ROM TUzE DRzAVU CG

Podgorica Sep 15, 1996

TXT: Drzavi Crnoj Gori ce iduceg mjeseca poceti sudjenje u njenom glavnom gradu Podgorici. Crna Gora ce odgovarati zbog toga sto nije sprijecila nasilje i teror nad svojim gradjanima ciji je jedini grijeh bio to sto su imali drugu boju koze i sto je jedan njihov maloljetni sunarodnik silovao vrsnjakinju iz redova druge nacije. U ulozi tuzioca pojavice se zrtve - sedamdeset i cetiri Roma koji su aprila prosle godine jedva izvukli zive glave iz Danilovgrada, gdje su im domovi i cjelokupna imovina, u atmosferi linca i rasizma spaljeni.

Protjerani Romi su, pocetkom sedmice, preko svog punomocnika advokata dr. Radomira Prelevica, tuzili Osnovnom sudu u Podgorici drzavu Crnu Goru. Na ime odstete traze naknade od 41 milion i 626 hiljada dinara, ili blizu 12 miliona maraka.

Romi u svojoj tuzbi navode da su zrtve akata nasilja i terora izvrsenih od vise stotina gradjana koji su 15. aprila prosle godine u Danilovgradu zapalili njihove domove i cjelokupnu imovinu, a njih protjerali sa mjesta dotadasnjeg stanovanja. "Organi Republike Crne Gore u ovom slucaju nijesu sprijecili nasilje i teror, unistenje imovine tuzilaca i njihovo protjerivanje, niti su im pruzili zastitu na koju ih zakon obavezuje" - navodi se u tuzbi.

Kao dokaz za svoju tuzbu osteceni navode sluzbeno saopstenje MUP-a Crne Gore u kome se kaze da je povod za "okupljanje i rusilacko djelovanje" vise stotina gradjana saznanje da je "jedan maloletnik romske nacionalnosti izvrsio krivicno djelo silovanja nad jednom maloletnicom". U saopstenju se navodi i kljucni argument: "Tom prilikom pojedinci iz okupljene mase upotrebom otvorenog plamena vrse paljenje stambenih objekata ciji su vlasnici gradjani romske nacionalnosti."

Advokat Prelevic kao dokaz, izmedju ostalog, nudi i odluke o prestanku radnog odnosa Roma zaposlenih u Javnom Komunalnom preduzecu u Danilovgradu, kao i izvjestaj Osmogodisnje skole u tom gradicu o prekidu skolovanja jedanaest ucenika romske nacionalnosti.

Ono sto je predhodilo ovoj tuzbi uglavnom je poznato: U subotu,

  1. aprila prosle godine, oko 22. casa, 14-godisnju djevojcicu crnogorske nacionalnosti silovao je maloljetni Rom. Policija, nakon samo dva sata, hapsi osumnjicenog. I pored toga, nesto poslije ponoci, oko stotinjak gradjana, okuplja se ispred policijske stanice u Danilovgradu, trazeci da Skupstina opstine, "zakonitim putem" donese odluka o iseljavanju romskih porodica iz Danilovgrada. Atmosfera linca cini svoje: Romi, u panicnom strahu, napustaju domove i bjeze iz grada.

Sjutradan oko 15 casova u njihovom naselju se okuplja oko dvije stotine Danilvgradjana. Mrznja eskalira: gore kuce, barake, stogovi sijena, automobili, sve sto je "cigansko". Par stotina gradjana posmatra plamenu buktinju u kojoj gori imovina "obojenih". Medju njima je i nekoliko policajaca odjevenih u "americke" uniforme. Neke sve to i asocira na na Ameriku iz vremena kada su harale raisiticke grupe Kju Kluks Klana.

Masovna histerija ili, pak, zaslijepljenost pojedinaca toliko je uzela maha da je istog dana kada je gorjelo "cigansko naselje", negdje prije ponoci, u danilovgradskom naselju Glavica u stanu jednog Roma ubacena eksplozivna naprava. Srecom, stan je vec bio napusten.

Crnogorska policija, tokom iste noci i narednog jutra hapsi 20 osoba pod sumnjom da su oni pocinioci paljevine i bacanja eksploziva. No, ispred stanice policije se, oko podne, okuplja vise od tri hiljade gradjana. Imaju samo jedan zahtjev: uhapsene pustiti. Skup se razilazi tek u vecernjim satima, nakon saznanja da je veca polovina uhapsenih pustena. Otjerani Romi su sa svojom djecom, tu i mnoge naredne noci prespavali pod vedrim nebom na Cemovskom polju, blizu Podgorice.

Dzemal Harizi (41), otac osmoro djece, to je ovako prezivio: "Tog nesretnog jutra, oko sest sati, u nase naselje su dosli inspektor Micanovic i policajac Radovic. Rekli su: 'Sklonite porodice i djecu odavde. Ovdje ne smijete ostati. Ni vojska vas ne moze zastiti. Sklonite se desetak dana, pa cemo vidjeti sta ce biti.' Odmah smo probudili zene i djecu. U koloni smo ih uputili ka Podgorici. Ostali smo nas sestorica... Samo sto su policajci otisli u naselju su se parkirala dva automobila. Iz njih su izasli petorica - sestorica naoruzanih ljudi. Psovali su, razbijali vrata i prozore, ulazili u kuce. Trazili su nas. Sakrili smo se u jedan podrum. Drhtali smo od straha. Srecom nijesu nas pronasli. Onda su otisli. Odmah smo napustili kucu i pobjegli..."

Harizi kaze da je vise od 15 godina radio u Komunalno - stambenom preduzecu u Danilovgradu. Ne moze da shvati da su im dojucerasnji sugradjani sve zapalili, da su ih umalo pobili, "a sa njima su isli zajedno cak i na ratiste". Nije mu jasno kako je sa jos desetoricom Roma dobio otkaz u svojoj firmi.

"Napisali su nam otkaze peti dan nakon sto smo protjerani, zbog toga sto nijesmo dolazili na posao. A da smo tamo otisli bili bi lincovani. Niko od rukovodilaca iz Preduzeca ili Opstine nije dosao da nas posjeti, iako je proslo vise od godinu dana. Ni iz podgoricke opstine se niko nije na nas okrenuo. O ovima iz Republike da i ne govorim" - kaze Harizi.

U razgovor se ukljucuje njegova supruga Cuma Harizi. U trenutku paljenja "ciganskog naselja" nalazila se u svojoj kuci.

  • Imali smo nesto stoke pa sam sa svojom jetrvom Svetlanom ostala da vodim racuna o njoj. Negdje oko tri sata popodne, dok smo bile u kuci, nase naselje je opkolilo preko dvjesta ljudi. Psovali su, a onda su poceli da pale nasa sijena, barake, automobile... Ljudi sa bakljama su dosli i do nase kuce. Zapomagale smo i kukale. Htjeli su da nas zive spale. Policajci su pritrcali, izveli nas iz barake i odveli dalje od tih ljudi...

I njihovom komsiji Sefketu Bejzaku (46), ocu osmoro djece sve je spaljeno. I on je, takodje, dobio otkaz.

"Niko nam nije pomogao. Samo Udruzenje Roma, i nasi sunarodnici. Niko iz Preduzeca nas nije posjetio, iako smo tamo radili i po 16 godina. Niko od nadleznih nije dosao da nas pita da li nam nesto treba, da li su nam djeca gladna, gola, bosa, ili makar cigaru da nam ponudi. Iako imam vise od 20 godina radnog staza sada zivim od prosjacenja. Moram da prehranim brojnu porodicu. Iako smo imali sve sto nam treba - sada nemamo nista, osim ispruzene ruke" - zali se Bejzaku. Ipak, nada se da ce sud presuditi u njihovu korist.

"Cinjenica je da su toga 15. aprila 1995. godine svi tuzioci izgubili dom, imovinu, dusevni mir, spokojstvo, dostojanstvo, sigurnost, slobodu i prava koja im Ustav garantuje" - kaze advokat Prelevic. U tuzbi su iznijeti i podaci o vrsti i obimu i visini materijalne i nematerijalne stete koja je prognanim Romima nanijeta. Na spisku se naleze kuce, automobili, kamioneti, traktori, cirkulari za seganje, aparati za domacinstvo, tepisi, televizori, alat, komode, bracni kreveti, kolijevke, vjencanice, cak i jedan nov mrtvacki sanduk. Kupio ga gazda da se tu nadje za svaki slucaj.

Prvo rociste ovog zanimljivog sudjenja trebalo bi da se odrzi u osnovnom sudu u Podgorici pocetkom iduceg mjeseca. No, kako god se taj proces okoncao ostace zabiljezeno da Crnoj Gori, za vrijeme vladavine aktuelnog rukovodstva, nije hvalilo ni rasizma. O "brizi" gospodara za svoje podanike i da ne govorimo. Slucaj dvadesetak romskih porodica, u kojima raste 32 djece, dovoljno o tome govori.

Seki RADONCIC AIM Podgorica