KRATKI SPOJEVI

Istocna Slavonija, Baranja i zapadni Srem

AIM, Vukovar, 24.9.1996.

U selu Nijemci zivi 18 srpskih porodica, nastanjenih tu jos od decembra 1991. godine, nakon njihova progona iz zapadne Slavonije. Od nedavno, u inace uznemirene ljudi, uselila se nova mora. Najavljena im je mogucnost skorog raseljavanja, jer su Nijemci, uz Bilje u Baranji, odabrani kao mjesta za provodjenje pilot programa povratka hrvatskih prognanika.

Kako, medjutim, izbjegli Srbi za sada ne mogu da se vrate svojim kucama, privremeno ce biti raseljeni unutar UNTAES podrucja. Protestirajuci zbog ovakvog plana, predstavnici izbjeglih Srba iz Nijemaca u nekoliko su navrata obisli sjediste Klajnove administracije u Vukovaru i kancelarije oblasne srpske vlade u Borovu. U medjuvremenu, pripadnici jordanskog bataljona UNTAES-a postavili su rampu posred glavnog puta u Nijemcima, legitimisuci i pretresajuci njegove stanovnike, svaki put kad krenu, zbog ovog ili onog razloga u drugu "polovinu" sela. Uz to, od kada kroz Nijemce prolaze radnici hrvatske INE na posao u naftno polje Djeletovce, nerijetko, sretnu li Srbina na putu, dobace mu iz automobila kakvu pogrdnu rijec, psovku, prijetnju..

Klajnov zamjenik Filip Arnold, nakon sto je saslusao ove prituzbe, obecao je predstavnicima izbjeglih Srba iz Nijemaca da ce "razmotriti njihov problem" i pokusati da spreci daljnje provokacije. Slucaj Nijemci je i dalje "u razmatranju", bas kao sto su u slicnoj fazi rjesavanja i ostali problemi sto se gomilaju u procesu mirne reintegracije istocne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema u ustavno pravni poredak Hrvatske. Za beskonacno razmatranje reintegracijskih kratkih spojeva, medjutim, sve je manje vremena.

Vec poznatoj zurbi Hrvatske, pospjesenoj normalizacijom odnosa izmedju Zagreba i Beograda, da sto prije izadje na svoje istocne granice prikljucila se i Prelazna administracija na celu sa Zakom Klajnom, koji sve cesce zamjera srpskim vlastima na odsustvu kooperativnosti. Iako se vladi Vojislava Stanimirovica ne moze poreci da saradjuje, po misljenju Zagreba i UNTAES-a, njezin doprinos tempu reintegracije nije zadovoljavajuci, pa se ne treba iznenaditi ako uskoro dodje do smjene srpskih celnika u Slavoniji.

To bi se moglo desiti uz asistenciju glavnog administratora Klajna, koji je takvu mogucnost vec nagovijestio u svom govoru polaznicima Ljetne skole demokracije u Crikvenici. Uloga "terminatora" u slucaju odlaska Stanimirovica i njegovih saradnika bice povjerena Goranu Hadzicu, predsjedniku Oblasti, koji je vec dulje vrijeme nezadovoljan svojim statusom (niko ga ni za sta ne pita) i koji trazi nacina da ga popravi. Takozvani predsjednicki kabinet zaposljava 49 sluzbenika, a njih u Oblasnoj vladi vide tek kao nepotrebne Hadziceve ukrasne figure.

Iako je Hadzic na ovo mjesto stigao direktno na intervenciju sluzbenog Beograda, potpuno je zanemaren, te ga se moze vidjeti tek kada sa Klajnom presjeca vrpce pri otvaranju saobracajnica, plovnih puteva...Milosevic nije sklon Oblasnoj vladi, primio je njene clanove samo jednom, a ona se ni pred Klajnom nije pokazala dovoljno kooperativnom. Stoga se u buducnosti od Hadzica ocekuje da na Oblasnoj skupstini inicira smjenu sadasnje vlade i, bez pogovora, sprovede u djelo naloge Beograda i Zagreba, sada na istoj talasnoj duzini.

O buducoj smjeni, medjutim, osim zainteresovanih aktera, malo ko u Sremsko-baranjskoj oblasti razmislja. Od kada su otvoreni uredi za izdavanje hrvatskih dokumenata, "bauk domovnice i putovnice" bacio je u sjenu sve ostale dogadjaje, ukljucujuci i iskopavanje grobnice na Ovcari, gdje ce radovi, kako je najavljeno, trajati duze nego sto se mislilo.

Iako se mjesto u redovima za dobivanje hrvatskih dokumenata pred vratima ureda u Vukovaru i Belom Manastiru, a odnedavno i u drugim mjestima ceka od ranih jutarnjih sati, u njima se uglavnom nalaze izbjeglice iz Hrvatske, privremeno smjestene u Srbiji, sa tek ponekim "domacim" Srbinom. Nakon sto se digla prasina oko teksta jedne od izjave koje su Srbi morali da popunjavaju "izjavljujem da sam pripadnik hrvatskog naroda..."), taj obrazac je povucen iz upotrebe, uz obrazlozenje Ivice Vrkica, sefa osjeckog Ureda za reintegraciju, kako je doslo do zabune.

Do sada je kroz urede (koji rade tri puta sedmicno po cetiri sata) proslo vise od hiljadu Srba, a samo nekolicini njih je poslo za rukom da dobiju trazena dokumenta. Razlog je, prema tvrdnjama hrvatskih sluzbenika, procedura provjere podataka u mjestima ranijeg boravista, a prema misljenju aktivista vukovarskog Centra za mir i pravne savete, Hrvatska namjerno, iz samo njoj znanih razloga, odugovlaci citav postupak.

Posto je otpor Srba starosjedilaca prema trazenju hrvatskih dokumenata i dalje izrazen, a izostaje politicka i medijska kampanja za otklanjanje ili barem ublazavanje tog otpora, Piter Glabrajt, americki ambasador u Zagrebu, za svog nedavnog boravka u Vukovaru iskoristio je priliku da poruci gradjanima Oblasti da sto prije uzmu "hrvatske papire", jer ce jedino tako ostvariti sva svoja prava, ukljucujuci i pravo na glas u predstojecim izborima. On je najavio kraj mandata UNTAES-a za ljeto iduce godine, a za sva sporna pitanja, Srbima je savjetovao da ih direktno rjesavaju u razgovorima sa Zagrebom.

I Galbrajt, ali i ostali predstavnici medjunarodne zajednice, ma koliko to krili, ipak strahuju od "sarajevskog sindroma" u Vukovaru. Naime, proces tihog iseljavanja Srba i dalje tece, a u svojim javnim nastupima srpski celnici jos uvijek ne iskljucuju mogucnost masovnijeg egzodusa. Pokusaj Zaka Klajna da susretima razdvojenih porodica na cesti Osijek - Vukovar i organizovanjem pijace na tom mjestu ponovo zblizi Srbe i Hrvate pokvarila je hrvatska policija, hapseci, na trecem takvom susretu, na kome se okupilo oko deset hiljada ljudi, Martina Brnada, izbjeglicu sa Banije (inace Hrvat koji je ostao da zivi sa Srbima u tzv. RSK), privremeno nastanjenog u Korodju.

On je odveden u osjecki zatvor, uz obrazlozenje da je za njim raspisana potjernica. Iako je Brnad, na intervenciju Prelazne uprave vracen nakon sest dana, efekti njegovog hapsenja na srpsko stanovnistvo nisu izostali. Petar Djukic, nacelnik Prelaznih policijskih snaga javno je uputio apel gradjanima da budu oprezni na "Klajnovoj pijaci", da bi ubrzo potom, cetvrti po redu susret bio odlozen do daljnjega...

Iako se politicki i ekonomski pregovori nastavljaju, njihovi rezultati se ne naziru. Celnici slavonskih Srba dva puta su odlazili u Zagreb, a predstavnici hrvatske Vlade i Sabora sve cesce su u Vukovaru. Za sada te posjete ne izazivaju znacajniju paznju gradjana, osim kad se u delegaciji Hrvatske pojave, za mnoge Srbe i dalje nepozeljni Hrvati. Tako je nedavno odrzan protesni miting Srba u Iloku, kad su Vladimir Seks i Drago Krpina, nakon Vukovara, krenuli da posjete i taj gradic na Dunavu.

"Zasto nas provociraju sa ljudima poput Seksa i Krpine? Prvi nas je nazivao psima, a drugi samarao nase poslanike u hrvatskom Saboru", kaze Dragutin Bolic iz Iloka, i sam svjestan da njegova argumentacija nece dugo "piti vodu". Jer, i Hrvati protestuju, i njima se ne dopadaju srpski pregovaraci, kao uostalom ni Prelazna uprava, kojoj sve cesce zalijepe etiketu okupatora, poput Udruge hrvatskih prognanika, ciji celnici od svojih vlasti zahtijevaju cak i nasilni ulazak u Vukovar.

U takvoj atmosferi ne cudi razmisljanje starijeg Srbina iz Borova Naselja koji, vracajuci se autobusom iz Sida prica vozacu: Nasao sam kucicu u blizini Sida, samo sto se ne srusi, ali, neka je...Od svega ovoga nema nista. Mogu oni da pricaju sta hoce. Niko od nas ne vjeruje u suzivot, poslije svega...

(AIM) Milka Ljubicic xxx xxx xxx