RETORIKA DRUKCIJA - POLITIKA ISTA

AIM, ZAGREB, 7.10.1996. Tudjman je sada za buducnost Bosne i Hercegovine najopasnija osoba, napisao je ovih dana "Internacional Herald Tribune", ponavljajuci zapravo ocjene Alije Izetbegovica. Prvi covjek u Daytonu skrpane Bosne smatra da Srbi vise nemaju snage da je sruse, ali boji se hrvatske politicke i ekonomske moci i nada se u narastajucu demokratizaciju Hrvatske, koja je, kako on misli, neminovna.

Inozemni mediji tvrde da bi u novom BiH-Predsjednistvu Srbin i Hrvat mogli paktirati protiv Bosnjaka, odnosno protiv Bosne i Hercegovine. Takve procjene nisu nerealne. Po mnogocemu ono sto se zove hrvatskom politikom neodoljivo je dosad podsjecalo na ono sto se zove srpskom politikom, od formiranja vlastite, etnicki homogene drzavice do toga da su u izborima, primjenom obrasca P2, nastojali potvrditi rezultate etnickog ciscenja. Frapantna je u posljednje vrijeme i slicnost izjava prvog bosanskog Hrvata i prvog Srbina. Momcilo Krajisnik, nakon sastanka sa Zubakom, kaze da srpska strana nece praviti koalicije, ali je podudarnost interesa moguca. Kresimir Zubak objasnjava da ce, sluzeci interesima hrvatskog naroda, ulaziti ne u koalicije, ali u suradnju s onom stranom koja mu interesno bude konvergirala. U posljednje vrijeme garnirano je to javnim afirmiranjem Srpske demokratske stranke. Predsjednik HDZ-a BiH, Bozo Rajic, istice da je ta stranka "legitimni nosilac politicke volje srpskog naroda". Otkrivajuci da su "vise puta" sugerirali Izetbegovicevom SDA-u da prekine ignoriranje SDS-a, Rajic kaze: "Mi cemo u tom smislu ostvariti dijalog sa SDS-om, ali necemo paktirati ni sa kim".

Na prvi pogled djeluje to kao demokratski rezon. Ali istodobno, prema oporbenim strankama, na djelu je dijalog straha i oruzja. Pogotovo prema Zdruzenoj listi. O tome govore i dva atentata na Jolu Musu, oporbenu licnost od formata, zastupnika Zdruzene liste u federalnom parlamentu. Bomba na Musinu kucu, pa dva dana nakon toga mitraljeska vatra u kojoj je, zajedno sa suprugom ozbiljno ranjen - pokazuju ne samo upornost atentatora, nego i propuste onih koji su Musu morali cuvati. Napadi su se dogodili u zapadnom dijelu Mostara, gdje HDZ ima apsolutnu vlast. Netko je vec rekao da su to bili pucnji u pomirenje i mirnodopsko ujedinjenje grada.

I na osnovu takvih primjera inozemni mediji tvrde da se hrvatska politika ozbiljno ne mijenja, samo se ratni ciljevi sada pokusavaju ostvariti drugim sredstvima. Slicni se zakljucci mogu izvuci i iz nedavne proslave dana oslobodjenja Jajca te sabora dragovoljaca Domovinskog rata Herceg-Bosne. Podno tvrdjave u Jajcu, s koje se vije ogromna hrvatska zastava, svecano je obiljezena "prva obljetnica slobode". Oslobadjanje, kako Hrvatska televizija kaze, "kraljevskog grada" proslavljeno je mimohodom pripadnika HVO-a i njihovim postrojavanjem na gradskom stadionu. Isti izvor navodi da su, uz vojne i civilne celnike Herceg-Bosne, svecanosti prisustvovali i predstavnici hrvatskih postrojbi, koje su sudjelovale u oslobadjanju Jajca te gosti iz Trogira i Knina. Obracajuci se vojnicima, general-pukovnik Zivko Budimir, nacelnik Glavnog stozera HVO-a, rekao je da su oni "rastjerali tamu nad Jajcem" i "pobjedonosno podigli hrvatski stijeg na jajacku tvrdjavu".

Naglasavajuci kako time "nase zadace nisu gotove", Budimir je kao glavno oruzje u narednom periodu istakao: vojno-strucnu osposobljenost, moralnu cistocu i cvrstinu, hrvatsko jedinstvo i vjeru u "hrvatsku drzavu i hrvatskog poglavara dr. Franju Tudjmana". Hrvatsko jedinstvo, u ratu i miru, isticali su i drugi govornici. Na svecanosti posebna je povelja dodijeljena ministru obrane Republike Hrvatske, Gojku Susku, a predsjednik Hrvatske, Franjo Tudjman, proglasen je pocasnim gradjaninom Jajca. Nesto kasnije, krajem proslog mjeseca, dragovoljci su u Mostaru, njih oko dvije tisuce, odrzali sabor, na kojem je, burno pozdravljen, govorio i Mate Boban. On je, kako je rekao, ponovio pocetne zahtjeve, isticuci ih kao trajne ciljeve: "Za dom, za hrvatskog vrhovnika, za HR Herceg-Bosnu, za neovisnu hrvatsku drzavu". Nekako istodobno u Mostaru je prekinut razgovor o povratku prognanika u sest naselja u zapadnom i istocnom dijelu grada, a hrvatski izvori tvrde da je ponudjeni pilot-program neprihvatljiv za hrvatski narod.

Takvi primjeri pokazuju da politika prakticno vozi po starom. U prethodnom razdoblju, a i na izborima, sve je postavljeno tako da se dalje i samo moze razvijati. "Nedovrseni mir", upravo predstavljena analiza zbivanja na podrucju ex- Jugoslavije, sto ju je uradila medjunarodna Komisija za Balkan, sastavljena od svjetskih intelektualnih uglednika, konstatira da je teritorij pod kontrolom HVO-a potiho absorbiran u hrvatsku drzavu - putem hrvatske valute, telekomunikacija i medija, a lani su BiH-Hrvati izravno birani u parlament Hrvatske.

Tako skoro dovrsena aneksija Zagrebu omogucava da se u posljednje vrijeme u pogledu Bosne i Hercegovine drzi toboze nezainteresirano. Vjerojatno je to posljedica velikog medjunarodnog pritiska. Posebno je u tom smislu bila uvjerljiva poruka Haskog suda, koji je, raspisujuci potjernicu za Ivicom Rajicem, Hrvatsku optuzio za rat protiv Bosne i Hercegovine. Dobri izvori tvrde da je za boravka u Sarajevu Richard Holbrooke vodio "vrlo hladan i tvrd razgovor" s Kresimirom Zubakom. Raspitivao se o aktivnostima mostarske mafije, odnosu Hrvata prema bosnjackom partneru, opstruiranju Daytona te o Zubakovoj izjavi kako zelenilo juzno od Capljine - nece daleko proci. Zagreb se usutio i zato jer je svoju "konstruktivnost u Bosni" mijenjao za povoljno rjesenje u istocnoj Slavoniji, kako to otvoreno priznaju i ovdasnji vlasti bliski mediji.

Sve je to utjecalo na promjenu sluzbene retorike. Celnici, koji su se prije glasno zalagali za podjelu BiH, sada o tome sute. Palicu su preuzeli novinari. Oni, toboze objektivisticki, analiziraju kako je razlaz Bosne i Hercegovine - koju nazivaju jugo-izmisljotinom - neminovan. "Vjesnik" likuje jer je u saopcenju o nedavnom Tudjmanovom i Izetbegovicevom razgovoru bosnjacka strana prvi put pristala na dvije formulacije na kojima je Zagreb stalno inzistirao. Prva je ona da "treba ustrajati na dosljednoj provedbi washingtonskih i daytonskih sporazuma". Za hrvatsku stranu, kako to konstatira i "Vjesnik", washingtonski sporazum prije svega znaci "stratesko-politicko oslanjanje Federacije na Hrvatsku". Zagreb posebno sretnim cini i formulacija da ce se "u sto je moguce kracem roku" sazvati "sjednica Zajednickog vijeca za suradnju Republike Hrvatske i Federacije BiH". Predsjednickim dvorima bliski zagrebacki dnevnik primjecuje da se po prvi put iskljucivo apostrofira odnos izmedju Hrvatske i Federacije i uzima to kao dokaz da "Muslimani-Bosnjaci uvidjaju kako u daytonskoj Bosni svoje interese ne mogu ostvariti protiv Hrvata, nego u prvom redu uz njihvu pomoc".

Ispada da Izetbegovic mora zadovoljiti Hrvate ako ne zeli da oni udju u savez s Krajisnikom, odnosno srpskim separatizmom. Pisuci ovih dana o trojci u bosanskom Predsjednistvu pariski "La Monde", kaze da "Zubak nikada nece izdati ruku koja ga hrani, a njegov danas jedini sef, Franjo Tudjman, daleko je od toga da odustane od plana Velike Hrvatske".

JELENA LOVRIC