BUVLJAK KAO SUDBINA

Reportaza: Svi putevi vode u Tuzi

Do ovih smutnih vrmena, malena varos Tuzi, nadomak Podgorice bila je cuvena po uzgajanju duvana, najkvalitetnijeg u Crnoj Gori. Tuzi su bili prepoznatljivi i po putu koji preko njih od Podgorice vodi do, tada, najveceg zatvora na svijetu - Enver Hodzine Albanije. Zato je ova varos, nekako, bila i odsjecena od svijeta. Jedan jedini put koji je povezivao sa Podgoricom, bio je prakticno van upotrebe. Osim za same mjestane Tuzi. A onda je doslo neko novo vrijeme. Albanija je pocela krupnim koracima da gazi u civilizovani svijet iz kojeg je decenijama bila izopstena, a Crna Gora da se vraca unatrag, tamo gdje je bila Albanija, u svjetski geto. Sankcije su finalizovale to susrijetaanje i razmimoilazenje - Albanija je postala prozor u svijet za veliku vecinu crnogorskih gradjana. Tuzi su postali raj za nakupce i za kupce, za armiju nezaposlenih ili onih sa prinudnih odmora, za njihove tanke mjesecne budzete i polugladne porodice. Prvo je pocelo sa naftom i benzinom, a onda svim ostalim, od plastike i kozmetike, preko prehrane, do pokucstva i elektronike.

Roba je prvo "valjana" po skrovitim mjestima, "ispod ruke", onda po livadama i parkovima u i oko Tuzi, na kraju, vlast je "biznis" potpuno legalizovala i sagradila specijalni prostor za tuski buvljak. Za tu veliku tezgu na kojoj nema cega nema, medjutim, upuceni tvrde da ce zivjeti samo jos ovu jesen, do izbora, jer je ona svojevrstan socijalni ventil za hiljade nevoljnika koje je proizvelo vrijeme sadasnje...

"Kuda za Tuzi, pobro" - pita bradonja iz rasklimatanog "opela", zvornicke cirilicne registracije na Pobrezju, podgorickom predgradju, odakle se odvaja put urpavo za varosicu Tuzi "Vozi pravo", doviknu neko iz kolone, koja se i tog subotnjeg jutra formirala na putu ka Tuzima, i tamosnjem cuvenom "buvljaku", gdje ima bas svega i, sto bi rekli njegovi konzumenti, "dzabe".

Sto se vise primicemo Tuzima to je guzva automobila i ljudi sve veca. Na kilometar od grada ceka motorizovana kolona koja jedva da mili. Kasnije ce se ispostvaiti da nam je do pijace, koja se nalazi na izlazu iz varosi, za dakle nekih kilometar i po puta, bilo potrebno koro 90 minuta voznje. Usput, mimoilazimo, putnicka auta do grla puna razne robe, kombije i autobuse, koji se pod teretom jedva koturaju putem. Registracije, uglavnom, iz Srbije. Novi Pazar, Subotica, Nis, Leskovac, Beograd, Novi Sad.... Izmedju motorizovanih, provlace se pjesaci, takodje natovareni kupljenim artiklima, od servisa i carsava, do kolor televizora, u potrazi valjda za negdje dalje parkiranim automobilom.

"Nista je ovo danas kako zna da bude" - govori stari mjestanin, Saban prelazeci pogledom ogromnu gomilu ljudi, automobila, kamiona i autobusa, koja izdalje podjeca na neki nepoznati ritual, ili obred, bez ikakva reda i pravila. Izbliza, na licu mjesta, to je pravi haos. Satkan od vike, raznih jezika, dijalekata, znoja i ljudskog dahtaja, gazenja, guranja i muzike sa hiljada kaseta koja prosto para i grebe. Blato. Tezge su najcesce zemlja, a roba kao i prodavci i musterije - internacionalna. Upaljaci iz Jordana, samponi i sapuni italijanskih etiketa, ruske busilice, turski dzemperi, grcki sporeti, kineske patike, tajvanski telefoni... Od autenticnog albanskog proizvoda uspjeli smo da identifikujemo samo lanac za konje, ako je vjerovati njegovu prodavcu, a od domacih artikala

• smokve, na ulasku u pijacu. "Izvolite iz Podgorice su" - nudi starija zena. Niko ih ne kupuje, svi idu dalje. Uzasnu vrevu, nadjacava sijedi covjek sa objesenim mikrofonom oko vrata. On uz pomoc oveceg pojacala nudi tecnost za uklanjanje fleka, i njenu moc demonstrira odmah tu na klimavoj tezgi.

"Siguran sam da svakodnevno ovdje iz Albanije dodje, makar tri hiljade ljudi", kaze veteran buvljaka 40-to godisnji skadranin Agim. "Bio sam stolar, a onda je dosla nafta, pa sada deterdzent, sapuni..." Za prelaz na granici on mora dati 35 dinara, ali zato dnevno, kaze, ucari i do 50 maraka. Cisto! A stolarski strug - pitamo - Kurdjo (nista). Ovo je lakse i bolje. Naucio je ponesto i nas jezik. "Kao i drugi sto ovamo dolaze mozda malo bolje".

"Ovo je jad i bijeda, ali ja nemam kud" - govori mladja zena, koja veli da je iz Podgorice i da se zove Bosa. "Ostavili su me bez posla, a radila sam 15 godina". Ko, sankcije, Vlada!? "Vi znate ko" i zacuta. I Predrag iz Podgorice je bez posla, ali nece da kaze u kojem je preduzecu radio. "Necu nista da Vam kazem, pa da ostanem i bez ovoga. SAda nema racija, sve je dozvoljeno". Pitasmo za koga ce glasati? Glasacu... necu Vam reci". Okrece glavu.

"Nemam nista reci", kaze crnpurasta djevojka crnih ruku i dugackih crvenih noktiju koji stiskaju cigaretu. "Sta ima da kaze djevojka", umjesto nje odgovara bradati mladic: "Zivi ki drugi"! On je iz jednog sela kod Krusevca, dolazi redovno i veli da je crnogorska policija dobra: "Nasi su opasni" - dobaci, vukuci veliku plasticnu kesu, iz koje vire kisobrani.

"Ovo je ruglo ali sto da radi istorija? Nije ona kriva, vec oni koji njome vladaju. Vi novinari, televizija - jetko govori srednjovjecni ugladjeni Podgoricanin. "Nemojte molim Vas! Kako ime i prezime! Svi smo, bogami, bez toga cim smo ovo dopustili".

Pred podne, kroz oblake probi se i sunce, a mercedesi iz Skadra, svi kao jedan sa dugackim kukama pozadi, stari 15-ak godina - jos pristizu. "Mercedes je najbolja limuzina" - ponosno konstatuje Andrijan iz Skadra, bivsi fudbaler, strpljivo cekajuci da se nekako parkira.

"None, None..." u panici je djecak koji je za tren izgubio iz vida majku. U rucici drzi veliku kobasicu. Gospodja iz Sombora je ostala i bez para i bez naocara. Milicionaru pokazuje praznu kesu. "Ako biste joj barem nekako pronasli naocare, molecivo se momku u plavom obraca njena prijateljica. "Sevap bi bio, nista ne vidi..."

Koliko je buvljaku u Tuzima tesko prici toliko ga je muka i napustiti. "Dje me dovede. Pi... Vlasnik niksickog "golfa" ljutito se obraca ocigledno svojoj gospodji. Neko ga je dobro ocesao.

Uskacemo u kolonu i polako milimo kroz varosicu Tuzi, ka Podgorici. Policija mjerka automobile raznih registracija, kola puna torbi i kesa, ali malo koga zaustavlja i kontrolise. Ocigledno sve je precutno legalizovano, mada to ipak nigdje nije zapisano, recima u nekoj Vladinoj uredbi. Jer, na mamutskom buvljaku u Tuzima svi su od nevolje, bar tako kazu, a kad bi on otisao pod stecaj, ili u likvidaciju gdje bi onda? Takva likvidacija bila bi zacijelo opasna. Buvljak je, nazalost za mnoge danas zivot, posao i staz ako se zaradi za osiguranje. Rijecju - spas. A putevi bolf robe su, treba li reci, daleki i tajanstveni.

Ruke nam jos mirisu na cevape od cuvene jagnjetine iz Malesije. Nijesmo kupili nista.

Radovan Miljanic

AIM