KRIZARSKI RAT PROTIV LAZNOG DZIHADA

AIM, ZAGREB, 14.9.1996. HTV je svake veceri prikazivao "Izbore u BiH", emisiju iz koje se nije moglo zakljuciti nista drugo nego da u BiH zive iskljucivo Hrvati i da ce 14. rujna svi glasovati za HDZ. Ako je tako, cemu uopce izbori? Sredisnji je dnevnik davao nesto siru ali jednako doista plitku sliku. Glavninu su zauzimali prilozi s promocija zna se koga. No, da se "Boze cuvaj Hrvatsku, moj dragi dom..." (HDZ-himna izvodjena u susjednoj, medjunarodno priznatoj, suverenoj, itd. drzavi), zbog tolikih ponavljanja ne bi zgadila i Hrvatinama, posluzeno je i nesto vijesti o stavovima Amerike i ostatka "bijelog svijeta", o nekoj SDS-nepodopstini, te su gotovo obvezno predizborni skupovi SDA predstavljani kao pozivalista na dzihad.

U tjednim je TV-programima za petak, 13. rujna, bilo najavljeno da ce nakon dnevnika biti "zabavni program". Medjutim, prikazan je dokumentarac "Dzihad u Americi". Naravno, voditelj - inace novinar koji desetak godina "prati" terorizam - nije napravio emisiju o dzihadu (arapska rijec: maksimalno ulaganje snage, truda) kao "borbi na Alahovom putu" u smislu osobnoga uzdizanja bojevima protiv sejtana (sotone, vraga) u samome covjeku. Autora nije zanimao ni dzihad u smislu obrambenog rata ili borbe protiv nasilnika, bili oni muslimani ili nemuslimani. On je dao zapadnjacku sliku dzihada kako ga interpretiraju ekstremisti poput onih u "Hamasu" i "Hezbolahu".

Ubacivanje jednosatnog filma o muslimanskom terorizmu u udarni vecernji termin predstavljalo je indirektno nepostivanje tzv. izborne sutnje. Primjerice, dokumentarac je zasigurno posluzio Demokratskoj zajednici, stranci Fikreta Abdica, koji ne propusta Sarajevo optuzivati za fundamentalizam, proiranstvo i slicne smrtozove u vezi s dzihadom. No, prikazivanje americkog dokumentarca nije bilo samo "zapaprivanje" u posljednjem predizbornom trenutku. Ono je znakovito i za odnos aktualne hrvatske vlasti prema Muslimanima/Bosnjacima. Naime, na HTV - najmocnijem i strogo instrumentaliziranom HDZ-priopcavalu - ne mogu se gledati dokumentarne emisije ili studijske rasprave o islamu. Pa bi se, primjerice, doslo do toga da je dzihad bolje "prevoditi" ne kao "sveti rat" nego kao "permanentnu revoluciju". Takodjer bi se moglo razmotriti stajaliste Fethi Osmana da je dzihad borba za ljudska prava! Dakako, takvo sto bilo bi previse ocekivati od HTV-a, kad se zna da (u vecernjim terminima) nije bilo ni emisija koje bi gledateljstvo upoznavale barem s osnovnim elementima islamskog ucenja, povijesti, kulture... Iako ziv(otar)i cak bosnjacko-hrvatska federacija, HTV gledatelj objektivno moze vise saznati o budizmu ili sintoizmu nego o islamu! I onda, u petak, 13. ovog mjeseca, "na prazan zeludac" pao je dokumentarac u kome sve frca od fanaticnih poziva na sjecu glava, ruku, hemeroida... Imajuci u vidu crnilo s kojim je i toga dana u dnevniku oslikano "zelenilo" SDA-skupova, tesko se oteti dojmu da cilj uvrstavanja dokumentarnog filma nije bilo masovno izazivanje retorickog pitanja: ako militantni muslimani haraju po SAD, ako se usudjuju postaviti bombu u njujorski Svjetski trgovacki centar, kako li je tek u Bosni, gdje obitava na stotine tisuca muslimana s velikim M, dakle velikomuslimana?

Iako se u filmu pojavljuju i "nefundamentalisticki" (da ne kazem "posteni") pripadnici trece jednobozacke (objavljene) vjere, te iako se sam autor ogradio, isticuci kako govori o manjinskom, ekstremnom dijelu (americkog) muslimanstva, zacijelo rijetko koji Stef, Stjepan ili Stipe - ako mu je mali ekran pretezni "prozor u svijet" - nije barem za trenutak i sebe vidio u sigetskoj druzini Nikole Subica Zrinskog. Po svemu sudeci, uprogramljenje "Dzihada u Americi" ciljano je raspirivanje podozrenja i utvrdjivanje predrasuda o suvremenim "Turcima". Svejedno, bili oni americkim ili bosanskohercegovackim. Kad vec sama nije bila sposobna napraviti neku dokumentarnu - po mogucnosti dokumentiranu - emisiju o "islamskoj opasnosti", zagrebacka "katedrala duha" posluzila se americkom.

Film je bio americki, ali je poruka bila i hrvatska. Kao sto je u jednoj od svojih kolumni Maja Freundlich direktno povezala - pazi sad - pozar u mostarskom Hrvatskom kulturnom domu "Herceg Stjepan Kosaca" s eksplozijom u zrakoplovu nedaleko od New Yorka (229 mrtvih)! I prije istrage u oba slucaja, ona teksturinu temelji na zakljucku kako su to, zna se, muslimanska (ne)djela. Stoga komentatorica "Vjesnikova" preporucuje Amerikancima da podrze Izrael ("jedina brana islamskom terorizmu") i Hrvate (da se ne bi morali "cuditi terorizmu kojim ce iranski medzahedini iznudjivati prosirenje muslimanske bosanske drzave").

Televizija "regionalne sile" morala je uvesti dokumentarac o dzihadu u svjetskoj velesili, s kojom je, inace, "u partnerskim odnosima". Medjutim, Hrvatska bi mogla i izvoziti clanke o razlicitim oblicjima muslimanske opasnosti u BiH. Primjetno je dodvoravanje Zapadu, odnosno s njim se pokusava pronaci zajednicki jezik - na racun Bosnjaka. Tako u "Narodu" nalazimo da SAD protiv protuzapadnog i protumuslimanskog bloka (na cijem je celu Moskva) gradi bedem s dvije glavne okosnice: Hrvatskom i Makedonijom. "Slabu tocku u ovoj gradnji brane Zapada za sada predstavlja BiH, odnosno Alija Izetbegovic i njegovi politicki i fanaticni vjerski sljedbenici koji nastoje stvoriti u BiH protuzapadnu pukotinu uspostavljanjem cisto muslimanske teisticke fundamentalisticke drzave". Geopoliticara se voli igrati i "Panorama". Otkriva "toplu vodu" u vidu "Zelene transverzale" koja od Albanije, preko zapadne Makedonije i dijela Crne Gore, vodi do Kosova i Sandzaka, te najzapadniji prodor polucuje u BiH. Umjesto komentara: jesu li Srbi novi nositelji naslova "antemurale christianitatis", posto su uspjesno (zasad) "smirili" Kosovo i Sandzak, te u Podrinju krvavo prekinuli "transvezalu"? Ili, kako je to jos u listopadu 1992. bio prikazan Misa Milosevic, generalni tajnik Svjetske srpske zajednice, te "stalni predstavnik RS Krajine i RS Bosne pri Ujedinjenim narodima u Zenevi": "I ovoga puta mi smo Europi posluzili kao zid za prodor islama".

Srpski je sovinizam u prednosti, vec i stoga sto je s pripremama za otvoreno antimuslimanstvo ranije otpoceo. Primjerice, vec koncem osamdeseth i iz govora duznosnika SK Srbije nestaje klasno-bratstvojedinstvena formulacija o "kontrarevoluciji na Kosovu", a u politicku uporabu ulazi "albanski separatizam kao samo druga forma nastupanja islamskog fundamentalizma". Ovu je floskulu, izmedju ostalih, rabio i Miroljub Jevtic, autor knjige "Suvremeni dzihad kao rat", da bi potom dosao do toga da u tri vidi cetiri fundamentalista, a u petorici bosnjackih staraca gotovo bataljun afganistanskih mudzahedina. Pojava nije nimalo smijesna: od 207 dzamija u banjoluckom muftijstvu (otprilike kao biskupija u katolika, tj. eparhija/episkopija u pravoslavnih krscana), sve su srusene. Da ne spominjemo ubijene ili prognane "fundamentaliste".

Ali, ni hrvatska strana ne skrtari u ostvarivanju svoje "misije", iako srpsku konkurenciju objektivno ne moze prestici. No, ipak, kako saznajemo iz "Hrvatskog slova", hercegbosanski Hrvati "onemogucuju ozivotvorenje toekratske islamske drzave",. Nju, osim Izetbegovica, "zagovaraju i nedavno utemeljene i samo prividno oporbene stranke koje se od njega razlikuju samo u nijansama". Cini se da bi Karlo Papic razliku drasticnu izmedju Izetbegovica i, primjerice, Silajdzica uocio tek kad se potonji politicar ne bi zvao Haris (turski: lav), nego kad bi mu ime bilo Leo(n). Dobro, moze i Fikret. Al' da prezime bude Abdic...

MARKO VID MLAKAR