nesto je drugo novo u Crnoj Gori. Svih ovih sedam godina, dok su im klicale hiljade bezimenih, vodje "naseg oktobra i januara" slutile su dan kad ce ostaci nekad mocne mase panicno poceti da se osvrcu oko sebe i prebrojavaju koliko ih ima. Nema trga u Crnoj Gori koji jesenas sa svojim pristalicama ne mogu napuniti autori Narodne sloge. Svojski zapinju lideri DPS da podgriju utihnulu strast - nista nije kao nekad. Trebalo je samo vidjeti najpreduzimljivije na promociji u Podgorici kako zapodijevaju stare stilske vjezbe o "Svetu Milu i Momiru" i kako se njihov glas neutjesno gubi u opstem zamoru. Mozda, zahvaljujuci izbornom zakonu dovoljna kolicina sljedbenika tekucih vlasti, uredno, kao sto odlazi na pijacu, zaokruzi svoju nekadasnju "probudjenu nadu", ali emotivnu prazninu koja se sirila sportskim centrom "Moraca" vise nista nece nadoknaditi. Zato i razne strogosti sto ih premijer Djukanovic - on je zaduzen za njegovanje ratnickih tradicija - salje opoziciji jesenas zvuce sasvim drugcije. Nije to vise prijetnja sigurnog u svoju snagu vec, onako - inacenje.

(AIM) Esad Kocan