HIMMLERI IZ NASE ULICE

"Nasi sunarodnjaci zapravo nisu pali toliko
nisko koliko smo se bojali da jesu, jer se
nikad nisu ni uzdignuli tako visoko kako su
vjerovali." (Sigmund Freud, psihijatar)

AIM ZAGREB, 21.9.1996. Likovna umjetnica Jagoda Buic nedavno je bila objektom hajke: skupina mladica navalila je na vrata njene dubrovacke kuce, castila je pogrdama i prijetila lomljenjem kostiju... Gospodja se od pokusavaja linca spasila zahvaljujuci brzoj intervenciji jednog prijatelja, inace casnika Hrvatske vojske. On joj je pomogao da se "evakuira" u hotel. Izjavila je kako ce tamo ostati sve dok od policije ne dobije jamstvo da joj zivot vise nije u opasnosti.

Umjetnica koja je medjunarodnu slavu stekla u prvom redu svojim tapiserijama, novinarima je pokazala i prijetece pismo, a mucni dogadjaj od prije tri tjedna povezala je s polemikom s Mani Gotovac, ravnateljicom zagrebackog Teatra ITD. Naime, koncem

1. godine, nakon sto gdja. Buic, prema Gotovcevoj, nije demantirala napise o njenom zauzimanju za Dubrovnik kao "otvoreni" ili "zasticeni" grad (sto je u to doba znacilo predaju, odnosno pozivanje da Dubrovnik dozivi sudbinu poput ilocke), gdja. Gotovac se svojoj prijateljici obratila otvorenim pismom. Ali, Buiceva je opovrgla navode!

Cak i da je Buiceva bila poslala otvoreni brzojav Momiru Bulatovicu u kome mu cestita na sjajnome, njegosevskom govoru rezervistima koji su, izmedju ostalog, junacki orobili sve televizore i cigarete na "Cilipima", te krave iz Konavla vrlo humano preselili na bolje, crnogorske pasnjake - to u pravnoj drzavi ne smije biti povod lincu. Cak i da je Buiceva slala dimne signale (pomocu zapaljenih auto-guma?) za korekciju, usmjeravanje topovske vatre po "biseru Jadranu", nekakva skupina mladica nema pravo "svojerucno" obavljati "pravdu". Zna se tko je ovlasten istrazivati, optuzivati, osudjivati... Naravno, drzavni aparat ne moze (i ne smije) zamijeniti javno mnijenje. Ali kakva je to javnost koja u zavrsnici, pa i u pocetnici, dopusta "osvajanje" necijeg doma i kostolom?

Gotovceva opovrgava vezu otvorenog pisma iz 1991. s otvorenim napadom na Buicevu. To je zacijelo tocno, ali je moguce i da su razjareni momci znali za to pismo, kao i za napise po novinama te za "cakule" (govorkanja, obicno uz kavicu i travaricu) o, eto, antipatriotskom ponasanju gdje. Buic. Na koncu je ona u ocima (tj. vizijama) malogradjanskog "Ku-Klux-Klana" izrasla u "cetnikusu" koju je konacno trebalo prebiti. Zanimljivo je kako u jednim novinama nalazimo da je Buiceva kci bana Primorske banovine (po administrativnom ustroju Kraljevine Jugoslavije, prije nego sto je nastala Banovina Hrvatska), a u drugima kako ona potjece iz stare i ugledne, bogate hrvatske obitelji, a ipak je dobila etiketu "cetnikuse".

Medjutim, ne navodi li i potonje, prikazivanje Buiceve kao "ciste", vodu na mlin onih koji si uzimaju za pravo istragu (istrebljenje) "nepodobnika"? Znaci li to da bi linciranje bilo valjano da je gdja. Buic pripadnica neke srpske loze? Ili bi joj epitet "cetnikusa" pristajao i da svoje hrvatstvo moze dokazati rodoslovljem starim gotovo kao krapinski pracovjek, ali ne moze dokazati ugled i bogatstvo svoje obitelji?

Svaki pristup koji nije nacelno protiv svake hajke u pravilu dovodi do "ozakonjenja" linca, pri cemu se ne zna tko sve moze postati zrtvom pomahnitale gomile. Valjda nema boljeg prikaza rasta nacizma od ovoga: "Prvo su dolazili pokupiti komuniste, a ja nisam prosvjedovao, jer nisam komunist. Tada su dosli pokupiti Zidove, a ja nisam prosvjedovao, jer nisam Zidov... Tada su dosli po katolike, a ja nisam prosvjedovao jer sam protestant. Tada su dosli po mene, a do tada nije ostao nitko da digne svoj glas.". Navedeno nije pravilo samo fasistickih sustava, nego je jedna od sociopatoloskih oznacnica svih autoritarizama i totalitarizama. Naravno, pojavljuje se i u demokracijama. Linc je, uostalom, pojam ciji je "otac" americki farmer Linch. No, valjda u svakom drugom i pol vesternu pojavljuje se serif, protivnik zvjerske likvidacije, "obicajnog prava" Divljeg zapada.

Slucaj gdje. Buic, tj. napada na nju, specifican je po tome sto je ona bila u prilici izjaviti kako haranga krece od ljudi s kojima je suradjivala, te poruciti da ce oni s njom "imati posla". Objavljeno je da je njen suprug - Hans Wuttke, bivsi celnik jedne od najmocnijih svjetskih novcarskih ustanova - o svemu izvijestio njemacko veleposlanstvo u Zagrebu, te da je slucaj dosao do Hansa Dietricha Gensohera, koji je zasigurno nazvao Franju Tudjmana... U svakom slucaju, reagiralo je Ministarstvo kulture, a do umjetnice je stigla i isprika...

U vezi s tim, neizbjezna su pitanja o ostalim zrtvama "pozadinskog ratovanja", onima koji su dosli na zub i u sake seoskih i malogradjanskih "revolucionarnih vlasti", odnosno bojovnika kucnog ulaza, travnjaka i sanka, u kojima se probudio nagon da i oni snazno pridonesu "nasoj stvari". Primjerice, tako sto ce serijski maltretirati nakog Srbina koji nije "odletio u svoje jato" (cime je crna ovca i zrtveni jarac u hrvatskom jatu), ili od onih koji otvoreno pokazuju razumijevanje za probleme drugacijih, (konkretno, srpske manjine) stvaraju "udbase", "jugonostalgicare", "izdajnike hrvatstva"... Kad su te etikete vec stekli Ivan Zvonimir Cicak, Slobodan Budak, Ivo Banac ili Drago Pilsel, mos' mislit' kakav bi "prijem" bio uprilicen Miri Furlan ili Radi Serbedziji. Kad je potonji glumac bio navratio u Hrvatsku, koliko nam je poznato, nije imao problema sa sluzbenim predstavnicima RH, nego samo sa nekima od svojih kolega. Rijec je o svojevrsnoj podjeli nacional-rada. Nije, primjerice, arhitekt Bogdan Bogdanovic iz Beograda - u kojemu je polovicom osamdesetih bio gradonacelnik - otisao zbog direktne drzavne represije nad njim. "Ciscenje" Bogdanovica, kao i knjizevnika Mirka Kovaca i tisuca mladih koji nisu ni stigli postati poznati, obavilo je drustvo pretvoreno u gomilu.

Gdju. Buic je od kostolomacke zavrsnice dubrovacke gomile izbavio HV-casnik. A sto je s onim zrtvama divljastva koje nisu (bile) te srece da su im prijatelji u odori vojnoj, policijskoj ili bar sumarskoj ili postarskoj? Gdja. Buic se smjestila u hotelu "Excelsior". Koliko je "cetnikusa" koje nisu tapiserijske umjetnice nego su tekstilne radnice? Koje nisu javne licnosti, javnice, nego su "obicne zene", da ne kazem jadnice. Sto je sa onim "cetnikusama" ciji su supruzi prije 20 ljeta umirovljeni stariji vodnici prve klase ili KV-limari? Hoce li se njima, bar u naznakama, ispricati odgovarajuca ministarstva? Kao sto se vise ne mogu ispricati onim "cetnikusama" i "cetnicima" (od 69, 75 ili 83 godine starosti) kod kojih su prijetnje dozivjele ozbiljenje: pucnjem, gusenjem, kostolomom... A nije se u stotinama stradalo samo na u kolovozu 1995. oslobodjenim krajevima Hrvatske, nego je linc i prije i nakon toga upraznjavan i po mjestima vrlo udaljenim od bojista. Jer, nikad neprijatelj nije tako daleko da ga lokalni, dzepni Himmler, pusten sa lanca, nece otkriti i u najnevinijem i najnepoliticnijem sugradjaninu, cak u susjedu iz iste ulice. Povod je uvijek lako naci, tj. nestat ce tek kad nestane i posljednja meta zastrasivanja i gradjanske nehrabrosti (tj. negradjanske hrabrosti): "cetnik", "fundametalist", "udbas", biciklist...

U tom kontekstu, cinik bi rekao kako je dobro sto su se gomilasi zaletjeli u gdju. Buic, koja ocito nije "macji kasalj", kao sto je najveci dio onih koji su takodjer dozivjeli prizivanje njihove krvi ili (ni)su prezivjeli pustanje svoje krvi. No, ako se prihvaca ovakva, sok-terapija, zar se time ne navodi na zakljucak kako bi strelica nacional-huliganstva morala poletjeti prema bankaru Dejanu Kosuticu, sinu Srbina i unuku Titovog generala? No, bez brige, ima Tudjmanov unuk dosta prijatelja u HV- odorama...

MIRKO VID MLAKAR