IGRE SAMOSAPLITANJA

Republika Srpska poslije izbora

Banjaluka, 8. oktobra, 1996. (AIM)

Izborni slogan vladajuce Srpske demokratske stranke "Uspjeli smo. Nastavljamo" nije bio puka izborna fraza. Danas gotovo da nije moguce naci sintagmu koja bi bolje i sadrzajnije oznacila postizborna politicka zbivanja u Republici Srpskoj.

Sporazum o medjusobnom priznanju i normalizaciji odnosa izmedju Jugoslavije i Bosne i Hercegovine, koji su u Parizu potpisali predsjednici Milosevic i Izetbegovic, i nedolazak Momcila Krajisnika, clana Predsjednistva BiH, i srpskih poslanika Parlamentarnog Vijeca Skupstine BiH na svecanu konstitutivnu sjednicu u Sarajevo, su dogadjaji oko kojih ce se lomiti politicka koplja i voditi politicka nadmudrivanja narednih dana.

Zabavljeni sondazom izbornih rezultata lideri domace politicke scene nisu mnogo paznje posvecivali pariskom susretu dvojice predsjednika. Vijest o medjusobnom priznanju dosla je kao grom iz vedra neba. Slavom opijeni pobjednici i kontuzovani gubitnici nasli su se u cudu.

Zvanicnici SDS pozurili su da ospore Milosevicev potez vec poznatom frazom "da niko ne moze odlucivati u ime srpskog naroda u RS osim njegovih legitimnih predstavnika". Predsjednik Republike dr Biljana Plavsic nije propustila da i ovaj Milosevicev korak nazove izdajom, a novoizabrani clan predsjednistva BiH Momcilo Krajisnik je sporazum osporio u malo umjerenijem tonu i sada sa vise diplomatske mudrosti.

Od napada naMilosevica nisi se uzdrzali ni lideri ostalih nacionalnih stranaka. Nikola Poplasen, predsjednik Srpske radikalne stranke RS je po kozna koji put ponovio istu pricu svog ucitelja Vojislava Seselja. "To je samo nastavak izdajnicke politike Slobodana Milosevica i njegove partije. Milosevic je nastavio da se dodvorava svijetu i da ignorise interese Srba zapadno od Drine", rekao je Poplasen. Njegova retorika nije ni za slovo promjenila.

"Zar smo toliko ucijenjeni da moramo svugdje popustiti. Ako smo znali da cemo priznavati republike u avnojevskim granicama, ako smo znali da jedino Srbi nece imati pravo na samoopredeljenje, zasto smo onda vodili rat", zapitao se Radosav Brdjanin, predsjednik Narodne stranke RS i dojucerasnji clan SDS, poznat ovdasnjoj javnost po svom radikalnom nacionalizmu.

Partije lijevog bloka ocjenile su pariski sporazum kao znacajan doprinos miru. Zivko Radisic, predsjednik koalicije Savez za mir i progres i predsjednik Socijalisticke partije RS izjavio je da se "ovim cinom stvaraju nove mogucnosti rjesa vanje ekonomskih, privrednih, razvojnih i drugih pitanja od zajednickog interesa, a sto ce i Jugoslaviji omoguciti da ucestvuje u obnovi razvoju i jacanju RS".

Inace, lideri ovog koalicionog bloka prvi put su se poslije izbora pojavili u javnosti povodom pariskog sporazuma. Ocigledno ih je ovaj Milosevicev potez pridigao iz komatoznog stanja koje je prijetilo ozbiljnim rasulom. Dojucerasnji vatreni sledbenici sada su vodji pripisivali zasluge za poraz i nisu krili ogorcenje ponasanjem Beograda u izbornoj trci. Arsenal optuzbi kretao se od odgovornosti za uvlacenje u rat pa do "tihe" koalicije sa Palama. "Prevara" i "zrtvovanje" bile su najcesce upotrebljavanje rijeci otpuzbe.

Jedan visoki funkcioner Socijalisticke partije RS tjesio je svoje partijske drugove ovih dana: "Racunali smo na nesto veci uspjeh, ali nikako nismo ocekivali vise od 35 posto glasova. Nama vlast nije trebala. Zamislite da smo mi na mjestu Krajisnika koji mora da ide u Sarajevo i da sjedi u predsjednistvu sa Izetbegovicem. Optuzivali bi nas na sav glas da izdajemo interese srpskog naroda i vracamo Srbe u unitarnu Bosnu. Ovako, neka oni to urade sami. Ova pobjeda im je dosla kao kazna i pravda".

Utjeha sa partijskog vrha ljudima u bazi nece mnogo pomoci. "Kasno smo shvatili da Milosevicu nije cilj da mi pobjedimo na izborima. Trebali su nam reci: vi treba da budete dekor, da nastupate umjereno, a ja cu da vas stitim. Mi smo racunali na pobjedu, pa smo nastupali preostro i sad ocekujemo odmazdu", ne krije nezadovoljstvoe jed an aktivista Socijalisticke partije u Teslicu, gdje je rat sa vladajucom SDS bio nemilosrdan.

I vladajuca Srpska demokratska stranka, iako izborni pobjednik, nastavice da knjizi poraze. Momcilo Krajisnik je priznao da je Republika Srpska pretrpila dva teska faula u vrlo kratkom vremenu. Prvi je bio Izetbegovicev nastup u Njujorku, a drugi Milosevicev potpis u Parizu. Treci faul SDS je nacinila sama sebi odbijanjem da Krajisnika i clanove Predstavnickog vijeca skupstine BiH posalje na konstitutivnu sjednicu u Sarajevo. Obrazlozenje ovog poteza samo je nastavak stare politike opstrukcije svega sto forsira Beograd. Obrazlozenje da im u Narodnom pozoristu, gdje je organizovan ceremonijal konstituisanja, nije garantovana bezbjednost i da tekst svecane izjave nije prihvatljiv, namjenjeno je domacoj javnosti za predizbornu upotrebu. Organizatori inauguralne sjednice demantovali su primjedbe paljanskog rukovodstva rijecju i slikom. Tekst svecane izjave nije bio ni neprihvatljiv, niti je imao prizvuk vjerskog rituala, kako se to prvobitno pokusalo objasniti. Sto se bezbjednosti u Narodnom pozoristu tice, nije jasno zbog cega bi bilo bezbjednije na Ilidzi, aerodromu ili americkoj ambasadi.

Trazenje neceg za sta se unaprijed zna da nece biti prihvaceno, postao je prepoznatljiv nacin politicke komunikacije paljanskog rukovodstva. Zahtjev da se svecana sjednica odrzi u americkoj ambasadi, koja predstavlja eksteritorijalni prostor, ne znaci nista drugo nego kompromitaciju drzave ciji su se zajednicki organi trebali konstituisati. Otuda americko odbijanje takvog zahtjeva Srba niko pametan ne moze smatrati ignorisanjem srpskih interesa.

Sa puno razloga mogao je pregovorima iscrpljeni Stajner, slijedeci duhovitost Krajisnika, reci da su Srbi ovaj puta dali sebi autogol a Karl Bilt da "oni igraju igre" i da imaju "nacionalni talenat da pucaju sebi u noge". Bio je to najblazi diplomatski rijecnik u ocjeni poteza drzavnog rukovodstva bosanskih Srba. Ambasador OSCE Robert Frovik je najavio razmisljanja o sankcijama i prvog narednog radnog dana dosao u Banjaluku da se sretne sa predsjednikom RS dr Biljanom Plavsic. Susret je odrzan iza zatvorenih vrata. Izlazeci iz kabineta Plavsiceve Frovik je odbio da novinarima da bilo kakvu izjavu, a ovi su ga prvi put vidjeli ljutog i zabrinutog.

Umjesto ocekivane konstruktivne politike drzavno rukovodstvo bosanskih Srba ponudilo je partnerima u vlasti BiH predratni model beskrajnog nadmudrivanja i natezanja. Nova politika za stare politicare nije ni mogla izroditi nista drugo osim politicke farse.

O posledicama svoje politike njihovo rukovodstvo ni do sada nije vodilo racuna. Na izborima dobijeno povjerenje naroda samo ce ucvrstiti samoubilacku politiku inacenja i opstrukcija.

(AIM) Branko Peric

y x