HRVATSKA NE PRIZNAJE ERDUTSKI SPORAZUM

AIM, ZAGREB, 19.9.1996. Ako je jos jucer bilo dvojbi oko toga sto znaci prognanicko, Granicevo i saborsko: UNTAES go home, danas je potpuno jasno da je takvu odluku donio predsjednik Republike dr. Franjo Tudjman. Naime, u toku saborskog zasjedanja iz Predsjednickih dvora stigla je vijest da je Vijece obrane i nacionalne sigurnosti u uzem sastavu zakljucilo da ne postoje nikakve prepreke, te da ce na vrijeme biti stvoreni svi uvjeti, da se izbori u hrvatskom Podunavlju odrze 15. prosinca, odnosno 30 dana prije isteka ugovorenog mandata UNTAES-a. Izbori se - kako je saopceno - moraju odrzati prema hrvatskim zakonima u skladu s birackim popisima prema stanju 1991. godine.

Tudjman, to jest njegovo glavno savjetodavno tijelo, koje je u biti svojevrsni politbiro, nakon sto je nedavno bio spreman na produzenje mandata UNTAES-a za tri mjeseca, a ministar vanjskih poslova Granic i na jos dodatna tri, sada je i sluzbeno potvrdio da je promijenio stav. Pitanje je, naravno, zasto to cini bas u ovom trenutku? Nije nikakva tajna da je Tudjman pristao na izbore u BiH pod uvjetom da se ispostuje i onaj dio daytonskog i erdutskog kalendara koji se odnosio na istocnu Slavoniju, Baranju i Srijem. Pritom je morao pristati i na ukidanje Herceg-Bosne, to jest prijenos njenih ovlasti na Federaciju BiH.

Taj dio zadatka Tudjman je po ocjenama, kako Amerike, tako i Evrope, obavio korektno, a ucinio je i vise od toga. Pod medjunarodnim diktatom, odlazeci najprije na briefing u Washington, a potom na noge ljetujucem Milosevicu, pristao je i na Sporazum o normalizaciji odnosa sa SR Jugoslavijom. Bila je to prilicno riskantna avantura, pogotovo zbog mnogih dvojbi koje je Sporazum ostavio otvorenim, pa je bilo sasvim razumljivo da se Tudjman, ciji rejting u Hrvatskoj nije narocit, ne moze zadovoljiti tek obecanjima kako sada nema prepreka za ulazak u Vijece Evrope. Trebalo mu je nesto jace, nesto konkretnije cime bi popravio image popustljivca i piona, pogotovo sto se priblizavaju izbori, najprije oni lokalni, potom za Zupanijski dom i konacno predsjednicki. Tudjman i njegov VONS dobro su procijenili da bi im za eventualno zadrzavanje vlasti trebala ponovo jedna velika pobjeda. U ljeto 1992. to je bilo medjunarodno priznanje, u proljece 1993. akcija "Maslenica", u jesen 1995. niz vojnih akcija od "Bljeska" do "Oluje".

Istina tu poparu od zastave, suvereniteta, samostalnosti, neovisnosti itd. nisu pokusali svi, sto se najbolje vidjelo u Zagrebu i svim velikim gradovima, ali uz pomoc izbornog inzinjeringa HDZ je osvojio ogromnu vecinu u Zastupnickom domu, a nizom smicalica nije prepustio vlast u metropoli. Taj zadnji adut na koji je Tudjman mogao zaigrati bilo je upravo hrvatsko Podunavlje i to je sada ucinio. Od prognanika je narucio spontana okupljanja, od Sabora isposlovao odluku o prestanku mandata UNTAES-a, a onda obznanio da Sporazum sa Beogradom zapravo znaci ukidanje Erdutskog dokumenta. Ministar Granic izjavio je u Saboru kako beogradski sporazum nema tajnih aneksa, a pogotovo ne na racun trecih drzava, a Podunavlje evidentno nije problem trecih drzava. Po slovu Sporazuma to je zapravo iskljucivo unutarhrvatsko pitanje, pa bi se tom logikom moglo zakljuciti da Tudjman ima pravo da tamo raspise izbore kad to njemu odgovara, pogotovo sto je tamo situacija - kako on kaze - daleko jednostavnija od one u BiH.

Prije 15 dana general Jacques Klein izjavio je kako ce se izbori u hrvatskom Podunavlju odrzati kada se za to stvore osnovni preduvjeti, a to znaci kada se provede opca amnestija, popis biraca, definira drzavljanstvo tamosnjeg stanovnistva i registriraju politicke stranke. Americki general tada nije bio optimistican i iznio je kako je Beograd zatrazio produzetak mandata UNTAES-a za jos godinu dana, da je to isto ucinila i lokalna istocnoslavonska skupstina, a sve zato kako bi se proces obavio mirno i polako, bez smetnji i moguce nove rijeke izbjeglica.

Tudjman sada odgovara kako ce svi uvjeti biti ispunjeni. A to znaci da ce Sabor donijeti zakon o opcem oprostu, da popis biraca nije sporan, jer on postoji od 1991. godine, uz napomenu da ce pravo glasa imati samo oni sa hrvatskim domovnicama, stranke takodjer postoje, s tim sto je SDS zabranjena, a registracija novih srpskih stranaka moguca je uskoro. Tudjmanov VONS, istina, nigdje u svom saopcenju ne kaze kako UNTAES mora otici po isteku ugovorenog roka, ali izjave ljudi iz najviseg drzavng vrha, pa i clanova VONS-a, kao sto su Granic i neki drugi, jasno pokazuju da Hrvatska nije zadovoljna s onim sto je postignuto u osam mjeseci mandata. Cak stovise tvrdi se da je UNTAES, slicno kao i ranije UNPROFOR, kocnica mirnoj reintegraciji, pa takav zahtjev izrecen od Sabora ima i jos vecu tezinu. Jer, eto, osim prognanika, koji su to jasno iskazali na mitinzima u Osijeku i Vinkovcima, sada im se pridruzuje i cijeli narod.

Namecu se, medjutim, dva kljucna pitanja: radi li se tek o jos jednom pritisku Tudjmana na medjunarodnu zajednicu i podsjecanje na data mu obecanja, ili hrvatski predsjednik ima u rukama vise aduta nego li se to ovog casa zna? Obadvije opcije treba uzeti kao ravnopravne, ali uz nuznu napomenu da Tudjman nije u situaciji da daje lazna obecanja, jer bi mu se u tom slucaju cak i naruceni protesti prognanika mogli vratiti kao bumerang, jer tocno je da se do sada nije nitko od prognanih vratio u svoje domove, a obecano im je da ce to biti krajem ovog ljeta. Oni koji misle da je Tudjman odigrao laznjak pozivaju se na Erdutski sporazum, kojeg su 13. studenoga 1995. godine, potpisali s hrvatske strane Hrvoje Sarinic, srpske Milan Milanovic, americki ambasador u hrvatskoj Peter Galbraith i supredsjedatelj Zenevske konferencije Thorvald Stoltenberg. Vec u prvom clanu tog dokumenta stoji da ce "postojati prijelazno razdoblje od 12 mjeseci koja moze biti produzeno najduze na jos jedno razdoblje istog trajanja, ako to zatrazi jedna od strana." Dakle, jasno da jasnije ne moze biti: jedna strana moze traziti produzetak prijelaznog razdoblja, a da to ni sa cim ne mora argumentirati, vec se to prepusta na volju Vijecu sigurnosti. Cetvrti clanak pak osigurava "svim osobama koje su napustile podrucje ili su dosli u podrucja, a ranije su imali prebivaliste u Hrvatskoj, ista prava kao i drugim stanovnicima podrucja. Time se zapravo pristalo na promjenu nekadasnje etnicke slike, jer pravo glasa imali bi i Srbi iz zapadne Slavonije, i bivse Krajine, naravno, ako nisu ratni zlocinci, ako se na njih odnosi zakon o amnestiji i ako dobiju hrvatsku domovnicu. Nema, dakle ni govora o popisu stanovnistva iz 1991. godine. I konacno u clanku 12. govori se da ce se "ne kasnije od 30 dana prije isteka prijelaznog razdoblja organizirati izbori za tijela lokalne vlasti, ukljucujuci opcine, distrikte i zupanije, te pomoci da srpska zajednica imenuje zajednicko Vijece opcina". U ovoj odredbi Tudjman trazi uporiste za izbore do 15. prosinca, ali ocito previdja da sporazum upotrebljava termin "30 dana prije isteka prijelaznog razdoblja", a ono moze trajati 12, 15 ili cak 24 mjeseca. Uz to u pravu su oni koji tvrde da Erdutski sporazum nije u skladu sa hrvatskim Ustavom, ali valjda je Hrvatska znala sto je potpisivala kada se obavezala na srpsko Vijece opcina. Nije na odmet citirati i clanak 10. u kojem se kaze da ce i nakon prestanka prijelaznog razdoblja medjunarodna zajednica vrsiti nadzor i izvjestavati o postivanju ljudskih prava na duzi rok. Sve dakle govori da Tudjman zapravo zeli odustati od Erdutskog sporazuma, bez obzira sto su njegovi garanti SAD-e i Zenevska konferencija, to jest UN. U cemu to onda nalazi uporiste? Po svemu sudeci u beogradskom Sporazumu, jer kako ce reci ministar Granic "taj je dokumnt najbolja poruka lokalnim Srbima da je Podunavlje dio Hrvatske i nece nekakva skupina ekstremista nametati Hrvatskoj tempo reintegracije". Tocno je, reci ce Granic da Erdutski sporazum predvidja mogucnost produzetka mandata UNTAES-a, ali o tome ne odlucuju srpski ekstremisti vec Vijece sigurnosti u dogovoru s Hrvatskom. Tudjman i Granic tako daju naslutiti da imaju nesto u rukavu i da je Amerika spremna na veliki predizborni poklon, a za ocekivati je da ce svoj pokloncic pridodati i Milosevic. Tudjman ce mu to svakako, kao i bezbroj puta ranije, znati vratiti.

GOJKO MARINKOVIC