OBNOVA BOSNE I HERCEGOVINE

DONATORI U RALJAMA ENTITETA

AIM, SARAJEVO, 2.10.96. Sredstva za obnovu BiH, uprkos obecanjima, pristizu znatno sporije nego sto se ocekivalo. Ohrabrujuce je da se konacno stvari pomjeraju sa mrtve tacke i nakon visemjesecnih natezanja, medjusobnih optuzbi donatora i drzavnih organa BiH, proces obnove hvata zalet.

Kao rezultat dvije donatorske konferencije odrzane u Briselu decembra prosle godine i u aprilu ove godine, za proces obnove BiH tokom 1996. godine, medjunarodna zajednica obecala je ukupno 2,06 milijardi dolara, sto je cak i nesto vise od okvirnog plana za ovu godinu kojim je BiH trebala dobiti 1.8 milijardi dolara.

Danas je sasvim izvjesno da do kraja ove godine efektivno nece biti realizovana niti polovica obecane sume. Strani donatori se vrlo tesko odvajaju od svog novca, bez obzira na obecanja data na donatorskim konferencijama.

Prema najnovijim podacima iz Sektora za rekonstrukciju pri Ministarstvu vanjskih poslova BiH, trenutno su u fazi implementacije projekti "teski" 878,6 miliona dolara. Situacija se, najbolje, mijenja iz dana u dan, sto se narocito odnosi na Evropsku uniju sa kojom bi ovih dana trebali biti potpisani novi ugovori o realizaciji projekata obnove.

Po rijecima direktora misije Svjetske banke u BiH, Rory O Sullivana, do kraja ove godine efektivno bi moglo biti utroseno izmedju 600 i 800 miliona dolara, a razlog za kasnjenje planiranog tempa obnove on vidi prije svega u nepostojanju odgovarajuce organizacione strukture cija je izgradnja "pojela" prvu polovicu ove godine, kao i sporo pristizanje obecanih sredstava. Uz to, i situacija sa kvalitetom ponudjenih programa za obnovu je poprilicno "sarena". Za sredstva konkurisu i programi uradjeni po svim svjetskim standardima, ali ima i onih cija je ekonomska opravdanost vrlo diskutabilna.

Najveci dio sredstava namjenjenih obnovi BiH trebalo je da obezbjede SAD, EU i islamske zemlje. SAD su sa obecanih 281,7 miliona dolara, od kojih je u implementaciji 107 miliona, preuzele na sebe manji dio obaveza nego sto se ocekivalo od svjetskog lidera.

Trecinu ukupne sume potrebne za ovu godinu obecale su zemlje zapadne Evrope, bilo pojedinacno, bilo EU kao cjelina. Obecanje EU o obezbjedjivanju 358,2 miliona dolara za obnovu cini je drugom na listi donatora po visini obecanih sredstava, ali implementacijom tek 82,9 miliona dolara u dosadasnjem periodu, Evropljani se ne mogu smatrati narocito uspjesnim. Opsti utisak kada se radi o EU svakako popravlja iznos od 95,5 miliona dolara koliko je odvojeno za finansiranje troskova humanitarne pomoci, podrsku sprovodjenju civilnog dijela Dejtonskog sporazuma i pomoc pri prelasku na trzisnu ekonomiju, sto ne ulazi direktno u proces obnove ali ima svoju cijenu.

Prvi na listi donatora je svakako Svjetska banka koja je od obecanih 423,5 miliona dolara vec 323,49 miliona obezbjedila. Sem svojih sredstava Svjetska banka za finansiranje projekata obnove koristi sredstva i drugih donatora u cije ime vodi pregovore i sklapa ugovore sa drzavnim organima BiH.

Sve ugovore sa donatorima sklapa Vlada BiH a potom Vlada Federacije sa vladom BiH zakljucuje ugovore o koristenju sredstava namjenjenih Federaciji. Ista procedura je predvidjena i za dio sredstava namjenjenih Republici Srpskoj, ali oni do sada nisu pokazivali spremnost za koristenje svog dijela sredstava prije svega iz politickih razloga. Formiranjem zajednickih institucija predvidjenih Daytonskim sporazumom vjerovatno ce i ovaj problem biti rijesen. Od 5,1 milijardi dolara koliko je za obnovu BiH predvidjeno u trogodisnjem periodu, na Republiku Srpsku otpada 1,2 milijarde americkih dolara. Ukoliko iz bilo kog razloga Republika Srpska ne bude postovala predvidjenu proceduru za odobaravanje i dodjelu ovog novca donatori ce njihov dio sredstava jednostavno zadrzati, a Federacija BiH ne moze ocekivati da ce dobiti vise nego sto su to donatori predvidjeli.

Od sume obecane za obnovu BiH u ovoj godini 316 miliona dolara jos uvijek je krajnje neizvjesno. Za ovu sumu sem verbalnog obecanja na donatorskim konferencijama nema nikakve druge zvanicne potvrde da ce zaista biti i doznacena.

Najava obilnijeg priliva sredstava za obnovu tokom zadnjeg tromjesecja ove godine prakticno potvrdjuje ono sto se prethodnih mjeseci moglo cuti u krugovima donatora samo nezvanicno, uslov za obezbjedjenje sredstava je odrzavanje izbora. Njihov ishod nije bio toliko bitan koliko samo njihovo odrzavanje.

Pored izbora, pred celnike Federacije postavljeno je jos nekoliko uslova bez cije realizacije nije bilo moguce ocekivati neki znacajniji priliv sredstava za obnovu. Ti uslovi su bili u vise navrata i javno ponovljeni od strane visokih funkcionera medjunarodnih finansijskih institucija, a to su formiranje Federalne bankarske agencije, uspostavljanje jedinstvenog sistema platnog prometa na citavoj teritoriji Federacije, jedinstven carinski sistem na federalnom podrucju i donosenje zakona o privatizaciji. Tako je ceh natezanja medju federalnim partnerima placen kasnjenjem pocetka procesa obnove u BiH.

Ilustrativan je primjer nedavnog kredita od 90 miliona dolara koji je Svjetska banka odobrila kao pomoc u prelasku na trzisnu ekonomiju a ciji je najveci dio bio namjenjen socijalnim i penzionim fondovima. Iako je ugovor o koristenju ovog kredita bio potpisan, novac na racun Vlade BiH nije bio prebacen sve dok se predstavnici medjunarodnih finansijskih institucija nisu uvjerili da je jedinstveni sistem platnog prometa zaista poceo i da funkcionise.

Kljucni uslov za brzi priliv svjezeg noca za obnovu BiH, privatizacija, "dogurao" je do nacrta zakona. Usvajanjem zakona o federalnoj agenciji za privatizaciju pocetak ovog procesa postaje izvjesniji dok se pocetak privatizacije ocekuje vec od prvog dana naredne godine, do kada bi i zakon o privatizaciji trebao biti usvojen.

Medju donatorima sredstava za obnovu BiH nalaze se kako one najvece i najbogatije zemlje tako i one najmanje i najsiromasnije. Svoje ucesce u obnovi BiH tako su najavili i Saudijska Arabija sa 50 miliona dolara od kojih je u fazi implementacije 20 miliona, kao i San Marino, ciji doprinos iznosi 140 hiljada dolara bice realizovan u gradjevinskom materijalu.

Trenutno je najvise novca angazovano na projektima popravke stambenih objekata 161 milion dolara a potom u oblasti energije 141 milion i industrije 120 miliona dolara.

Ipak, i pored podataka o stotinama miliona dolara vec ulozenih u obnovu BiH, malo je vidljivog napretka pogotovo u dvije kljucne oblasti, obezbjedjivanju krova nad glavom i pokretanje proizvodnje koja bi otvorila nova radna mjesta i armiju nezaposlenih konacno pretvorila u armiju ljudi koji zive od svog rada. Rezultata ima, ali je to jos uvijek samo kap u moru u odnosu na potrebe. Jos uvijek donatori novac za obnovu daju na "kasicicu" i jasno je da se pare koriste kao vrlo efikasno sredstvo pritiska kada god to zatreba svijetu. Novac i politika su uvijek bili i jesu neraskidivo povezani, pa je obnova BiH stoga podjednako i ekonomsko i politicko pitanje. U prilog ovoj trvrdnji svakako ide i poslednje upozorenje iz MMF a upuceno organima Federacije i RS, da ukoliko vrlo brzo ne bude potpisan sporazum sa MMF-om o sprovodjenju mjera za stabilizaciju ekonomskih prilika, donatori bi mogli uskratiti obecana sredstva za obnovu.

DRAZEN SIMIC