PROGNANICI IZGUBILI STRPLJENJE

AIM, ZAGREB, 4.10.1996. Postoji li uistinu cvrsta volja hrvatske vlasti da se preostali prognanici, njih oko stotinu tiusca, vrate svojim domovima diljem istocne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema? Prema predvidjenom programu, UNTAES bi do 15. sijecnja 1997. godine trebao vratiti prognane te iza sebe ostaviti obavljenu funkciju uspostave lokalne vlasti. Izbori za lokalnu samoupravu planirani su za 15. prosinca 1996. godine, dakle mjesec dana prije prestanka mandata UNTAES-a. S druge pak strane, Srbi zagovaraju sasvim drugacije rokove. Oni vide produzenje mandata na jos godinu dana. Sukladno tome, Boutros Boutros Ghalli podniO je Vijecu sigurnosti UN-a prijedlog da se mandat UNTAES-a produzi do srpnja 1997. godine.

Sto o tome kazu i kako na te kalkulacije gledaju prognanici? GospodiN Tome Povreslo, predsjednik Zajednice prognanika osjecko- baranjske zupanije istice da su se prognanici nadali povratku svojim kucama jos u toku '95. godine, nakon "Bljeska" i "Oluje". No, kako se to nije dogodilo, a da bi se izbjegle zrtve, potpisan je ErdUtski sporazum. Prognanici su prihvatili garancije da UNTAES moze u roku od godinu dana izvrsiti mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja. U prvih sest mjeseci mandata, na tom prostoru je izvrseno razoruzanje. Tzv. tesko naoruzanje prevezeno je u Srbiju. Ocekivalo se da ce nakon toga general Klein postupno omoguciti uspostavu hrvatske vlasti te povratak prognanika. Medjutim, do povratka u Tenju, Sarvas, Antunovac i druga mjesta nije doslo.

U to vrijeme Zajednica prognanika, hrvatska Vlada te UNTAES dogovaraju se o provedbi pilot-projekta koji je trebao svojom "A" i "B" fazom barem priblizno pokazati kako bi trebao izgledati povratak. No, od sestog do desetOg mjeseca niti jedan prognanik nije se vratio. U pocetku se otezalo s procesom deminiranja, a sada je kap vode na vrelo ulje dolilo "dogadjanje naroda" kod Srba. Gospodin Povreslo tvrdi da su prognanici nakon dugih sest godina apsolutno izgubili strpljenje. Dokaz toga su i prosvjedni skupovi odrzani 13. rujna 1996. godine u Vinkovcima i Osijeku. Na trgu Ante Starcevica u Osijeku, po kisnom vremenu, okupilo se deset tisuca prognanika da bi dali podrsku Upravnom odboru i Zajednici prognanika osjecko-baranjske i vukovarsko-srijemske zupanije. Tihim prosvjedom trazeno je da se donese rezolucija kojom ce se garantirati predvidjeni odlazak UNTAES-a.

Ubrzo nakon toga Sabor donosi jednu takvu rezoluciju, a Franjo Tudjman prima predstavnike prognanika te im pruza podrsku. Ostaje pitanje da li ce vlada potvrditi odluku Sabora. Prognanici se plase pritiska medjunarodne zajednice na Hrvatsku.

Koliko je realno vjerovanje u mirnu reintegraciju? "Ocito je da srpska strana odugovlaci, kupuje vrijeme. Ocekuje da ce se u godinu dana nesto u svijetu promijeniti i da ce taj prostor biti pripojen Srbiji. UNTAES-ov mandata je bezvrijedan. Oni su pod utjecajem Srba i moraju slusati ono sto Srbi kazu", istice gospodin Povreslo.

Stav Zajednice prognanika jest obnova multietnicke zajednice: "Na tom prostoru su zajedno zivjeli Hrvati, Madjari, Srbi, Cesi, Rusini i drugi. Hrvati su bili vecina te moraju to i ostati. Srbi moraju shvatiti da su oni bili manjina i da na tom podrucju mogu i dalje biti samo manjina. Mi smo za to da tamo ostanu svi koji su tamo i prije zivjeli, naravno svi koji zele ostati i prihvatiti hrvatsku drzavu. Ali ne zelimo da ostanu oni koji su dosli iz drugih dijelova Hrvatske, pa cak ih ima iz Bosne i Srbije. Trazimo da se vrate u one dijelove iz kojih su dosli ili da odu negdje dalje".

Prognanici traze da se glasovanje izvrsi po hrvatskim zakonima a da pravo glasa imaju i svi Srbi koji su primili hrvatsku domovnicu, ali koji su po popisu iz 1991. godine zivjeli na tom podrucju. Ukoliko se i dalje bude otezalo s vremenom, prognanici istucu da ce poduzeti i neke druge metode povrataka: "Mozda neka ogranicena akcija! Jer svijet je priznao Hrvatsku u okviru njenih granica. Priznala ju je i Jugoslavija. Znaci da neke redarstvene policijske snage moraju uci u taj prostor i zavesti red po hrvatskim zakonima. Hrvatska je demokratska drzava. Vjerujte, a to cemo posebno istaci i na 4. konferenciji prognanika (12. listopada 1996. godine u Zagrebu) da poslije 15. sijecnja '97. godine mi jednostavno vise ne zelimo cekati. Bili smo dovoljno strpljivi".

MARIJA KOSOR