SVE SE ZNA - NISTA NIJE JASNO

Povratak Sulejmana Ugljanina

AIM, Beograd, 3.10. 1996.

Predsjednik Muslimanskog nacionalng vijeca Sandzaka, dr Sulejman Ugljanin, nije uhapsen na beogradskom aerodromu, prilikom povratka u SRJ, iako je jos uvijek na snazi potjernica Ministarstva unutrasnjih poslova, od prije tri godine, koja ga tereti "za krivicno delo pokusaja otcepljenja dela teritorija, pokusaja promene ustavnog poretka i terorizma". Gledano iz ugla pravne nauke, za ovakve delikte nikome ni u jednoj drzavi, vlasti ne bi progledale kroz prste. Upuceniji tvrde da se tu radilo o "politicko-policijskoj ujdurmi". Koliko god je kontroverzan Ugljaninov odlazak u Tursku 1993. godine, jos je kontroverzniji njegov povratak.

Policijska kola su ga pratila od Beograda do Novog Pazara, gdje ga je docekalo oko hiljadu pristalica i znatizeljnika. Cula se i pjesma, sa malo starinskim notama: "Sulejmane nase rosno cvijece, za tobom se cio Sandzak krece". Novopazarci su na razlicite nacine reagovali na Ugljaninov povratak: "Neka nam se vratio Suljo, a dalje cemo vidjeti", "Nije trenutak za talasanje", "Bice belaja", "Cim se Sulejman vratio Seselj je najavio javni skup clanova svoje stranke u Pazaru, a njegove plakate me podsjecaju na prijetnje pokoljima...", rekli su ovom saradniku AIM, Novopazarci u kracem telefonskom razgovoru. Niko od pripadnika srpske nacionalnosti nije htio da komentarise Ugljaninov povratak, ali se po tonu moze zakljuciti da nisu ne samo odusevljeni nego da im nije jasno kako je tako naglo doslo do zaokreta u odnosu zvanicnih vlasti prema Ugljaninu, kao i Ugljanina prema tim istim vlastima. Neposredno po povratku on je izjavio da je potjernica za njim "raspisana u vrijeme bezvlasca, u vrijeme anarhije... Ja se nadam da je ovdje zavladao red i zakonitost", uz opasku da u sadasnjoj Jugoslaviji "nailazi demokratizacija i mirovna opcija".

Na drugoj strani, predsjednik SRJ, Zoran Lilic, rekao je prilikom nedavnog prijema grupe clanova Muslimanskog nacionalnog vijeca Sandzaka (MNVS), kako su oni kasnije tvrdili, da je Ugljanin "znacajan politicki faktor u Jugoslaviji". To se, doduse, nigdje ne spominje u zvanicnom saopstenju, srocenom u Lilicevom kabinetu, ali se zato potencira podrska sandzackih Muslimana jugoslovenskoj mirovnoj opciji. Saopstenje je izazvalo veliku zabunu u dobrom dijelu muslimanske javnosti ne samo zbog njegovog politicko-propagandnog sadrzaja nego i zbog osnovnog pitanja ko zapravo zvanicno predstavlja Muslimane-Bosnjake. Jer, su se u delegaciji MNVS nalazili i predstavnici stranaka, ciji je broj clanova vise nego simbolican.

U Novom Pazaru, kao i u Beogradu, u opticaju je teza da se, ipak, radi o nekoj vrsti nagodbe vlasti i Ugljanina u predizbornoj kampanji. Drugim rijecima, omogucen mu je povratak u zemlju, ali svakog trenutka zvanicne vlasti mogu izvuci iz fijoke optuznicu protiv njega ako se bude isuvise politicki razmahao. Ujedno, njegov povratak je vezan i za nagovjestaje postupnog uspostavljanja odnosa izmedju Beograda i Sarajeva. Po istoj tezi vlastima u Srbiji ne odgovara umjerena politicka licnost iz redova Muslimana - Bosnjaka, jer na taj nacin gube adute za prisustvo veceg broja pripadnika MUP-a u Sandzaku, pretrese kuca "sumnjivih" i druge metode zastrasivanja.

Po svoj prilici, povratak Ugljanina je u funkciji eliminisanja iz politickog zivota dr Rasima Ljajica, predsjednika umjerenog krila Stranke demokratske akcije Sandzaka, koji je vec duze vrijeme stvarao uslove za dijalog sa beogradskim politickim vrhom o rjesavanju problema statusa naroda kome pripada (koji, po republickim i saveznom Ustavu prakticno ne postoji ni kao nacionalna manjina niti kao etnicka grupa). Prosle godine odrzani su i prvi zvanicni razgovori, uslovno receno pregovori, izmedju Ljajica i potpredsjednika Vlade Srbije Svetozara Krstica. Do tih razgovora doslo je posredstvom stranke Nove demokratije, bliske vladajucoj Socijalistickoj partiji Srbije. Mada je bilo rijeci vise o uopstenim problemima, razgovori su predstavljali ohrabrenje onim snagama koje u dijalogu, mucnom i teskom, vide izlaz iz zacaranog kruga. Tokom trogodisnjeg boravka Ugljanina u Turskoj, Svajcarskoj, Njemackoj i BiH, politicke poslove SDA vodio je Ljajic, ali se ova stranka podijelila na tri struje. Tako je nastala SDA za Jugoslaviju, Prava SDA i SDA Sandzaka.

Tu sarolikost, kao i povratak Ugljanina, Ljajic ovako komentarise za AIM: "U svakom slucaju pojavilo se vise politickih subjekata koji u ovom trenutku odvlaci Bosnjake od zeljenog cilja, dobijanja svojih predstavnika u Parlamentu, koji bi arktikulisali njihove interese. Pojava dvije ili tri bosnjacke politicke grupacije na saveznim izborima umanjice sanse da se taj cilj ostvari. Mi cemo nastojati da dodje do formiranja jedinstvene bosnjacke liste. Ako mozemo da pregovaramo sa predstavnicima srpske opozicije zasto ne bismo razgovarali i sa predstavnicima bosnjackih partija, koje su nam programski mnogo blize. Ko ne prihvati takvu listu snosice i odgovornost za posljedice koje iz toga mogu da proisteknu". Za sada Ugljanin i ne spominje koaliciju sa Ljajicem tvrdeci da je on "pojedinac, a ne stranka". Njegov predstavnik je vodio razgovore sa pojedinim licnostima iz koalicije "Zajedno", ali bez uspjeha.

Predsjednik Demokratske stranke, dr Zoran Djindjic, glatko je odbacio takvu mogucnost rekavsi da je Ugljanin za njega ekstremista. Nije naislo na plodno tle ni njegovo pismo, uoci povratka, liderima opozicionih stranaka u Srbiji Crnoj Gori, u kome, izmedju ostalog, stoji: "Nadam se da cemo zajednickim radom stvoriti stabilne mehanizme koji ce osigurati ostvarivanje ljudskih, gradjanskih, nacionalnih i drugih prava za sve ljude koje predstavljamo". Istini za volju, prenaglasenom zeljom da se veze za koaliciju "Zajedno", sastavljenu i od stranaka koje su tokom rata bezrezervno podrzavale Radovana Karadzica, na primjer, i insitiranjem na trgovackom principu da ce stupati u predizborne i izborne saveze sa onima "koji daju vise" gubi povjerenje cak i medju onim Muslimanima, koji su u njemu vidjeli svog lidera i svesrdno se zalagali za njegov povratak u zemlju. Medju muslimanskim intelektualcima postoji vrlo izrazen strah da ce Ugljanin "otkupljujuci sebe kod vlasti prodati interese muslimanskog naroda u Sandzaku".

Ne moze se, medjutim, prenebregnuti cinjenica da Ugljanin ima prilican broj pristalica, zahvaljujuci harizmi koju je stekao u vrijeme nacionalisticke euforije, jer je "srpskim nacionalistima imao hrabrosti da odgovori na isti nacin". U svakom slucaju, povratak Ugljanina na politicku scenu u Sandzaku, u predizbornoj kampanji, izazvao je mnoge nedoumice i nejasnoce. U prvom redu, da li zvanicnim vlastima vise odgovara jedan radikalni muslimanski politicar ili, pak, umjerena, dijalogu vicna licnost, kao sto je Rasim Ljajic. Istovremeno, veoma je aktuelno pitanje koju od ovih licnosti podrzava centrala SDA u Sarajevu. Ugljanin smatra da ta podrska nije bitna, dok Ljajic misli drugacije. Ljajic je tokom proteklih godina u brojnim medjunarodnim institucijama stekao ugled gradjanski orjentisanog politicara, koji se dijalogom i mirnim putem bori za interese svog naroda. Ugljanin je, isto tako, tokom izgnanstva imao susrete sa ljudima iz raznih medjunarodnih tijela, ali je svojim cesto radikalnim izjavama dovodio u nedoumicu ista ta tijela i institucije. Naravno, tesko je izvagati ko je imao vise uspjeha "na medjunarodnom planu", ali je to u ovom trenutku manje bitno. Sigurno je jedno, ukoliko dodje do zescih politickih sukobljavanja unutar vise "ogranaka" SDA izborni kajmak u Sandzaku ce skinuti JUL ili vladajuca Socijalisticka partija. Tu se mozda krije i najveci dio odgovora na pitanje zasto su mu srbijanske vlasti naprasno dozvolile povratak bez ikakvih peripetija.

(AIM) Ejub Stitkovac