MUVANJE SA SRBIMA

AIM, Skopje, 09.10.1996

Prvog oktobarskog vikenda otvoren je za teretni aobracaj prelaz Blace-General Jankovic, izmedju Makedonije i SR Jugoslavije. Prelaz preko koga vodi najkraci put iz Makedonije prema Kosovu i Crnoj Gori zatvoren je proletos u vrijeme velike epidemije sapa i slinavke, ali se spustena pogranicna rampa nije previse osjetila u relativno maloj razmjeni nekad izuzetno povezanih privrednih regiona. Reaktiviranje prekogranicnog transfera roba na ovome mjestu naprosto sugerise da bi uskoro trebalo da se znacajno poveca broj tovarnih vozila izmedju dviju susednih drzava.

Ocekivana zivost na granicnim prelazima ima se zahvaliti cinjenici da je od 7. oktobra stupio na snagu novi carinski, bolje reci bescarinski rezim izmedju Republike Makedonije i SR Jugoslavije. Tako je, sa neznatnim zakasnjenjem, pocela prakticna primjena septembarskog Sporazuma o trgovini sto su ga poptpisali makedonski i "federalni" premijer Branko Crvenkovski i Radoje Kontic, a koji u svojoj krajnjoj konzekvenci podrazumijeva uvodjenje Slobodne carinske zone. U prvoj fazi izmedju dviju zemalja ukinute su sve carinske stope a ujedno suspendovana su i takozvana posebna davanja u iznosu od 7,5 procenata, pa ce se razmjena roba ubuduce odvijati samo uz placanje carinske evidencije od jednog postotka. Istina, u cilju zastite nacionalnih ekonomija, i dalje ce neke strateske robe ostati na rezimu kontigenata, znaci kvantitativnih ogranicenja cije prekoracenje podrazumijeva placanje carinskih dazbina. Makedonija ce kontrolisati izvoz nekih poljoprivrednih proizvoda, cigareta, odredjenih sirovina i proizvoda metalske industrije, naftnih derivata, frizidera i autobusa. Jugoslavija, pak, izmedju ostalog ogranicava izvoz zive stoke i stocne hrane, sirovina za proizvodnju ulja i secera, nekih vrsta uglja, elektrcne energije i jos nekih proizvoda.

Prema pomenutom Sporazumu, nova ogranicavanja nece se uvodioti, a vremenom, sto bi reklo sukcesivno, sa roba ciji je izvoz sada kvantificiran, skidace se drzavni embargo. Najkasnije do 1. januara 1999. godine, medjudrzavna granica ce za dvije ekonomije postati tek simbolicna, jer ce se formirati Zona slobodne trgovine. Ova je cinjenica jos u vrijeme kad je citav aranzman bio u fazi definiranja, unijela je sd dosta zabune u makedonskoj javnosti, buduci su opozicione partije odmah protumacile da se radi o stvaranju carinske unije sa sjevernim susjedom. Ruku na srce, malo ko ce do kraja distingvirati ova dva oblika medjudrzavne saradnje, ali su nadlezni organi odmah odbili bilo kakvu mogucnost prevelike "intimizacije" kakvu navodno nudi carinska unija.

Kao kec na deserku, kako to kazu ljubitelji jedne kocijaske hazardne igre, pao je ovdasnjoj opoziciji iznenadni susret ministra za odbranu Blagoja Handjiskog i Pavla Bulatovica i generalstabnih oficira dviju armija u Nisu. I to upravo na dan kad je liberalizovan medjugranicni transfer roba. Sa ovog blic- samita izdato je saopstenje ciji je jedini smisao izgleda u tome da se sakrije pravi smisao ( i sadrzaj naravno) razgovora. Elem, delegacije su se dogovorile da otvore vojno-diplomatske punktove u Skoplju i Beogradu, a onako usput su razmjenili personalne dokumentacije kako bi se pomoglo bivsim oficirima JNA sto su ostali u Makedoniji da rijese statusna pitanja i da im se obezbjedi mirna starost. Javnost je s neskrivenom rezervom prihvatila tumacenje o socijalno-humanitarnom hodocascu ministra Handjiskog u Nis, a cinjenica da su istovjetna saopstenja izdata i u Beogradu i u Skoplju, te da su obojica ministara ostali jednako privrzeni zavjetu sutnje, jos vise pothranjuje spekulacije u vezi sa pravim ciljem ovoga susreta.

Prosjecnog gradjanina Makedonije bice izuzetno tesko razuvjeriti da u niskom Domu Armije nije bilo govora o famoznom aranzmanu sa ustupanjem jugoslovenskog oruzja makedonskim trupama. SR Jugoslavija koja bi se, prema sporazumu o kontroli naoruzanja prosteklog iz dejtonskog dokumenta, morala odreci jednog dijela svojih arsenala, umjesto da ih prepusti smederevskim topionicarima, navodno bi viskove ustupila Makedoniji. Prema nekim izvorima, autorstvo za ovakav prijedlog trebalo bi potraziti u SAD, a aranzman je vec jednom bio "na stolu" u makedonsko-jugoslovenskim kontaktima. Mada se do inforamcije o ovako delikatnim temama, a na prostoru koji je dugo bio omadjijan sintagmom "vojna tajna", dolazi izuzetno tesko, krugovi koji sami o sebi sire famu da su dobro obavijesteni, tvrde da je makedonska strana tada prijedlog "s nokta" odbacila. Navodno, ono sto bi Jugoslavija ustupila makedonskoj armiji je tehnoloska starudija i nije kompatibilno sa odbranmbenim standardima koje bi ova zemlja, kao clanica inicijativne Partnerstvo za mir, morala instalirati. Vremenom, medjutim, neke ranije rezolutno odbacivane ideje postaju prihvatljive, pa se makedonska javnost sad pita - nije li to i ovaj put slucaj.

Bilo kako bilo, makedonski zvanicnici u trenutku kad su na pragu lokalni izbori, ni u snu sebi ne smiju dozvoliti luksuz da priznaju kako sa Srbima nesto "muvaju" oko oruzja, ali to ni u kom slucaju nece spreciti opoziciju da spekulira u vezi sa novim koketiranjem sa sjevernim susjedom. To bi se desilo i da nije odrzan vojni sastanak u Nisu. Uostalom, jos proletos je opozicija "na noz" docekala makedosnko-jugoslovenske pregovore o liberalizaciji carinskog rezima. Tada je aktuelna vlada optuzivana da Makedoniju vraca u neke ranije, prevazidjene i prezivjele okvire. Prigovori su, uglavnom, sugerisali kako je, navodnim priblizavanjem Jugoslavije, Makedonija iznevjerila politiku ekvidistance prema susjedima, karijetidnu odrednicu svoje spoljnopoliticke orijentacije. Prema tumacenjima opozicionih lidera, Makedonija bi morala slicne korake naciniti i prema ostalim susjedima. Oni su zapravo insinuirali kako niti jedna ekonomska integracija ne moze a da u isto vrijeme ne bude i politicka, pa su spocitnuli vladi da gura drzavu u zagrljaj reducirane jugoslovenske federacije.

Bila bi nepravda prema makedosnkim inicijativama ne pomenuti cinjenicu kako ova drzava ima identican sporazum i sa Slovenijom, a da je jedan slican, doduse jos u naznakama, projektovan u makedonsko-bosanskim kontaktima. Medjutim, dogovor sa Slovencima nije ni izdaleka "produktivan" kao sto se ucekuje da ce biti sa Srbima i Crnogorcima. Mnoge makedonske robe, posebno one za koje je vitalno zainteresirana, nailazi na slovenackoj granici na spustenu rampu. Ovdje, ipak, smatraju da ce nesporazumi sa Slovenijom vremenom prestati i da ce, kad za to dodje vrijeme, profunkcionisati i njihova medjusobna Slobodna carinska zona. Makedonski ministra Ljubomir Frckovski, najavio je prije nekoliko dana da se sporazumi o liberalizaciji trgovine spremaju i sa "Bugarskom, Hrvatskom i, najverovatnije, sa Albanijom". Kad zavrsi ovaj proces Makedonija ce biti jedina zemlja u regionu sa sveobuhvatnim ekonomskim vezama, ali pitanje je dali ce joj se taj ekskluzivitet do kraja isplatiti. U ovome trenutku to je jednako vazno makedonskoj diplomatiji koliko i ekonomiji. Uostalom, iz evropske prestolnice stigla je promtna pohvala u vezi sa makedosnkom kooperativnosti u projektu regionalizacije Juzne Evrope. Sudeci prema reakcijama kako su ovo tapsanja po ramenu primili ovdasnji mediji, Makedoniji pohvala godi. Mada je bezbroj puta ovdje ponovljeno kako je i sama ideja regionalizacije za Makedoniju neprihvatljiva. Pise: BUDO VUKOBRAT