LISTA ZA DEMOKRACIJU

AIM, ZAGREB, 8.10.1996. Vec mi je preko glave te Udruge - izjavio je ovih dana bivsi prvi covjek Hrvatske socijalno liberalne stranke Drazen Budisa, i time izazvao zbunjenost i konsternaciju opozicijskih kolega i sire javnosti. Ovo je prvi put da jedan visoki opozicijski politicar otvoreno dovede u pitanje, cak omalovazi, Udrugu sest opozicijskih stranaka, kojoj vec deset mjeseci vladajuci HDZ odbija predati vlast sto ju je izgubio na izborima prosle jeseni.

Poslije je Budisa pokusao ublaziti svoju izjavu, objasnivsi da je njome htio izazvati pozitivan sok, tj. dati poticaja da se zagrebacka kriza napokon rijesi. Ali, izjava je primljena bez ovih naknadnih umeksavanja, tako da ju je i sadasnji predsjednik HSLS-a Vlado Gotovac prokomentirao u takvoj verziji. Razumijem, kazao je, da je Budisi zagrebacka kriza postala teska i zamorna, "ali mi posao moramo obaviti do kraja, bez obzira je li nam na vrh glave nekih cinjenica ili nije. Jer, najlaksi posao na svijetu je napustiti Udrugu". Ovim su potvrdjene duboke razlike u samome HSLS-u do kojih je doslo pocetkom ljeta jer je Budisa s grupom utjecajnih istomisljenika bio za izravne pregovore s HDZ-om, kojim bi Tudjmanova stranka pristala otcepiti najuza grla u politickom zivotu zemlje (zbog cega joj je drasticno pala popularnost), ali bi zauzvrat dobila koalicijskog partnera i time, prakticki, potporu za jos jedan mandat.

Gotovac je takodjer sudjelovao u tim pregovorima, ali cim se u stranci javilo nezadovoljstvo iskocio je, tako da je bilo jasno da je u njima sudjelovao samo zato sto je olako povjerovao Budisinoj grupi da je dobro pripremila teren u HDZ-u i u samome HSLS-u tj. da ce pregovori dati brzo i sigurno ploda. Premda se poslije burnih rasprava u stranci Budisa obavezao da vise nece inzistirati na pregovorima s HDZ-om, on se ocito ne odrice te ideje, a posebno upada u oci da se njegova "subverzivna" izjava poklopila s pokusajima HDZ-a da tajnim filibusteringom potkopa opozicijsku vecinu u Gradskoj skupstini Zagreba. Bilo bi potrebno da Tudjmanova stranka zavrbuje sedmoricu opozicijskih vijecnika pa da preuzme vecinu u Skupstini i time skine s vrata ovu krajnje neprijatnu epizodu, koja je potencijalno moze stajati vlasti i na drzavnoj razini.

Ovih dana iz HDZ-a je stiglo uvjeravanje da su trojica opozicijskih vijecnika vec presli u njihove redove, a da se razgovara s jos nekolicinom. Nesluzbeno se saznaje da su trojica vijecnika pripadnici Manoliceve grupe koja unutar Mesicevih Hrvatskih nezavisnih demokrata zagovara otprilike iste stavove kao Budisina grupa u HSLS-u. Koliko se zna, ova grupa zasad ne zeli formalno pristupiti HDZ-u, nego mu samo pruza podrsku da se tajnim glasanjem odluci o povjerenju predsjedniku skupstine Zdravku Tomcu, sto bi, vjeruju u HDZ-u, omogucilo da se skupi dosta glasova za smjenjivanje Tomca i za konacno presjecanje zagrebacke krize.

Tomac i njegova Stranka demokratskih promjena predvode najvecu grupu opozicijskih vijecnika u gradskoj Skupstini, no njihov je utjecaj u sestoclanoj Udruzi i veci nego sto proizlazi iz postojece skupstinske aritmetike. Priblizavanjem HSLS-a vladajucem HDZ-u, a izgleda u istoj mjeri i Hrvatske seljacke stranke, SDP je ostao jedina veca opozicijska stranka stvarno zainteresirana za opstanak Udruge i s njom Tudjmanova stranka nema nikakvih planova uoci predstojecih izbora (lokalnih, za Zupanijski dom Sabora i predsjednickih). Iako je proteklih godina SDP bio vjerojatno najpouzdaniji partner HDZ-u, istina vise nesluzbeno nego javno. Sada je Racanovim ex-komunistima izgleda pripala sasvim drukcija uloga, da budu jedan od sredisnjih lajtmotiva HDZ-ove izborne promidzbe, a to je suprotstaviti se "povratku komunista na vlast".

Doduse, igrati na kartu "antikomunizma" u slucaju Racanovog SDP-a ne izgleda previse ozbiljno i uvjerljivo, jer je ova stranka uspjela uvjeriti i znatan dio javnosti da pripada "nacionalnoj ljevici", i da se preko nje ne mogu obnoviti ni komunizam ni Jugoslavija (stovise tolerirala je brojne deformacije nastale upravo pod krinkom borbe protiv ta dva bauka). No Tudjmanova stranka uhvatila se SDP-a kao slamke iz ocite nemoci da osmisli ikakav pozitivan izborni program, sto i nije samo njen problem. I medju liberalima se osjecaju prvi znaci koketiranja s antikomunizmom (Budisa je ovih dana predlozio u zagrebackoj Skupstini ukidanje imena Trga marsala Tita), a neizravno-podvlaceci svoju toboze "krscansku" tradiciju - na tome pokusavaju zatitrati javnost i Tomcic-Pankreticevi seljaci. Ima indicija da na ovoj matrici izrastaju prvi znaci stvaranja neke vrste neformalne neokonzervativne alijanse, koja se moze uciniti privlacnom za hrvatske prilike jer se dva ljuta protivnika (konzervativci i liberali) mogu pomiriti na racun trecega (komunisti).

No, to je riskantno igranje s vremenski i prostorno dalekim uzorima, tako da se to u Hrvatskoj moze pokazati kao jalova kabinetska konstrukcija, vec zbog cinjenice da stranke ovdje nose imena koja su same izabrale, bez puno povijesno logickog smisla i svrhe. Drugi razlog sto ova medjustranacka kombinatorika tesko moze dati ploda jesu vec tradicionalni rivaliteti medju stranackim liderima, pa se Budisa i Pankretic javljaju kao konkurenti za naklonost nekih krugova u HDZ-u. A Budisa i Manolic otvoreno se ne podnose, optuzujuci se vec i sa pozicija dviju suprotstavljenih struja u HDZ-u (radikalno "desne", hercegovacke i "lijeve", kriptokomunisticke). Premda je dobro da se ove zazorne medjustranacke kombinacije izjalovljuju i prije nego se ostvare, za Hrvatsku moze biti dalekosezno stetno sto se na ovaj nacin njeni politicki vidokruzi suzavaju na dva podjednako deklasirana vida "desnog" i "lijevog".

Trenutno najveci problem Hrvatske nije, naime, izrazita prevaga "desnice", iako to jeste u osnovi lose, a u nekim aspektima i mracne politicke situacije. Veci je problem sto se ta desnica javlja u povijesno prevladanom i porazenom, ukratko retrogradnom obliku, vezujuci onda na sebe i dio ljevice koja takodjer kao da je zalutala iz nekog drugog vremena (paradoksalno je da danas u Hrvatskoj ima razmjerno mozda i vise tvrdog, dogmatskog "ljevicarenja" nego dok su komunisti bili na vlasti).

Intrigantnost zagrebacke krize i izjava, poput Budisine, koje se s tim u vezi javljaju, upravo je u tome sto se kroz to zrcale sve konfuzne proturjecnosti trenutne politicke situacije. Ako je Budisa u svojoj sokantnoj izjavi nesto ipak ispravno naznacio, onda je to cinjenica da sest stranaka koje cine vecinu u Zagrebu uistinu nalikuju na nesto sto je donijela poplava (u tom smislu ni HDZ nije daleko od istine kada govori o "rogovima u vreci"). No, Udruga se ne moze sagledavati u klasicnim kategorijama politickog predstavnistva, gdje se tocno zna koja stranka sto zastupa, i s kim ce uci u koaliciju, a s kime ne. Njen smisao se zbog tvrdoglavog i potpuno nelegitimnog odbijanja HDZ-a da prizna rezultate izbora, svela - ili, prosirila, kako se uzme - na to da ona funkcionira kao neka vrsta "liste za demokraciju". Dakle, kao asocijacija vise stranaka koje se zajednicki bore za parlamentarna pravila igre, a tek ce, kada to ostvare, poceti pravo stranacko profiliranje i medjustranacka konkurencija.

Upravo je to ono sto je Hrvatskoj trenutno potrebno, i bas je zbog toga Budisina izjava - deplasirana vise iz sustinskih nego dnevno-politickih razloga - naisla na toliko zabrinute pozornosti.

MARINKO CULIC