ALBANCI NA IZBORIMA U CRNOJ GORI

Povratak u parlament

Tekst: Gotovo sedamdeset odsto Albanaca u Crnoj Gori na proslim izborima glasalo je za Demokrtski savez, pa, ipak, njihova nacionalna stranka nije usla u republicki parlament. Vazio je proporcionalni izborni sistem sa Crnom Gorom kao jednom izbornom jedinicom - za preskakanje cenzusa nedostajalo je jos stotinak glasova. Novembarski pohod na biracke kutije vodjstvo Demokratskog saveza docekuje prilicno spokojno. Poznato je: po novom izbornom propisu Ulcinju je pridodata Krajina iz barske opstine, a Malesija izdvojena iz Podgorice u posebnu izbornu jedinicu. U tim su krajevima Albanci apsolutna vecina, a kad se sve zbroji oni mogu proizvesti cetiri poslanika za crnogorski parlament. U Demokratskom savezu vjeruju da ce vecina Albanaca njima dati svoj glas te da ovaj put imaju siguran prolaz. " Mi smo, stvrano, sa ovim izbornim zakonom u povoljnijem polozaju nego prije. Samo da se razumijemo: Demokrtska partija socijalista niti nas je pitala niti niti konsultovala oko podjele Crne Gore na 14 izbornih jedinica. Oni su to uradili zbog svojih intersa. Nama bi odgovarao i proporcionalni izborni sistem s Crnom Gorom kao jednom izbornom jedinicom pod uslovom da se ukine ili znatno smanji izborni limit. Prihvatljivo je i sasvim drugacije rjesenje: neka svaka partija kandiduje svoje predstavnike medju Albancima pa neka oni sami odluce ko ce biti njihovi legitimni predstavnici", kaze lider Demokratskog svaeza Mehmed Bardhi.

Vise nema nade da se u Crnoj Gori uspostavi "velika koalicija" svih znacajnijih opozicionih stranaka, koja je po, raznim procjenama, bez velike muke mogla da baci Demokratsku partiju socijalista ispod apsolutne vecine. U pregovorima opozicionih sefova Bardhi se uglavnom drzao po strani. Po njegovim nalazima takav savez imao bi smisla za Demokratski savez samo da je Crna Gora ostala jedna izborna jedinica. Spreman je, medjutim, da saradjuje sa ostalim opozicionim partijama u izbrnim jedinicama gdje svi pronadju zajednicki interes. "Mi mozemo bitno da uticemo na izbore u Ulcinju i Malesiji, imamo odredjenu snagu u Baru a nesto mozemo pomoci u Plavu i Rozajama. Sta mi mozemo kome da pomognemo ili odmognemo Savniku i Pluzinama, i zbog cega da se tamo petljamo" objasnjava Bardhi razloge za slektivnu saradnju. Razgovori sa liberalima i narodnjacima koji su udruzili snage u predizborni savez pod firmom "Narodna sloga" i Socijaldemokratskom partijom nijesu dali konkretan rezultat osim, po svemu sudeci, precutnog sporazuma o nenapadanju. Posto propagandna vladajuce partije ovaj put na nisanu drzi druge, jace protivnike, Demokrtski savez u predizbornu kampanju ulazi prilicno tiho. To, medjutim, ne znaci da ce Bardhi biti sporedan igrac u buducem parlamentu.

Jos od prvih izbora Demokratski savez je u koaliciji sa Strankom demokratske akcije i partnerstvo ce, sasvim izvjesno, vaziti i jesenas. Biracka baza Demokrtskog saveza ce, koliko se moze razabrati, pomoci SDA u Rozajama i Plavu, a uzvratne darove ocekuju u Podgorici i Baru. Jos nije usaglaseno hoce li poslije izbora ove partije imati jedinstven poslanicki klub ili ce svako dejstvovati po svom nahodjenju. To nije sporedno pitanje - vec sad se vidi da saveznici nijesu bas u svemu istomisljenici. SDA je od skoro postala strog protivnik drzavnog suvereniteta Crne Gore, pa joj izlazak na savezne izbore dodje kao patriotska obaveza. U Demokratskom savezu na stvar gledaju drugacije: "Na savezne izbore ncemo izaci iz principijelnih razloga. Mi Albanci ni na koji nacin nijesmo ucestvovali u stvaranju Zabljacke SRJ. Niko nas nista nije pitao, u njoj smo neravnopravni i mi kao Albanci i Crna Gora kao republika. Dok god se ne rijesi pitanje Kosova, ovdje ne mogu poceti istinski demokrtaski procesi. Za suverenu Crnu Goru prije svega treba da se bore Crnogorci i od njih zavisi hoce li ona biti samostalna ili nece. Nase je da im pomognemo, ali ne mozemo biti veci katolici od pape. Hocu da budem jasan: nesporno je pravo Crnogoraca da se zalazu za samostalnost Crne Gore i to zalaganje nije upereno protiv interesa Albanaca. Mi ce mo, naravno, traziti da i u suverenoj Crnoj Gori budemo ravnopravni" - objasnjava Bardhi.

Poslije izbora lider Demokratskog saveza ne iskljucuje ni jednu mogucnost - izricit je jedino da njegova partija za interes vlasti nece odmoci opoziciji. "Sa ovim malim snagama sto ih Demokratski savez ima mi cemo sigurno pomoci demokratske stranke crnogorske orijentacije. Nama je stalo do uspostvaljanja demokrtskih temelja drustva, ali pri tome moramo voditi racuna i o nasim nacionalnim interesima. Evo da i to kazem: ne iskljucijem koaliciju ni s DPS, pod uslovom da javno pokazu kako su se promijenili. To prakticno znaci da vrate Valdanos, da vrate primorski pojas koji su prigrabili u okviru javnog preduzeca "Morsko doboro" da uvaze nase zahtjeve oko ravnopravnosti u kulturi, obrazovanju. U tom slucaju sto da ne - kaze, vodja Demokratskog saveza. Posto su slabi izgledi da se DPS bas toliko preobrne, Bardhiju, ako niko ne osvoji apsolutnu vlast, izgleda realnija mogucnost stvaranje opozicione vlade.

Kako Demokratski savez vidi ravnopravnost naroda u cije ime nastupa razjasnjeno je u Memorandumu o specijalnom statusu Albanaca u Crnoj Gori. Taj dokument iz 1992. godine izazvao je burne reakcije: nije se slozila crnogorska opozicija, nastao je spor i medju Albancima a, zanimljivo, jedino je vlast nekako sutke otrpjela njegovu pojavu. Po svemu sudeci vrh Demokratske partije socijalista je zahtjev Albanaca procitao kao srecan znak da front za antiratnu i demokratsku Crnu Goru pocinje da se ljulja. U medjuvremenu je ova vlast pokazala sta misli i o najobicnijim pravima albanskog zivlja. Na povjerljivim drzavnim poslovima - policija i slicne vjestine - Albanci su izizetno rijetka drustvena pojava. U Vladi nema ni jednog. Prestavnici albanskog naroda najosjetljiviji su na neravnopravnost u skolstvu. Tu ima raznih zanimljivosti. Republicki nadzornik za albanski jezik - nije Albanac. Direktore skola postavlja crnogorska vlada, a jedan uslov, tu nema nacionalne diskriminacije, vazi za sve: clanstvo u Demokratskoj partiji socijalista. Takva kadrovski potencijal izuzetno je pogodan da realizuje planove i programe u kojima je - tvrde Albanci razlicitih partijskih usmjerenja - njihova nacionalna istorija, kultura i knjizevnost svedena na folklorni ukras.

Osim u drzavnim sluzbama i skolskim planovima, Albanaca je sve manje i u obicnom zivotu. U Crnoj Gori ih je prema posljednjem popisu zivjelo oko 42 hiljade. Niko nije vodio te spiskove, ali svako zna - jos skoro toliko je rasuto po svijetu: Detorit, Njujork, Cikago. Gotovo svaki Albanac iz Crne Gore ima vise rodbine po raznim Amerikama, nego u svom zavicaju. Samo iz Ulcinja i okoline ih je otislo blizu 10 hiljada. Pojedinost da se iseljavaju citave porodice, da ostaju pusta sela i krajevi slabo je koga ovdje prepala. "Zar ne vidite koliko je Albanaca sa sobom preko okeana iz svojih kuca odnijelo i kolijevke" - pitao je Petar Perkolic nadbiskup Barski na posljednjem okupljanju Predsjednikovog savjeta za za zastitu nacionalnih i etnickih grupa. "Selimo se, brate, i mi Crnogorci pa nikom nista"- strucno mu je rastumaceno.

"Samo ako se izborimo za ravnopravnost i brzi razvoj nasih krajeva moci cemo da zakocimo proces iseljavanja albanskog zivlja koji traje jos od 68. godine a od 1980. je dobio katastrofalne razmjere. Zato ce, zahtjevi Demokratskog saveza biti isti, ko god da bude pobjednik prestojecih izbora. Ravnopravnost u ekonomiji, politici, kulturi i obrazovanju, trazicemo od svake vlasti. Sta nam je ova vlast donijela to smo dobro osjetili, i promjena nam sigurno nece skoditi" kaze Mehmed Bardhi. Nista manje raspolozeni za promjenu vlasti nijesu ni Albanci okupljeni u crnogorski gradjanskim strankama. Njih nije malo a nece se stedjeti da zadobiju povjerenje svojih sunarodnika. Krojeci izborne jedinice po Crnoj Gori glavni u vladajucoj partiji su, u stvari, postavili zasjedu: neka se, posto oni ionako nemaju u sansi, za glasove Albanaca sa Demokratskim savezom grabe liberali i socijaldemokrati. Poslije bi se DPS dragovoljno prijavila da stisava strasti. Zasad, medjutim, izmedju DS i ostalih opozicionih partija nije bilo javnih potresa. Racun je tu, ipak, prost. Albanskom zivlju, bez obzira na partijsko usmjerenje, jasno je da bi tek padom DPS ispod apsolutne vecine njihovi zahtjevi u Crnoj Gori mogli da se rjesavaju u normalnijim uslovima. Vodje crnogorskih opozicionih stranaka, takodje, dobro znaju da bi ulaskom Demokratskog saveza u novu zajednicku vladu Crna Gora i sebi i svijetu pokazala da umije da izabere drugaciji put.

Esad KOCAN