SONDAZA IZGUBLJENIH ILUZIJA

AIM, Skopje, 02.10.1996

Izuzmu li se za balkanske prilike relativno uobicajene pojave provincijskih silnika, koji su u krajnjem slucaju uvijek u dosluhu sa vladajucom nomenklaturom, lokalna vlast na ovim prostorima uglavnom je sluzila kao svojevrsni ukras i produzena ruka one centralne. Nigdje, pa naravno ni u Makedoniji, nije napravljen onaj bitni iskorak u pravcu demokratizacije, a koji bi uticao da se ovaj stereotip promeni. Ipak, konstituisanje lokalnih organa uprave i izbori koji mu prethode, ponekad izazivaju politicka uzbudjenja mjerljiva sa onim sto prate "velike" elektronske procedure preko kojih se dolazi do centralnih organa vlasti i nosilaca drzavnih atribucija.

Sto igrom slucaja, sto poslovicnom sporoscu ovdasnjeg zakonodavnog mehanizma, Makedoniju su lokalni izbori zatekli tacno na polovini mandata aktuelne drzavne vlasti. Ova cinjenica glasanju za buducu provincijsku vlast daje posebnu draz, buduci se nije mogao ni zamisliti pouzdaniji barometar za rejting vladajuce koalicije, bolja prilika da se kvantificira koliko je ona uspjela sacuvati od nepodijeljenog poverenja koje je priskrbila na prethodnim opstim izborima. Ako je suditi prema raspolozenju gradjana izrazenom u poslednjoj anketi skopske agencije za istrazivanje javnog mislenja "Data-pres", onda se aktuelna vlast ne bi smjela radovati stanjem svojih akcija. Ili je mozda dovoljno realisticna, pa ipak, u potaji, trlja ruke.

Elem, vladajucoj i najuticaknijoj partiji iz makedonskog nacionalnog bloka, Socijaldemokratskom savezu, koji kontrolise cak polovinu klupa u Parlamentu, prema sugestiji pomenute ankete, sad bi povjerenje ukazao mizerni broj od 12,57 odsto glasova. Druga po velicini u realnom uticaju partija u vladinoj koaliciji, albanska Partija demokratskog prosperiteta mogla bi racunati sa nekih 9,7 procenata od gradjanskog poverenja, a minorni satelit pod imenom Socijalisticka partija mogla bi eventualno racunati da bi joj svaki drugi od stotinu glasaca povjerio svoj listic. Puckoskolska matematika dovesce do porazavajuceg zbira od 15 procenata, dakle do svakog cetvrtog makedonskog drzavljanina koji bi vlast mirne duse povjerio sadasnjoj garnituri. Ovaj zakljucak, naime, sugerise anketa koja, kako uostalom sve druge, ima bezbroj manjkavosti, ali ipak otvara prostor za moguce kombinacije.

Aktuelna vlast ocigledno nije uspjela sacuvati plodove apsolutne izborne pobjede prije dvije godine. Predmet ovoga teksta nije da se markiraju vladine greske, tim prije sto ih najbolje zna upravo iznevjereni glasac. Mada objektivne okolnosti i ukupni politicki ambijent nisu ni pruzili ovoj vlasti posebnu sansu da se proslavi, izaa nje ostaje dugacki rep olako obecane brzine, prije svega u oblasti ekonomskog razvoja i socijalnog zbrinjavanja, ali se nikako ne moze zaboraviti niti neutemeljena anticipacija promptnog asociranja u evropske integracije i posebno u okrilje vojne strukture Atlanstke alijanse.

Na zalost ovdasnjeg coveka, ni opozicija prema rezultatima ankete makedonskog "galupa", ne moze pretstavljati istinsku alternativu. Kad se svi potencijalni glasovi opozicionih partija stave na gomilu ni tu nema cifre vece od dvadesetpetog procenta. Istina, vanparlamentarne partije takozvane stare opozicije, DEmokratska i VMRO-DPMNE, posebno ova prva, pokazuju da ih glasaci nisu zaboravili. Demokrati mogu racunati na podrsku svakog desetog sugradjanina, sto se moze smatrati iznenadjujuce dobrim rejtingom, a naglaseno nacionalnim bojama sjencani Vmrovci su sa gotovo osam posto mogucih glasova izgleda sacuvali partijsku supstancu, jednako kao i albanska opoziciona PDPA-NDP sa nesto vise od 4 procenta obecanog poverenja. Pravi krah anketa najavljuje sad mocnoj parlamentarnoj partiji "nove" opozicije, Liberalima Stojana Andova, koji su proljetos napustili vladajucu koaliciju i svojih trideset poslanickih mandata suprotstavili ranijim izbornim saveznicima. Deprimirajucih 3,43 posto obecanih glasova mozda ne pretstavljaju pravu sliku ugleda koji uziva partija "krupnog" kapitala i liberalistickog svjetonazora, ali mora upozoriti njeno rukovodstvo.

Zapravo, ova sondaza javnoga mislenja nekih mjesec i po dana pred lokalne izbore zakazane za 17. novembar, pokazuje da sve partije imaju jos dovoljno prostora da poprave vlastiti rejting. Tacno polovina anketiranih izjasnila se da se jos nisu opredelili ili pak da se uopste nece pojaviti na birackim mjestima. Zato je tesko prognozirati kako ce se podijeliti lokalna vlast. Ipak, pokazalo se da je makedonska opozicija dobro procenila stepen poverenja koje pozicija trenutno uziva, kad je proljetos pokrenula akciju za prikupljanje 150.000 potpisa, koji su prema nekim tumacenjima, trebalo da natjeraju Parlament na raspisivanje referenduma u vezi sa vanrednim izborima. Kasnije se pokazalo da je zakonodavna vlast veoma vjesto izbjegla stupicu da sama sebi veze ocmu oko vrata. Parlament, se naime, proglasio nenadleznim i vruc kesten prebacio Ustavnom sudu. Ustavno sudanije, zapoceto upravo ovih dana, diskretno najavljuje da bi se i ovaj organ mogao "napraviti Toso" i ponovo vratiti lopticu u Parlament. To bi, nema sumnje znacajno diskreditiralo makedonski demokratski ustroj, ali bi, barem sa pozicije vlasti, bilo oportuno. U tom bi slucaju, pak, opoziciji bilo izuzetno stalo da dobije lokalne izbore, ili makar da na terenu znacajno umanji uticaj aktuelne vlasti. Bolje legitimacije u vezi sa svojom ambicijom oko vanrednih parlamentarnih izbora, od toga ne bi ni moglo priskrbiti. Makar stvarna vlast dolje negdje na lokalnom nivou i bila simbolicna, dvovlasce bi, u tradicionalnom balkanskom politickom ambijentu, tesko moglo funkcionisati na duze vrijeme.

Pise: BUDO VUKOBRAT