INTERVIEW: STEVEN SEGAL

predsjednik Komisije za povrat imovine izgubljene tijekom rata

NECEMO POSTIVATI ZAKONE FEDERACIJE I REPUBLIKE SRPSKE

AIM, SARAJEVO, 10.10.96. Aneksom sedam Daytonskog sporazuma, Komisija za povrat imovine izbjeglicama i raseljenim licimaje dobila mandat da razrijesi imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica kako bi isti dobili imovinu koju su tijekom rata, izgubili.

Tri clana Komisije su medjunarodni predstavnici, ostali su, sa po dva clana, pripadnici tri naroda iz BiH. Steven Segal je direktor novoosnovane Komisije koja bi ljudima trebala omoguciti povratak imovine izgubljene tokom rata. Na pitanje o tome na kojim zakonskim osnovama ce se zasnivati njihov rad, gospodin Segal kaze:

• Mi smo se vrlo jasno ogradili od clana 10 koji je ljudima davao vremenski rok od 7 dana na povratak svojim kucama, nakon proglasenja ratne opasnosti. Odluceno je da se nece postovati zakoni FBiH i RS koji su u suprotnosti sa medjunarodnim zakonima o ljudskim pravima. Aneks 7, Dejtonskog sporazuma daje nam mandat po kojem su nase odluke konacne. Pored ovih osnovnih odredbi komisija je donijela i odluku o konacnom nacinu obrade zahtjeva, jer to je jedan vrlo kompliciran zadatak. Nakon iracko-iranskog rata radjen je slican posao, ali je dosta gresaka nacinjeno prilikom unosenja podataka u racunar. Pouceni ovim iskustvom odredili smo princip dvostrukog unosenja podataka. Planiramo poceti sa radom negdje u novembru. Nasi prvi Uredi ce biti otvoreni u Sarajevu, Mostaru i Lukavici. Prvi zahtjevi koje cemo primati biti ce od ljudi koji privremeno borave na teritoriji Sarajeva, Lukavice i Pala i u Mostaru. Takodjer, imamo namjeru primati zahtjeve od izbjeglica koji zive izvan Bosne i Hercegovine. Procjenjujemo da ce ukupan broj zahtjeva koje cemo primiti biti izmedju 1,5 i 2 miliona. Najveci problem za rad Komisije je ovisnost o sredstvima medjenarodne zajednice.

* Da li ce Komisija davati prioritet ili samo rjesavati zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica koji sada zive u jednom entitetu, a imovina im je ostala u drugom ?

• Komisija ce primiti zahtjeve svih bez obzira gdje im se sada imovina nalazi, jer ona moze biti u istom entitetu gdje je i njen vlasnik, a da mu nije dostupna.

* Da li ce Komisija rjesavati zahtjeve koji se podnesu za svu imovinu ili samo za nekretninu, kuce, imanja i slicno?

• Komisija nece raditi na zahtjevima za pokretnu imovinu, nego samo one koji se odnose na nekretnine.

* Hoce li Komisija posredovati u slucajevima razmjene imovine ? Koliko bi takav "servis" pomogao u legalizovanju "etnickog ciscenja"?

• Mi smo proveli vise od 200 sati razgovarajuci o ovom problemu, koje je jedno od vaznijih pitanja u nasem radu. Slozili smo se da, za sada, necemo raditi na zamjenama, mi u to necemo biti ukljuceni.Ukoliko bi Komisija odlucila da to radi onda bi to i bilo ono sto ste vi rekli - legalizacija etnickog ciscenja. Medjutim, ukoliko dvije osobe zele medjusobno izvrsiti razmjenu oni to, u svakom slucaju, mogu uraditi. Ukoliko u toku zamjene dodje do bilo kakvog spora Komisija ce preduzeti ulogu u njegovom razrjesavanju. Ali, glavna svrha Komisije je da ljudima koji su izgubili svoje posjede omoguci da iste povrate.

* Ovih dana se moglo vidjeti da povratak ljudi u svoje domove, ne ide bas glatko i onako kako je mirovnim sporazumom, dogovoreno. Selo Jusici su jedan od primjera za ovu tvrdnju.

* Sto se tice Komisije njen stav je da svako ko ima neko vlasnistvo na imovinu treba da mu se ona i vrati. Medjutim, posebno je pitanje da li se to i sprovodi. Primjera radi, ljudi koji zele da se vrate u Banja Luku, njima treba i potvrda da ce tamo biti sigurni. Moje licno misljenje je da medjenarodna zajednica treba da obezbjedi sigurnost ovih ljudi, Ova Komisija nema svoju vojsku. Mi samo mozemo donijeti odluku i rjesenje kojim se potvrdjuje vlasnistvo. Medjutim, sprovodjenje odluka je na drugim potpisnicima Dejtonskog sporazuma. Moj stav je da bez sprovodjenja ovih odluka, nece doci do ostvarivanja ideje o multietnickoj Bosni i Hercegovini.

* Odlucili ste da necete sprovoditi one zakone entiteta koja su u suprotnosti sa medjunarodnim zakonima o ljudskim pravima. Kako mislite to i sprovesti kada, kako kazete, nemate "svoju vojsku"

• Kada Komisija bude donosila odluke one ce se zasnivati na
  medjunarodnim zakonima o ljudskim pravima. Nadamo se da cemo, zajedno sa Ustavnim sudom napraviti dobru osnovu i da cemo uspjeti uskladiti ovdje vazece zakone sa medjunarodnim.

* Ocito da vas rad zavisi od niz faktora, i sami ste pomenuli da ce to puno kostati. Ne mislite li da je rad ove Komisije uzaludan luksuz?

• U Bosni i Hercegovini dolazi do progresa. Mislim da godinu i po dana prije, niko nije mogao vjerovati da cemo mi biti ovdje gdje smo sada. Stvari se mjenjaju vrlo brzo i sasvim nepredvidljivo, tako da moze doci do stvaranja klime gdje ce se moci, bez ikakvih problema, sprovoditi odluke Komisije. Postoji dosta Udruzenja raseljenih lica u BiH, a njihova zelja za povratkom je jaka. Kada budu dobili potvrdu o vlasnistvu, neki od njih ce krenuti nazad, na svoju ruku. Ukoliko bude vise tako hrabrih ljudi , moguce je da ce biti i onih koji ce slijediti njihov primjer. Ukoliko bude problema prilikom njihovog povratka, medjunarodna zajednica ce morati uraditi nesto da zastiti one koji bi pokusali da se vrate u svoje domove.

* BiH trenutno imamo vise politika - jednu koja zagovara povratak ljudi u njihove domove, druga, koja na sve nacine nastoji onemoguciti "svoje" izbjeglice da se vracaju, kako bi, na taj nacin, stvorili nacionalno homogene teritorije. Sta ce se desiti ukoliko su u kucama onih ljudi koji se zele vratiti smjestene porodice koje nemaju namjeru uciniti isto, jer tudje sada smatraju svojim?

• Dosta vremena je Komisija razmatrala ovaj problem. Prvo, ljudi koji su smjesteni u tudjim kucama nisu pocinili nikakva zlocin, jer oni su morali negdje da se smjeste. Komisija bi trebala vrlo blisko da saradjuje sa UNHCR-om i drugim organizacijama i donatorima koji ce raditi na rekonstrukciji BiH. Dakle, ukoliko Komisija donese odluku da neko lice ima pravo da se vrati svojoj kuci, oni koji trenutno zive u njegovoj kuci ce morati biti premjsteni. Medjutim, za to ce trebati novi stanovi kako bi se ti ljudi mogli negdje smjestiti. Mislim da ce u nekim slucajevima ovo biti izvodivo, a u nekim ce biti apsolutno nemoguce. Ovo ce sigurno biti najkomplciraniji dio naseg rada.

* Kakva je saradnja sa donatorima koji bi mogli omoguciti ovakva rjesenja?

• UNHCR jos ne raznatra ovu opciju. Prvo sto moramo sada da ispitamo jeste da li ljudi zaista zele da se vrate. Ukoliko oni zaista iskazu zelju za povratkom onda ce morati doci do pomjeranja ljudi. Tek tada se UNHCR i donatori priskociti u pomoc i obezbjediti sredstva da ljude vratimo u njihove domove, ali i da negdje smjestimo ove koji trenutno koriste tudje vlasnistvo. Naravno, ovo sve je moguce uz zajednicki rad svih relevantnih faktora u BiH, ukoliko za to postoji volja.

* Koje mehanizme Komisija moze da primjeni na lokalne mocnike koji bi se protivili nacelnom pristanku njihove Vlade na sprovodjenje programa povratka izbjeglica?

• Komisija ce morati nesto uraditi kada su u pitanju tvrdoglavi gradonacelnici koji ne dozvoljavaju ljudima drugih nacionalnosti da se vrate u te krajeve. Opet ponavljam, ukoliko postoji veliki broj ljudi koji zele da se vrate u svoje kuce, i mada mozda u tom gradu postoje oni koji se tome protive, pritisak na lokalnog mocnika se biti vrsen od strane ljudi koji zele da se vrate, Komisije, medija, medjunarodnih organizacija...

* Mislite da je to dovoljno?

• Mi trenutno zivimo u svijetu gdje pravila nisu jedini nacin da se neke stvari izmjene. Za nas je vazno da se ljudi skupe i zajedno uticu na rjesavanje problema. Prije godinu dana ovdje je bio UNPROFOR i to nije dalo velike rezultate, dosao je IFOR i ipak uspio. Ko kaze da narednih godinu dana nece postojati i neki novi mehanizmi na ovom podrucju.

ELDIN KARIC