BOSNA NAKON PARIZA
GLAVOBOLJA ZA ZAGREB?
* Jugoslavija je pristajanjem na diplomatske odnose sa Sarajevom formalno sa sebe skinula odgovornost za buducnost BiH, ali i stvorila preduslove za uspostavljanje novih politickih odnosa unutar te drzave *
AIM, SARAJEVO, 4.10.96. Skoro da je nevjerovatno sa koliko je bjesomucne zapjenusanosti na Palama, u politickom stabu bosanskih Srba, docekan dogovor o uspostavljanju punih diplomatskih odnosa izmedju Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Biljana Plavsic, nova i ne vise v.d. predsjednica Republike Srpske, protumacila je to "izdajom od strane Slobodana Milosevica" i u svojoj prvoj reakciji "objasnila" kako je sada jasno da on nije vodja srpskog naroda.
Nezadovoljstvo na Palama je i razumljivo, jer Milosevic je potpisom u Parizu za duze vrijeme sahranio ideju o velikoj Srbiji i svim Srbima u jednoj drzavi. Zauzvrat, dobio je ukidanje ekonomskih sankcija a naknadno vjerovatno i jos koji kredit za privrednu obnovu Jugoslavije.
No, rezultati pariskog susreta predsjednika BiH, Alije Izetbegovica i Srbije, Slobodana Milosevica, pogotovo oni o ekonomskoj saradnji i medjusobnim povlasticama izmedju dvije drzave, kao i ukidanju viza, pomno ce se, i sigurno sa zabrinutoscu, izucavati i u Zagrebu. Drzavno vodjstvo Hrvatske, poglavito predsjednik Franjo Tudjman, prepoznace u tom dogovoru bjezanje BiH iz cvrstog, pa i neugodnog stiska zapadnog susjeda. Moguce je da Sarajevo bude optuzeno i za okretanje ka istoku, za jugonostalgiju, jer ukoliko se ostvare pariski zakljucci i privrednoj saradnji i bezviznom prometu, skoro da nece biti ni potrebni carinici na Drini, granici izmedju BiH i Jugoslavije. Dobijanjem novog izlaza u svijet, a on bi sada mogao ici preko Jugoslavije, Bosna i Hercegovina je prakticno izmigoljila ispod patronata Hrvatske, a to je cinjenica koja ce nakon pariskog susreta najvise zabrinuti Franju Tudjmana.
No, predsjednik Hrvatske mora biti svjestan da je svojom politikom upravo on umnogome kumovao ovakvom razvoju situacije na prostorima bivse Jugoslavije. Dozirajuci pomoc Bosni i Hercegovini na kasicice, a nerijetko trazeci i velike protuusluge, upravo je on natjerao Sarajevo da spas iz tog opasnog celicnog zagrljaja potrazi u Beogradu.
Hrvatska, podsjetimo, jeste medju prvima priznala cjelovitost i suverenost drzave Bosne i Hercegovine. Tudjman je, medjutim, istovremeno stalno podgrijavao nadu hercegovackim Hrvatima o njihovom mogucem pripojenju Hrvatskoj. Dvije i po godine vjesto je izbjegavao ustrojavanje Federacije izmedju Bosnjaka i Hrvata na polovini prostora Bosne i Hercegovine. Nikada nije dozvolio ustupanje luke Ploce, toliko neophodne bosanskohercegovackoj privredi. To su samo neki od poteza kojima je Zagreb okrenuo Sarajevo ka Beogradu i natjerao bosnjacke lidere da u njemu prepoznaju najvecu opasnost po buducnost drzave Bosne i Hercegovine.
Bez sumnje, u nezavidnom polozaju nakon pariskog sastanka Izetbegovic - Milosevic bice i politicki predstavnici bosanskih Hrvata, koncentrisani u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Tudjman vise nece moci da se javno predstavlja kao njihov tutor, jer ako je Srbija sklonila sapu sa Bosne morace to uciniti i Hrvatska. I dok Srbi u Bosni imaju svoju Republiku Srpsku, koja im ipak garantuje veliku dozu samostalnosti, ovdasnji Hrvati morace vlast u Federaciji dijeliti sa Bosnjacima i sa mnogo vise paznje nego su to cinili ranije osluskuju poruke iz partnerske Stranke demokratske akcije.
Mozda ce tek sada postati jasno koliko se zapravo izgubilo dvoipogodisnjim izbjegavanjem jacanja Federacije. Mada je bilo jasno da je umiranje "Herceg-Bosne" neminovnost, HDZ je kontinuirano nastojao da joj produzi zivot. U ponedjeljak je u Sarajevu Predsjednistvo HDZ, istina, konacno donijelo odluku o stvaranju politicke zajednice Hrvata u BiH, koja ce se vjerovatno zvati opet "Herceg-Bosna", ali nece imati nikakve drzavne atribute. Time je ucinjen prvi konkretan korak ka ukidanju Hrvatske republike "Herceg-Bosna", preciznije njenom transformisanju u novi, opet paradrzavni organ vlasti. Jer, namjerom da u politickoj zajednici okupi sve sto ima atribut hrvatski ili hrvatsko, HDZ je zorno pokazao da nece dozvoliti da mu tek tako vlast ispadne iz ruku koju je drzao pune cetiri godine na znacajnom prostoru BiH.
Iako jos uvijek, na osnovu izbornih rezultata, nisu formirani organi vlasti u BiH, najnovija politicka previranja na prostorima nekadasnje Jugoslavije sigurno ce izazvati znacajne poremecaje na politickoj mapi unutar bosanskohercegovacke drzave. Bosnjaci, odnosno vladajuca SDA, vjerovatno ce nakon Pariza likovati i biti u uvjerenju da se Srbi i Hrvati u BiH, ciji su politicki interesi izrazeni kroz SDS i HDZ, moraju okrenuti stvaranju zajednicke drzave. Moguce je da to samozadovoljstvo SDA izazove i kontraefekat, pa rezultira i medjusobnim priblizavanjem SDS i HDZ na drzavnom nivou, sto ove dvije stranke mogu objasniti opiranjem unitarnom uredjenju BiH kakvog zagovara SDA. Bozo Raic, predsjednik HDZ BiH, vec je najavio spremnost za saradnju sa SDS, prepoznajuci u toj stranci legalnog i legitimnog politickog predstavnika Srba. Bio bi to, u neku ruku, pokusaj prebacivanje nekadasnje "karadjordjevske" saradnje Tudjmana i Milosevica, samo sa novim igracima i u novom obliku, u samu BiH.
Ocigledno je da se unutar Bosne i Hercegovine mogu ocekivati razne vrste politickog saveznistva medju dojucerasnjim ratnim neprijateljima, i da ce se ona formirati od slucaja do slucaja, odnosno od trenutacnih interesa ponovnih partnera na vlasti SDS-HDZ-SDA. Sve bi to, nazalost, moglo rezultirati nestabilnim i politickim i drzavnim sistemom. Jer, kroz konacni pristanak Milosevica da sa Sarajevom uspostavi pune diplomatske odnose i ojaca ekonomsku saradnju jeste uklonjena vanjska opasnost po BiH. Sada je problem unutar drzave, u ogromnom negativnom naboju koji moze eksplodirati u novi pozar. Bez kooperativnosti septembarskih izbornih pobjednika sa medjunarodnom zajednicom, krug ce biti ponovno zatvoren.
SEJAD LUCKIN