LIVNO, U PROLAZU KAFA BEZ SECERA

Danas se u Livnu moze popiti i kafa, i izraziti saucesce, ali se mogu vidjeti i bosnjacke kuce kako gore ili lete u vazduh IVNO (AIM) - Slavko Gotovac, cuveni Livnjak i postovani kolega, pen- zionisani i tesko bolesni reporter Oslobo|enja, kaze neki dan da se situacija u Livnu - slegla. Pa objasnjava: "Ako danas u Livnu porucis kafu, onda kafu i dobijes. A do malo prije, ako porucis kafu, budes maltretiran do Krista boga da ti ne padne na um do kraja zivota. Bila je samo kava. Ili, umro mu otac. Ti mu odes kuci, izjavis saucesce, a on ce ti: 'Kakvo saucesce, jeblo te saucesce! Ja primam sucut!' Danas primaju i saucesce." Ljudska i Bozija pravda Pricu o danasnjem Livnu najradije bih i zavrsio u duhu ovih rijeci slavnog kolege, ali mi to ne dozvoljava fakat da se kafa u Livnu i dalje pije samo bez secera. Fra Marka Gelu, dekana i zupnika livanjskog, upoznao sam prilikom otvaranja Ureda ombudsmena Federacije u ovom gradu. Bio je to veliki doga|aj za sve postene Livnjake, ali najvise za ovdasnje Bosnjake i Srbe, koji su danas u Livnu manjinski narodi. Dugo razmisljajuci i pazljivo vagajuci svaku rijec, fra Marko Gelo tim povodom kaze:

• Dobro je da postoje oni koji su spremni da vode brigu o ljudima koji nemaju pravih zastitnika. Iako se stranke na vlasti, pa i ova nasa u Livnu, nadmecu koja ce ljudima ponuditi vise prava i sloboda, svjedoci smo da se doga|aju stvari koje ne idu u prilog takvom deklariranju ljudi na vlasti. Ocekujem da ce ovaj ured doprinijeti vecem stupnju ljudskih prava, prava na zaposljavanje, skolovanje, kulturu, stanovanje, prava na slobodan politicki i vjerski zivot. Svijet mora pomoci da se zastite prava malih, obicnih ljudi, onih koje, sto kazemo mi u Bosni, niko ne sljivi ni pet posto.
• Kao svesteno lice, da li vjerujete da ce ti mali, obicni ljudi doci prije do ljudske nego Bozije pravde?
• Bozija pravda oduvijek je na strani nas malih ljudi. Mi znamo sto je trpljenje, sto je ponizenje, sto znaci durati. Onaj ko izdura, taj ce sigurno pobijediti. A veliki, mocnici na vlasti, zabavice se sami o sebi... Drzavna granica dostojanstva Isto pitanje o Bozijoj i ljudskoj pravdi postavio sam livanjskom efendiji Sabiru Dizdarevicu. No, upoznavanju sa ovim covjekom prethodio je doga|aj koji sam po sebi odslikava trenutno "stanje duha" mnogo sire nego na livanjskim prostorima. Naime, dok sam zavrsavao razgovor sa fra Markom Gelom, prisao mi je nepoznati muskarac i ovako se obratio: "Dozvolite, ja sam Jasenko Tufekcic, predsjednik SDA Livna i koordinator SDA za zapadnu Hercegovinu i jugoistocnu Bosnu. Sa mnom je i livanjski efendija Sabir Dizdarevic. Culi smo da ste dosli iz Sarajeva. To je veliki pomak ovdje u Livnu. Znate, o nama pise samo Ljiljan koji optuzuju da je nacionalisticki list, ali nam on, ma kako ga nazivali, svejedno pomaze. Mozemo li i mi da govorimo za Vas list?" Prvo sam se nasmijao, nekako i slatko i gorko u isto vrijeme. "Radi toga sam i dosao u Livno, gospodine dragi", odgovorio sam mu i zamolio da isprica o polozaju Bosnjaka u ovom gradu. Gospodin Tufekcic je rekao:
• Prvo, drago mi je da je u Livnu otvoren Ured ombudsmena, jer se na ovim prostorima ljudska prava i slobode krse konstantno, i danas. Nadam se da cemo uz pomoc ombudsmena, ako probleme ne rijesimo, ono barem javno ukazati na njihovu brojnost. SDA je do sada jedina stranka bosnjacke i bosanske orijentacije koja se brine o Bosnjacima na ovim prostorima...
• Koliko je Bosnjaka danas u Livnu i koliko ih je zaposleno?
• Ostalo nas je nesto vise od cetiri hiljade, a zaposleno je oko

1. Nema nas na rukovodecim radnim mjestima, nema nas u policiji i sudstvu, nema nas fakticki nigdje gdje bismo nesto predstavljali, nesto znacili. Ostali smo na onim mjestima gdje nema Hrvata, gdje Hrvati nece da rade.

• [ta se u Livnu promijenilo nakon Dejtona i sta ocekujete nakon septembarskih izbora?
• Nazalost, nista se nakon Dejtona nije promijenilo. ^ak se u posljednje vrijeme povecao broj paljenja iIi miniranja nasih kuca, cime se me|u Bosnjake unosi dodatni nemir i strah uoci izbora. Ocekujem da ce bosnjacki narod ovdje glasati za nasu stranku. To je jedini nacin da Bosnjaci do|u do svojih legalnih predstavnika u organima vlasti i da putem njih pokusa ostvariti svoja prava. Ali, zelio bih jos nesto da kazem o mojoj stranci. Znate, SDA na ovim prostorima nije isto sto i SDA u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Mi smo ovdje jedini zastupnici interesa bosnjackog naroda, jer nema nikog drugog da stiti nase politicke, ali i najosnovnije zivotne interese. Jedina nam je zelja da vratimo dostojanstvo bosnjackom narodu na ovim prostorima i da granica Bosne i Hercegovine bude na Kamenskom, gdje je uvijek i bila. Tako je govorio gospodin Tufekcic, a na ono pitanje o Bozijoj i ljudskoj pravdi, efendija Dizdarevic je prvo rekao da on "ne bi davao izjave za stampu, jer je kod nas zvanican stav da smo mi apoliticni", a onda je ipak rekao: "Zna se kad stize Bozija pravda, a ljudske, izgleda, nema nikako. Ja svoju duznost obavljam u, da tako kazem, vrlo specificnim uslovima. Ezan ucim samo u dzamiji, ne smijem vani, jer mi ne mogu garantovati sigurnost. Kad vjerske obrede obavljam vani, dozivljavam razne provokacije, isto kao i vjernici koji dolaze u dzamiju. Njima pojedinci Hrvati psuju balijsku majku, govore: 'Balije, sta cekate ovdje, sto ne idete u Bugojno!' I druge stvari. Nedavno, kad su maturanti zavrsili skolu, isli su ulicama i javno pjevali: 'Bice krvi, bice krvi, poklacemo balije!', a da ih niko nije ni opomenuo zbog toga." Izdrzati kao covjek Bosnjacima je zaista tesko u Livnu, ali nije lako ni malobrojnim Srbima koji su ovdje ostali. Jedan od njih je Dusko Pavlovic, nekad poznati sarajevski advokat, a danas Livanjski zet (ozenjen Hrvaticom) i vec cetiri godine pravni strucnjak bez posla. @ivi od zenine plate i dostojanstva sto ga je uspio sacuvati, bas kao i mnogi Bosnjaci. Pitao sam ga sta Bosnjaci i Srbi mogu danas u Livnu sa svojim dostojanstvom? Odgovorio je: "Mogu okopavati svoje baste, eto sta! Ja ne mogu reci za sebe da su me tukli, ali sam ostao bez posla, a jednom su me tridesetak sati drzali u policiji na informativnom razgovoru, kako se to naziva. Kako smo uspjeli da prezivimo, da sacuvamo dostojanstvo? Pa, tesko, zaista tesko. Okupljali smo se jedni oko drugih, ali i oko gospodina Slavka Gotovca. On nam je davao moralnu snagu, bodrio nas da ne pokleknemo kao ljudi. To nam je mnogo znacilo. Jer, gospodin Gotovac je Hrvat. Ili fra Marko Gelo. Eto, prije jedno sest mjeseci je umro Jovo Rosic,
  Srbin, cestit covjek i jedan od najuglednijih Livnjaka. Pravoslavnog popa ovdje odavno nema, ali ga je na onaj svijet ispratio fra Marko Gelo. Da samo znate kakvu je misu sluzio i kakav je dirljiv govor odrzao..." Sa zvanicnicima hrvatske vlasti u Livnu nisam uspio da se sretnem, jer onih sedam, osam sati boravaka u ovom gradu - prvog nakon ko zna koliko godina - za to nije bilo dovoljno. Njih, uostalom, nije ni bilo na svecanosti povodom otvaranja Ureda za zastitu ljudskih prava u njihovom gradu, pa ih zato nisu sreli ni ombudsmeni Vera Jovanovic, Esad Muhibic i Branka Raguz. Mozda su mi se i zbog toga duboko u sjecanje urezale rijeci fra Marka Gele, zabiljezene i u reporterskom diktafonu: "Vlast mora uciniti nesto da iz svojih redova i sa javne scene ukloni one koji su navikli da zive na tu|oj krvi i tu|oj nesreci. Mislim da ce predstojeci izbori tome mnogo doprinijeti."

DRAGAN STANOJLOVIC