MEDIJSKA TAMA

AIM, ZAGREB, 29.9.1996. Vladajuca Hrvatska demokratska zajednica jos se nije oporavila od soka zbog oslobadjajuce presude novinarima "Feral Tribunea", sto je pokusala amortizirati nedopustivsi da se vijest o tome objavi na televiziji, a samo dan kasnije, u petak, stigao je novi udarac. Prijedlog zakona o javnom priopcavanju u Zastupnickom domu Sabora dobio je 58 glasova, protiv je bilo 26, a jedan se zastupnik suzdrzao, ali to nije bilo dovoljno da bi se ovaj izuzetno vazan i sporan zakon i usvojio. Naime, posto se radi o takozvanom organskom zakonu po Ustavu za njega se trebalo izjasniti natpolovicna vecina od svih 127 zastupnika. No, prepotentni i samouvjereni HDZ, koji inace u ovom domu ima cak 73 zastupnika i jos nekoliko "nezavisnih", zaboravio je na ovu "sitnicu", pa ih je previse prerano krenulo na vikend.

Koliko je HDZ bio siguran da ce prijedlog zakona proci govori i podatak da cek ni predsjednikov savjetnik za unutarnju politiku dr. Ivic Pasalic nije znao za tu ustavnu caku, iako bi da je samo procitao obrazlozenje znao da je Ustavni sud ukinuo prethodni zakon upravo zato jer je 1992. godine usvojen obicnom vecinom. Gotovo nikada nije vidjeno toliko panike u redovima HDZ-a da je cak i jedan od pisaca hrvatskog Ustava i potpredsjednik Sabora Vladimir Seks trazio od predsjednika Sabora dr. Vlatka Pavletica da proglasi zakon usvojenim, a ako ga netko zeli obarati neka se opet obrati Ustavnom sudu. Seks, koji ocito nije imao svoj dan, tvrdio je da to Hrvatskoj treba za prijem u Vijece Evrope i da nema drugog izlaza.

Izgubljene hadezeovce, posebice Seksa, koji je autor i Poslovnika Zastupnickog doma, spasio je predsjednik Kluba zastupnika SDP-a Mato Arlovic objasnivsi im da je po Poslovniku moguce ponoviti glasanje ako to zatrazi 20 zastupnika. Pavletic je nakon toga odlucio da prekine sjednicu i da se ona nastavi u srijedu 2. listopada, kada ce konacno biti usvojen Zakon o javnom priopcavanju.

No, postavlja se pitanje da li je HDZ naucio lekciju i da li ce u srijedu, dva dana nakon roka kojeg je dao Ustavni sud, biti izglasan onaj isti tekst koji je odbijen u petak ili ce konacno netko iz vlade i oko nje shvatiti da nesto treba mijenjati. A sto je zapravo bilo sporno i zasto opozicija nije htjela dici ruku?

Po broju amandmana koji su stigli iz HSLS-a, HSS-a, SDP-a, IDS-a i HND-a, a sto je glasacak masina HDZ-a sve glatko odbila, mnogo toga, pocevsi od imena, jer nitko zapravo nije objasnio zasto se zakon krsti "o javnom priopcavanju", a ne "informiranju", kada se i u samom tekstu rijec informacija upotrebljava na 76 mjesta. Vlada je prihvatila mnoge sugestije Hrvatskog novinarskog drustva, opozicije i eksperata Vijeca Evrope, posebno u onom dijelu gdje se govori kada je nakladnik oslobodjen od odgovornosti za naknadu stete. Tako je navedeno da nakladnik ne placa stetu, a zna se da je to bio jedan od nacina gusenja nezavisnih i opozicionih novina, ako je "informacija kojom je steta ucinjena tocno i potpuno izvjesce s rasprave na sjednici tijela javne vlasti ili javnome skupu".

Ranije se to odnosilo samo na "tijela javne vlasti", pa je ispadalo da novinari smiju izvjestavati samo sa Sabora, vlade, sudova i tome slicno. Steta se ne placa i kada se radi o autoriziranom intervjuu, ako je informacija temeljena na istinitim cinjenicama, ali i na "cinjenicama koje nisu istinite, ali je autor imao osnovani razlog povjerovati u njihovu istinitost i ako je postupao u dobroj vjeri", ako se "sporne informacije odnose na vrijednosne sudove autora cije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako su te informacije dane u dobroj vjeri".

Upravo promjene u ovom clanku zakona su najznacajnije i predstavljaju uveliko poboljsanje bivseg zakonskog teksta na osnovu kojeg su bile donesene i takve apsurdne sudske presude kojima je novina novcano kaznjena jer je korektno prenijela sto je receno na konferenciji za novinare jedne politicke stranke.

S druge, pak, strane predlagac zakona pokusao je ovo svoje popustanje nadoknaditi necim sto ne poznaje nijedno demokratsko drustvo, te je clankom 19. propisao: "Nakladnik je duzan prije pocetka izdavanja novina ili drugog javnog glasila osigurati se od odgovornosti za stetu koju bi mogao pociniti trecim osobama informacijom objavljenom u javnom glasilu". A onda u clanku 47. jos kaze: "Nakladnici su duzni u roku 30 dana od stupanja na snagu ovog zakona pokrenuti postupak za zakljucivanje ugovora o osiguranju od odgovornosti iz clanka 19. ovog zakona".

Mnogi opozicioni zastupnici upozoravali su da se time zapravo uvodi cenzura, da je to pokusaj da se uniste mali izdavaci, usutkaju nezavisni i opozicioni mediji. Pitali su koliko li ce osiguranje biti trazeno od jednog "Globusa" ili "Feral Tribunea" i tko ce biti taj koji ce odlucivati o visini premije? Zbog ove odredbe moralo je javno intervenirati i Hrvatsko novinarsko drustvo jer je ministar pravosudja Miroslav Separovic lazno tvrdio kako ono nema nista protiv ovakvog rjesenja. Ali ovu apsurdnost vladinog prijedloga razotkrio je Mato Arlovic upozorivsi da je to u suprotnosti sa Zakonom o osiguravajucim drustvima kojeg je usvojio ovaj isti Sabor, a po kojem se novinske i druge informativne kuce ne mogu i ne smiju osigurati. Ali hadezeovci, kao da na usima imaju membrane debljine slonovske koze, ako uopce i slusaju, jer njihovo je da dignu ruku za ono za sto je i vlada, nikako da cuju, pa kad im zakon nije prosao za to optuzise opoziciju. Ivica Racan im je odgovorio da takvo ponasanje HDZ-a nije domoljubno, a optuzbe na racun opozicije su izraz nemoci i ludila. Predsjednik SDP-a je dodao kako nece glasati za taj zakon ako se ne prihvati amandman o ukidanju obaveznog osiguranja, a "svoju dobru volju pokazali smo time sto odustajemo od ostalih". Mogu se kladiti - izjavio je Racan - ako zakon u srijedu prodje u ovakvom obliku da cemo za nekoliko mjeseci ponovo raspravljati o njegovim izmjenama. Kada se zbog odredbi ovog zakona bude ugasila prva novina, ili televizijska stanica siguran sam de ce se oko toga dignuti velika prasina u Hrvatskoj, ali i u Evropi.

Vladimir Seks se zalagao da se proglasi nesto izglasanim iako su svi znali da to nije tako, a sve toboze zbog toga da bi se udovoljilo Evropi, ali pritom ga ne smeta sto u zakonu postoji nesto sto Evropa ne poznaje. Nije stoga na odmet upitati zeli li Hrvatska zaista u Evropu, jer i neki zastupnici su tvrdili kako bi Evropa trebala uciti od nas. Hoce li ovo biti prilika da HDZ ipak prizna da je pogrijesio i prihvati razumna upozorenja iz opozicije vidjet ce se vec u utorak kada bi se trebali sastati prestavnici svih parlamentarnih stranaka ne bi li dosli do nekog konsenzusa, ili ce tvrda, antidemokratska i antievropska linija snagom broja uspjeti u srijedu nametnuti hrvatski patent za unistavanje nepocudnih medija?

A da vlada nije spremna prihvatiti evropska mjerila pokazuje i prijedlog zakona o zastiti tajnih podataka koji definira sto je drzavna, vojna i sluzbena tajna. Po tom zakonu umjesto ukinutog Vijeca za zastitu slobode javnog informiranja uvodi se Vijece za potvrdu tajnosti, koje bi cinila cetiri zastupnika i tri novinara, a kojem bi se novinari mogli zaliti ako im neka institucija odbije dati informaciju. No, da se radi o jos jednom ukrasu demokracije dokaz su odredbe koje kazu kako odluke Vijeca nisu obvezujuce, vec ono moze donositi smjernice, obavijesti i savjete. Nema sumnje da ce i oko ovog zakona biti istih i slicnih nesuglasica, jer ispada da je tajna ono sto netko proglasi tajnom, kao recimo odluka suda da je Tudjman izgubio spor protiv "Ferala".

Naravno da se tu radi o elementarnoj novinarskoj etici i profesionalizmu, ali nije nevazno da i pored toga sto HDZ kontrolira najmocniji medij zeli unistiti i one male. Ilustracije radi 1989. godine u Hrvatskoj se prodavalo 160 nilijuna primjeraka dnevnih novina, a 1993. godine sto milijuna manje. Prije sedam godina trziste je gutalo preko 50 milijuna primjeraka tjednika, a 1993. svega 20 milijuna. Sve to govori koliko je porastao utjecaj televizije, a sada bi trebalo ugasiti i nepocudne novine, te zaista sitne zize u hadezovskoj medijskoj tami.

GOJKO MARINKOVIC