"HAJDE DA RAZGOVARAMO"

Bosna u Becu

(AIM), Banjaluka, 22. septembra 1996.

Grad Bec. Nikica, banjalucki izbjeglica pita kada ce ponovo moci nazad - kuci. To je jedno od cestih pitanja koje izbjeglice iz bivse Jugoslavije postavljaju gostima sesija u organizaciji Mirovnog dijaloga (Friedensdialog), anacionalnog i astranackog humanitarnog udruzenja iz Beca. Ovog puta, 17. septembra, tema je bila "Postizborna situacija u Bosni" sa gostom i "predavacem", inace novinarom AIM-a iz Banjaluke izaziva paznju, posebno kod onih koji su morali otici iz ovog grada.

Ugledni austrijski intelektualci, predstavnici medjunarodnih organizacija koje su se bavile i pomagale razrjesavanju sukoba u Bosni, nekadasnji austrijski ambasadori i diplomate u nekadasnjoj Jugoslaviji koji su cinili publiku te veceri bili su nista manje zainteresovani za sudbinu Bosne od njenih nekadasnjih i sadasnjih stanovnika. Bilo je to svakako kvalitativno drugacije iskustvo u odnosu na silne suhoparne i anemicne mirotvorne skupove, sa ispraznim i dobropoznatim konstatacijama koje su se obicno zvakale izmedju "intelektualnog i mirotvornog soja".

Hajde da razgovaramo

Kako nam objasnjavaju domacini, ljudi iz Austrije i iz svih naroda bivse Jugoslavije, koji su protiv rata kao nacina "komuniciranja" spontano su se okupili i to bi bila alfa Mirovnog dijaloga. Odmah na pocetku oni vam kazu da nije njihovo "da budu advokati bilo koje od nekadasnjih zaracenih strana u Bosni", niti su oni grupa koja ce izvana nametnuti rjesenje krize u Bosni. Smatraju i proklamuju da probleme mogu razrijesiti jedino oni koji su njima pogodjeni i to - razgovorima. Zbog toga im je svako ko dodje iz tamnog bosanskog vilajeta sansa da se na licu mjesta uvjere da li je Bosna jedna beznadezna kategorija ili jos ima nade.

U prostorijama republikanskog kluba "Neues Osterreich", u ulici Rokchgasse u Becu, svakog prvog ponedjeljka u mjesecu, a pod geslom "Nema mira bez dijaloga", tokom posljednjih pet godina odrzani su mnogi Okrugli stolovi sa intelektualcima i parlamentarcima iz Hrvatske i Srbije, sa nezavisnim novinarima na temu " U nacionalizmu umire istina" , mnogobrojne mirovne matineje sa umjetnicima iz ex Jugoslavije, izlozbe antiratnih slika, mirovne demonstracije sa zajednickom molitvom hrvatskog i srpskog svestenika i jos mnogo toga.

BECKA SKOLA

Uvjerili smo se da termin "becka skola" nije puka fraza, te da su ga usvojili i oni koji su naturalizovane Beclije. Prilikom male sesije, niko nikom ne upada u rijec, pomno se slusa svacije misljenje, niko se ne ljuti. Ukratko, normalno se komunicira. Renata, profesora beckog univerziteta interesovalo je da li je rat u Bosni prestao trajno ili trenutno. Nekadasnja sarajevska novinarka je pitala zasto je, uslovno receno, nezavisnih medija daleko manje u RS, nego u Federaciji, kako se razvija nezavisna televizija IN i slicno. Nikica, kolega iz Banjaluke, iako vidno pogodjen iskrenim odgovorom pisca ovih redova da se jos dugo nece moci vratiti kuci, nije pokazao ni trunku mrznje, samo su njegove suzne oci govorile vise od bilo kojih rijeci.

Melita Sunjic, predsjednik Mirovnog dijaloga, inace docent zurnalistike i predstavnik za stampu UNHCR-a u Becu rekla je da su svi okupljeni oko Mirovnog dijaloga okrenuti prema buducnosti. "Mira bez dijaloga nece biti. Zato smatramo nasom zadacom da odrzavamo onu tanku nit dijaloga koja jos postoji medju narodima bivse Jugoslavije, ne dopustajuci da se ona prekine. Zelimo podupirati one koji su spremni i voljni voditi taj mirovni dijalog. Njima pruzamo mogucnost da se nadju ovdje, u Becu gdje sada zive pripadnici svih nacija iz ex Jugoslavije", iskrena je bila gospodja Sunjic.

PRONALAZENJE RJESENJA ZA BOSNU

"Mi smo jedina inicijativa takve vrste u Evropi, koja je za vrijeme svih ratnih godina bez prekida radila za mir. Godine 1994, Mirovni dijalog je odlikovan najuglednijom u Austriji, "Nagradom Bruno Kreisky za zastitu ljudskih prava", dodaje Melita Sunjic, nakon zavrsene sesije.

Upoznajuci nas sa detaljima rada ovog Udruzenja, navodi da su vodjeni razgovori sa izbjeglicama "sa obe strane fronta" u Sarajevu o tome kako se sistematski stvarala mrznja, sa ocevicima iz Mostara, da su odrzavani simpoziji sa knjizevnicima iz nekadasnje Jugoslavije o ulozi umjetnika i intelektualaca u ratu, priredjivane kulturne veceri sa umjetnicima u egzilu i slicno.

Tako je Mirovni dijalog, na Dan zena prije dvije godine uprilicio sastanak zena i majki nestalih u ratu iz Hrvatske, Srbije i BiH. Sastanak je urodio visemjesecnom akcijom "Gdje su nam nasi najmiliji?" U nekoliko austrijskih gradova animirani su prolaznici za potporu zena i majki nestalih. U ovu akciju bili su ukljuceni i predsjednik austrijskog parlamenta, kao i ministar vanjskih poslova.

Ovo Udruzenje odrzava kontakte sa svim anacionalnim mirovnim pokretima zemalja nasljednica bivse Jugoslavije. Clanovi predsjednistva Mirovnog dijaloga organizuju i prate humanitarne konvoje za Bosnu, brinu o izbjeglicama ili se stavljaju na raspolaganje kao prevodioci.

" Finansijsku potporu smo dobijali od Integracionog fonda grada Beca, Socijaldemokratske i Narodne Stranke, Liberalnog Foruma i Zelenih , Austrijskog Saveza Sindikata i jos nekih. Svi clanovi naseg odbora rade besplatno", istakla je Melita Sunjic.

Bec je jos uvijek dostojanstvena, stara gospodja. Premda ankete koje su sprovodili mnogi analiticari govore da su upravo Austrijanci najnetrpeljiviji prema strancima, "gastarbajterima", ili izbjeglicama iz ex Jugoslavije. Nekadasnji Jugosloveni koji zive tamo ne misle tako. Vecinu Mirovnog dijaloga cine upravo oni, a u gradskim autobusima uputstvo na automatu za karte ispisano je i na srpsko-hrvatsko-bosnjackom jeziku.

Radmila KARLAS (AIM)

y y