BEZ KUNA I OBNOVE - NEMA NI POVRATKA

AIM, ZAGREB, 9.10.1996. Cjelokupna sibenska zupanija broji preko 110.000 stanovnika a za vrijeme rata zbrinjavala je preko 17.000 prognanika i izbjeglica. U to vrijeme imala je preko sedam i pol tisuca nezaposlenih i preko 12.000 socijalnih kartona. Ljudi s ovog podrucja kazu da ni prvi, a niti drugi svjetski rat ovom podrucju nisu donijeli tako nizak zivotni standard. Prognanici su cijelo vrijeme, i prije posljednje akcije hrvatske vojske, cesto poduzimali razne akcije skretanja pozornosti na sebe i svoje zahtjeve. Bili su to zahtjevi kojima su se isticala elementarna ljudska prava - pravo na dom, pravo na dostojanstvo smrti i pravo na dostojanstvo rodjenja.

Dogodila se "Oluja" i prognanici su pohitali svojim domovima. No, dogodili su se i novi problemi. U podrucju sibenske zupanije kategorizirano je, od prve do seste kategorije ostecenja, 7192 objekta. Od toga je 50% objekata od prve do trece kategorije i 50% objekata cetvrte, pete i seste. Drzava nakon toga objedinjuje odredjene uredbe vlade u Zakon o obnovi koji obuhvaca preko 90% zahtjeva Trece konferencije Zajednice prognanika Hrvatske. Prognanici taj zahtjev potom prihvacaju. Od tih 7192 objekata u sibenskoj zupaniji najvise je devastiranih kategorizirano u bivsoj opcini Drnis. Nakon "Bljeska" i "Oluje" upravni odbor Zajednice prognanika Hrvatske procjenjuje da bi se povratak znatno ubrzao ukoliko bi se hitno poduprlo prvu, drugu i trecu kategoriju ostecenja. To su ona ostecenja kod kojih se s malim sredstvima ljudima moze omoguciti povratak (kao npr. treca kategorija koja daje poticajna sredstva i 22.000 kuna).

No dolazi do iznenadjenja. Ministarstvo obnove daje prioritet obnovi ostecenja kuca pete i seste kategorije. To su devastirani objekti koji povlace znatna ulaganja.

Od nekih tri i pol tisuce objekata cetvrte, pete i seste kategorije, ugovorena je u sibenskoj zupaniji obnova 1172 objekta pete i seste kategorije, a od toga se obnavlja njih 999. A na podrucju oklajske opcine obustavljena je obnova na 100 objekata ugovorenih za obnovu jer se radi o "100 sumnjivih" objekata. Sumnjivih zato sto pripadaju onima koji imaju stanove i posao u Zadru, Splitu, Zagrebu i drugim hrvatskim centrima. Ostali stanovnici Oklaja i danas su smjesteni po prognanickim hotelima s nizom problema vezanih za minimum egzistencije. Kako stvari stoje, jos jednu zimu prozivjet ce u progonstvu.

Prognanici su razocarani sto se Zakon o obnovi koji je donesen u ozujku ove godine jos uvijek u potpunosti ne primjenjuje. Od predvidjenih tri i pol tisuce domacinstava obuhvacenih prvom, drugom i trecom kategorijom, podijeljeni su krediti, odnosno sredstva potpore za samo 46 domacinstava. Prognani smatraju da to itekako koci stvaranje uvjeta stanovanja na oslobodjenom podrucju.

Drugi veliki problem na podrucju sibenske zupanije jest preko pet stotina evidentiranih minskih polja koja jos uvijek, petnaest mjeseci nakon "Oluje" nisu ociscena.

Problema ima jos. Miljevci su prije rata imali normalno regulirano napajanje elektricnom energijom. Medjutim, Ministarstvo prometa i veza je svakoj kuci na Miljevcima omogucilo da nakon oslobodjenja, 21.6.'92., dobije telefon. Medjutim, tek nakon 3-4 mjeseca se na Miljevcima pojavio normalan napoj struje. Posebna prica je obnova objekata i uvjeta stanovanja. U drniskoj opcini koja je prije Domovinskog rata dostigla broj radnih mjesta slican onomu prije Drugog svjetskog rata, od otprilike 70-tak ljudi u "Dalmacijavinu", neki rade u hidrocentrali "Manojlovac" a neki u "Sintalu". Jedan mali broj ih je zaposlen u ostalim firmama. Situacija je takva da danas niti jedna desetina ljudi u gospodarstvu nema socijalnu sigurnost kao sto ju je imala prije rata.

Prognanici-povratnici se ljute na "politikanstvo" oko opcine Drnis koje tvrdi da se ljudi ne zele vratiti. Naglasavaju primjere ljudi koji su proslu zimu proveli u vlastitim garazama, pored spaljenih kuca, samo da bi bili tu.

Uredbom Vlade RH, povratnik ima ista prava kao i prognanik na mjesecnu sumu od 150-250 kuna po clanu dimacinstva. No, iako je deseti mjesec, tek sada se vrsi isplata za sesti mjesec ove godine. Kako se stvari razvijaju dalje? Cetrdeset i sest porodica sibenske zupanije, od njih tri i pol tisuce, dobilo je sredstva potpore. Njima nakon 60 dana po Zakonu o obnovu prestaje status prognanika. Predstvanici Vlade optuzuju zupanijske urede, zupanijski uredi vladin ured za obnovu. No sve se, na zalost, lomi preko ledja prognanika.

Od apsurdnih situacija interesantna je i ova: ljudi koji su prije progonstva radili na proracunskim sredstvima (opcinski sluzbenici, prosvjetni i znanstveni radnici, radnici javnih poduzeca...) primali su puni radni dohodak i u progonstvu, radili ili ne radili, bili locirani na podrucju zupanije ili van nje, dok su ljudi u gospodarstvu, odlukom Vlade, stavljeni na cekanje. Ti ljudi vec nekih 27 mjeseci ne primaju osobni dohodak.

Predsjednik Zajednice prognanika sibenske zupanije, Ante Jerkovic u ime prognanika apelira povratnicima: "Zasucimo rukave u obnovi svoga zivota ali imperativno koristeci sva demokratska sredstva. Moramo traziti od drzave, od Vlade da provede Zakon koji su nasi zastupnici i hrvatski Sabor izglasali, jer mi nemamo vece institucije koja ce za nas izglasati zakone. Za nas je Zakon o obnovi vazniji od Ustava jer nam definira povratak i obnovu zivota na ovom podrucju!".

Jedan od problema u nizu jest i problem skolstva. Iako je osnovna skola osposobljena jos za drugo polugodiste prosle skolske godine, srednja skola zatekla se u nevolji. Pocetkom kolovoza ove godine, Jure Radic je decidirano rekao da ce nastava poceti najkasnije 19.9.'96. godine. Medjutim, skolska zgrada iako je obnovljena - nije osposobljena za nastavu. Nedostaju skolska pomagala i namjestaj. Srednjoskolci su krenuli na nastavu u osnovnu skolu "Antun Mihanovic" u Drnisu, u drugoj, poslijepodnevnoj smjeni. Kad su u pitanju srednje skole, postoji jos jedan problem. Djeca su u progonstvu upisivala odredjene programe i usmjerenja koji u drniskoj skoli nece biti organizirani.

Nakon "Oluje" u Drnis je dosao i ministar zdravstva dr. Hebrang. Zdravstvo, iako kadrovski dislocirano, sa privremenog rada iz Unesica u Drnis, pocelo je s radom odmah. Medjutim, trebalo je 7-8 mjeseci da se otvori stara drniska apoteka.

Sale se ovdasnji ljudi da "zlo ne dolazi samo jednom, ono dolazi 2-3 puta zaredom". Tako je ove godine drniski kraj zadesilo novo zlo u vidu elementarne nepogode. Ogromna tuca koja je krenula negdje sa podrucja Promine, preko grada Drnisa narocito je eskalirala na podrucju Pakova sela, Pokrovnika, dalmatinske Zagore i preko Moseca na rubne predjele opcine Drnis

• Gradac, Ruzic, Kljaci i Crivac koji dijelom spada u splitsku i trogirsku opcinu, tj. zupaniju.

Pored tog nevremena postoji i bojazan od podrhtavanja tla. Steta je ogromna, procjene se jos uvijek vrse a kompetentni smatraju da bi trebalo doci do proglasavanja elementarne nepogode.

Srediste grada Drnisa je zapaljeno, mnogi krovovi su pali, a u samom centru Drnisa iznad glava prolaznika tiho prkose skriveni crijepovi koji su tu i tamo vec poceli otpadati. Ljudi se boje zime. Ona ce im donijeti kisu, mraz i buru. Bit ce riskantno hodati trotoarom.

Sve su to problemi koji otezavaju povrat prognanika. Opcina Drnis obuhvaca 840 cetvornih km povrsine. Prema popisu iz '91. drniska opcina je brojila 24.000 stanovnika - a to znaci manje od trideset stanovnika na cetvorni kilometar. Radi se, dakle, o najrjedje naseljenom podrucju Hrvatske.

Danas, nakon ovog rata, ovo podrucje je napustilo negdje oko cetiri i pol tisuce ljudi. Vise je nego optimisticno ocekivati da ce se na ovo podrucje vratiti 80% ljudi. Zajednica prognanika salje apele hrvatskoj Vladi da ova napokon shvati da bez kuna i obnove zivota povratka naprosto nema.

MARIJA KOSOR