LJUDI KOJE NIKO NECE

Drvarcani u Drvaru

AIM\Drvar

Jedini koji su iz Republike Srpske organizovano otisli na glasanje u Federaciju BiH jesu Drvarcani. Dan izbora je pao na godisnjicu otkako su prosle godine pred naletom Hrvatske vojske napustili svoj grad.

Dva dana prije pocetka izbora, Udruzenje protjeranih gradjana opstine Drvar, uputilo je zahtjev Ministarstvu za saobracaj i veze da im se obezbjede autobusi kako bi mogli otici na glasanje u u svoj grad.

Dan prije pocetka izbora, ministar za saobracaj i veze u Vladi Republike Srpske Draganic, u telefonskom razgovoru sa Milom Marcetom predsednikom Udruzenja, obecao je pomoc od Vlade RS.

Izbjegli Drvarcani, obavijeni maglom, stajali su promrzli na novoj i staroj autobuskoj stanici u Banjaluci vec od osam sati ujutro sa ubjedjenjem da ih tamo cekaju autobusi.

"Nismo dobili dvanaest autobusa koje su nam obecali pa smo u sopstvenoj reziji nasli cetiri autobusa i sa njima cemo krenuti u Drvar. Ljudi su i srecni i tuzni. Gorivo smo dobili slucajno, od jednog covjeka koji nam je pritekao u pomoc. Tu je aktuelna vlast napravila jos jednu gresku, to je jos jedan cinizam prema Drvarcanima, mislim da ce oni jednog dana kao ljudi, ako budu ljudi, osjetiti grizu savjesti. Mi se nismo odrekli srpstva ako su se oni odrekli Srba"- rijeci su Mile Marcete,predsednika Udruzenja protjeranih gradjana opstine Drvar, upucene jedinom novinaru koji je cekao sa njima.

Na dan glasanja, u 12.30 casova, sa stare autobuske stanice u Banjaluci, bez icije pratnje krenula su cetiri autobusa sa oko 200 prognanih Drvarcana u pravcu Drvara. Bili su ispraceni od oko 300 svojih sugradjana za koje nije bilo mesta u autobusima. Kada smo stigli u zonu razdvajanja(5 km od Kljuca) sa Srpske strane autobusi su bili detaljno pregledani, popisan je broj putnika u svakom autobusu i na vjetrobranskom staklu svakog autobusa je postavljen odstampan karton sa podacima o broju putnika, da nema naoruzanja,ime vozaca i potpisi lica iz OSCE i UN koja su taj pregled izvrsila. U Kljucu se pridruzila i TV ekipa iz Novog Sada.

Kolona je usla u zonu razdvajanja. Zaustavila je patrola policije Federacije BiH i nakon kraceg zadrzavanja, provjere podataka i upozorenja TV ekipi da ne snima podrucje od Kljuca do Velagica (pod prijetnjom oduzimanja kamere) kolona je dobila pratnju policijskih kola koja su isla ispred.

Na mostu koji vodi u centar grada Kljuca nailazimo na zakrcenje koje su napravile cisterne sa gorivom. Cekanje je proteklo u posmatranju gestikulacije mrznje stanovnika Kljuca: prst, kao simulacija noza koji klizi preko grla, kaziprst kao simulacija pistolja i "cajper", koji je delovao duhovito prema prethodnim "simbolima".

Put vodi kroz napustena i spaljena sela. Muslimanska policija ostavlja kolonu u podnozju Ostrelja. Drvarcani put nastavljaju sami, sve do vrha Ostrelja gdje ih ceka hrvatska policija. Stize pratnja IFOR-a, UNHCR-a i OSCE-a. Mjesto predvidjeno za glasanje izbjeglih Drvarcana je Srednjoskolski centar dr.Ivan Merz (prije rata "Marija Bursac"). Preko puta skole okupilo se oko dvadesetak gradjana koji su posmatrali dolazak izbjeglih Drvarcana. Iz autobusa, uz jako policijsko obezbedjenje, oni ulaze u zgradu u kojoj se obavljalo glasanje. Zgradu i dvoriste srednjoskolskog centra ne smiju da napustaju.

Cetiri izbjegla Drvarcanina nisu mogla da pristupe glasanju jer nisu bila na birackom spisku iako su uredno bila prijavljena u Banjaluci. Na prigovor Mile Marcete, upucen predsedniku izborne komisije na taj propust, on je hladno rekao "ako ste zavrsili glasanje, molim vas da napustite mjesto glasanja. Tamo gdje sada zivite imate institucije kojima se mozete zaliti".

Obracajuci se sa istim problemom predstavniku OSCE Jens Albert Huse je odgovorio " Zalbu morate uputiti OSCE-u u Banjaluci i oni ce to prosljediti u glavno sjediste OSCE u Sarajevo".

"Radostan sam sto se ponovo nalazim u svom rodnom Drvaru, neizmjerno sam srecan, mislim da je ovo dobar put da se vratimo u Drvar i da vratimo Drvar u Republiku Srpsku (RS). Ovo sto smo danas dozivjeli stvarno nas je iznenadilo, docek, prijem, nemamo rijeci. To su pokazali i prosli put kad smo dolazili, pokazali su jedan nivo kulture, predusretljivosti. Mislim da ni jedan Drvarcanin koji se nasao u ovom konvoju ne moze naci primjedbu do sada. Na samom mjestu glasanja dobili smo podrobna objasnjenja, vezana za glasanje a posebno nas je iznenadilo kada su nam rekli i omogucili da mozemo glasati i za kandidate iz RS"- izjavio je Stevan Trninic izbjeglica iz Drvara.

"Vidi se da je sve ovo bila glupost, svaka cast ljudima na doceku. Nadam se da cu se vratiti u Drvar u svoju kucu, treba vremena da ljudi dodju sebi, to ce tesko biti ali se treba nadati. Bio sam u Beogradu ali sam se vratio u Banjaluku, lakse je medju svojim narodom"- reci su Nikole Sobota izbjeglice iz Drvara.

" Ja sam Grkinja, moja majka i otac su dosli iz Grcke ovde, ja ovdje nemam ni trunka svoje zemlje, ali nemam gdje drugdje da zivim. Meni je juce bilo tacno godinu dana kako sam izasla iz Drvara, dosla sam zajedno sa muzem i sa dvoje sinova na glasanje", placnim glasom je rekla Marina Sobot izbjeglica iz Drvara.

"Bili su korektni, kulturni, sve je bilo nanivou ali sumnjam da cemo se lako vratiti.Nase su kuce pune svega, uzivaju, oni su zadovoljni", bila je ogorcena Duska Rodic izbjeglica iz Drvara.

"Ja zivim samo za taj dan da se vratim kuci i na svoj prag. Ne interesuje me ni vlast ni nista",iskazuje svoju rjesenost Mira Sakan izbjeglica iz Drvara.

"Zadovoljan sam. Nakon godinu i dva dana ponovo sam bio u svom rodnom gradu, popio sam i ponio sa sobom malo vode. Imali smo sansu da glasamo za liste iz Federacije i iz RS u Drvaru, znaci iste liste kao i u Banjaluci. Nadam se povratku. Volio bi da sam otisao do kuce, samo da zatvorim vrata od kuce, jer svaku noc ja sanjam da ih zatvaram. Bio mi je jedan prijatelj u Drvaru i rekao da je kuca prazna, ne samo moja nego i od moja dva brata. Sve je prazno i otvoreno, samo da sam zatvorio vrata kad vec nema nikoga, da ne sanjam. Sto je za katolike Vatikan to je za srpsku naciju Drvar. Prije pet dana dobio sam rjesenje da u roku od tri dana moram napustiti stan u kojem sam bio privremeno smjesten kao izbjeglica. Ne znam sta da radim i gdje da smjestim porodicu ako budem morao da napustim stan u kojem je smjestena moja porodica. 'Oluja' i dalje traje, Drvar je pao 13.septembra 1995.godine, ali sad na drugim prostorima, u Banjaluci Drvarcani imaju velikih problema sa smjestajem. Svi oni koji su lako prebolili svoj grad, ti ce lako preboliti sve ostale gradove tako da tu nema ljudstva, ko ne cijeni svoje ne moze cijeniti ni tudje", rekao je jedan od glasaca iz autobusa koji je zeleo da ostane anoniman.

"Da nije bilo policijskih nadzora, i ogranicenosti kontrole, i nekih nepravilnosti sto se tice glasanja, tenzije su ljudi dizali bez potrebe, s obzirom na vrijeme kakvo je bilo, sve je dobro zavrseno osim ako ne bude nekih dodatnih problema u povratku. Predstavnici vlasti su hladni, nece da razgovaraju, narod bi razgovarao da im to nije zabranjeno. Ima jedna stvar koja je katastrofalna, a to je da su nam partizanski spomenik sa cetiri kraka srusili, on je simbol Drvara. To je vandalizam, mislim da ce svi ljudi taj postupak osuditi i Drvar bez tog spomenika nece biti ono sto je bio. Uzevsi u obzir da je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) na vlasti nije ni cudo sto su partizanske uspomene, zasluge i tradicije tako prosle. To im Drvarcani nikad nece oprostiti, bez obzira da li ih je neko aminovao, medjunarodna zajednica ili bilo ko drugi. Spomenik im oprostiti necemo. Tu su ispit polagali i partizani i saveznici. Istorija je djavo, mozda cemo mi napraviti taj spomenik ponovo", prica Mile Marceta, predsednik Udruzenja protjeranih gradjana opstine Drvar.

"Racunamo da ce HDZ i nacionalne stranke otici, i da ce Dejtonski sporazum biti proveden, to je nasa sansa, inace ne bi ni dolazili u Drvar na glasanje te da ce Dejtonski sporazum Drvarcanima pruziti sansu da se vrate u svoj grad. Ja vidim po ovim Hrvatima da su oni tuzni sto su ovdje. Niko nista ne radi, kakav smo ostavili Drvar takvog smo ga i zatekli. Oni znaju i nemaju namjeru da ostanu ovdje, ne cemo mi ni dozvoliti da nam neko ostane u nasim kucama", nastavlja Marceta i dodaje: "Nasa velika sansa su izbori, da dodje do promjene i da Dejtonski sporazum sa novim ljudima pocne da se realizuje, ako ne bude toga onda Dejtonski sporazum puca i ne bih davao druge procjene. Jedina sansa je da dodju novi ljudi".

"Mi hocemo samo da je demokratija oko nas, da imamo licnu i gradjansku sigurnost. Ukoliko Srbima trebaju Drvarski Srbi, neka zamjene teritorije. Ovi ljudi to ne mogu napraviti, ono nemaju ni ljudskog, moralnog ni politickog kredibiliteta da bi im to ovaj narod dao. Jednostavno ih treba eliminisati, otjerati i da dodju novi ljudi, pametni koji ce u najmanju ruku biti iskreni prema svom narodu i stititi njihove interese".

Mnogi Drvarcani koji su izbjegli i nasli smjestaj u Banjaluci dobijaju rjesenja da moraju napustiti ista u roku od tri dana. Mile Marceta je jedan od njih.

"Zalio sam se drugostepenom organu, ja cu to ispostovati i otici. A istina je da su Drvarcani jedini koji u svojoj drzavi placaju kiriju, cim dodju ovi iz medjunarodnih organizacija, ponude malo vise para, nas izbacuju iz tih stanova, daju nam kratke rokove a to su sve kuce Muslimana i Hrvata, to sve rade ljudi iz vladajuce stranke", reci su Mile Marcete.