INTERVJU: ADIL ZULFIKARPASIC, PREDSJEDNIK MBO

NIKO NECE DA KAZE ISTINU

Mada je mnogo toga kada se radi o Adilu Zulfikarpasicu poznato, potrebno je podsjetiti na nekoliko nespornih cinjenica. Ovaj danas sedamdesetogodisnjak vec pet decenija zivi u Svicarskoj, u dobrovoljnoj emigraciji. Istaknuti disident iz komunistickih vremena za mnoge je moderni rodonacelnik bosnjastva. Kada se Bosna, za koju ce uvijek reci da je multinacionalna, multikulturna i multireligiozna sredina, nasla pred alternativom

• nacionalizam ili tradicionalni zivot u toleranciji (devedesetih godina) aktivno se ukljkucuje u politiku u Bosni i Hercegovini. Prvo u Stranci demokratske akcije, da bi se potom razisao sa Alijom Izetbegovicem i osnovao Muslimansku bosnjacku organizaciju u kojoj se razilazi sa Muhamedom Filipovicem (koji od dijela stranke formira Liberalnu bosnjacku organizaciju). MBO je u koaliciji opozicionih stranaka - Zdruzena lista, a Zulfikarpasic, iako na njenom celu, govori o stranackom povlacenju.

U telefonskom razgovoru za AIM o tome govori: "Moj je zivot bio zivot aktivnog politickog revolucionara i patriote, posvecen borbi njegovog naroda iz one perspektive kakvu sam po svojoj savjesti i uvjerenju smatrao da je najbolja. Od najranijeg djetinjstva smatrao sam politiku kao jednu vaznu stvar, u koju sam ja unosio i moje privatne poglede, filozofiju, pa i moj familijarni odgoj. Smatrao sam da je politika moralna kategorija, gdje covjek mora da bude sposoban da svoje uvjerenje iskaze, da se drzi korektno u bitnim stvarima. Ja sam, kako se zna, dosao u sukob sa komunistima jos u toku drugog svjetskog rata, ali to nije bio otvoreni sukob. Tek kad smo dosli na vlast, 1946. godine sam napustio zemlju sa plozaja ministra u Bosanskoj vladi. Bio sam kandidat za Pokrajinski komitet SKJ, imao sam, kako bi se reklo, sjajnu perspektivu u tom rezimu, ali sam bio uvjeren da su sila, korupcija, pljacka stvari koje se ne mogu uskladiti sa mojim predstavama o tome kako se politika vodi, kako mom narodu treba pomoci. Otisao sam u emigraciju i citavo sam se vrijeme bavio politikom, ne kako neki profesionalni antikomunista, nego kao covjek koji sam bio otvoren za nove ideje. Mnogo sam razmisljao o tim stvarima u koje sam nekada vjerovao, tako da sam ja dozivio veliki preokret u emigraciji- od jednoga, moze se reci, revolucionara do jednoga liberalnog politicara, do politicara evropske forme i tu sam nasao zaista ono sto je mojoj prirodi odgovaralao. Jedan liberalni pokret, koji je po mojem dubokom uvjerenju, najdemokratskiji, najtoleratniji i po kojemu vjera i nacija nisu odlucujuce stvari za nasa politicka uvjerenja, nego jedna demokratska orijentacija i trazenje globalnih rjesenja za citav narod i za ljude koji drugacije misle, misle desno, misle lijevo i centralno... Politika nije samo da vi lobirate svoje misljenje, vec da uvidjate one opasnosti koje stoje pred vasim narodom i covjecanstvom uopste, kao sto su fasizam, totalitarizam, nacionalni i vjerski fanatizam.

* I s takvim uvjerenjima ste osnovali Stranku demokratske akcije?

• Nisam ja osnovao Stranku, vec ja sam kada je doslo vrijeme da se komunizam mijenja, bio za promjenu bez krvi, bez revolucije. Bio sam uvjeren da bi srusiti komunizam silom, nekim ratom, znacilo baciti Evropu u pokolj, u propast. Smatrao sam da se komunizam moze reformirati ljudima koji su u samome komunizmu uvidjeli da je taj put, boljsevicki put, put terora i da od njega treba odustati. Takvih tendencija u socijalizmu od Staljina pa na ovamo bilo je u raznim formama tako da sam bio pristalica politicke promjene u nasoj zemlji na demokratskoj bazi. Vidite, ja nisam otisao u emigraciju iz straha, vec iz uvjerenja da ne mogu da se provode odredjene ideje. Cijelo vrijeme sam imao kontakt sa ljudima u Jugoslaviji koji su bili u raznim politickim strukturama i koji su bili za reforme. Imao sam vrlo dobre odnose sa njima i u Beogradu i u Zagrebu i u Bosni. Imao sam imao kontakt i sa Alijom Izetbegovicem i sa raznim ljudima iz Mladih muslimana. U to vrijeme sam smatrao da svakako treba stvoriti jednu politicku stranku i o tome se vodila diskusija. Alija je sa mnom posjetio i sastanak Liberalne internacionale u Parizu. Ja sam ga tada upoznao i sa predstavnicima raznih liberalnih grupa iz emogracije. Mi smo potom u Cirihu gdje je dosao uz Izetbogovica, Cengic, Sabic, Behmen ...razgovarali i odlucili da se stvori jedna politicka stranka. Insistirao sam da se zove bosnjacka demokratska, i Izetbegovic se slozio. Otisao je u Sarajevo i kad se vratio u Cirih, rekao je da sarajevski intelektualci, muslimani nece takvo ime...

* Kao da se od samog pocetka slutio razlaz?

• Vidite, jos uvijek mislimo u boljsevickim kategorijama, vrlo cesto smatramo da politicki razlaz znaci neprijateljstvo. Drugacije misliti nije izdaja. Ja imam prijatelja mnogo i na krajnjoj desnici, i na krajnjoj lijevici koje jako cijenim... Zasto smo se razisli Izetbegovic i ja? ( Zulfikarpasic u knjizi "Bosnjak", razgovarajuci sa Milovanom Djilasom kaze: "Izbori su bili na pragu, nismo imali vremena za kvalitetnu izbornu pripremu. Provedena je kampanja protiv mene po metodama koje nisam ocekivao") Smatrao sam da treba stvoriti jednu liberalnu demokratsku stranku za demokrate Bosne i Hercegovine koja bi imala sansu da izvede nas narod bez krvi i ubijanja. Kada sam primijetio da Stranka sa Alijom Izetbegovicem ne ide putem liberalizma, da ne ide putem demokratije, da se pojavljuju izvjesni elementi koji hoce da dovedu do sukoba- takvih elemenata je bilo dosta i na hrvatskoj i na srpskoj strani- nisam mogao da ostanem. I danas me cudi zasto smo postali neprijatelji, sve to nisam ocekivao, mislio sam - mi cemo se razici politicki, ali da cemo ostati u dobrim odnosima, da cemo se politicki respektirati. Moram da priznam da sam ja ostao sa Alijom u ljudskim odnosima, imamo jedan respekt i u tom pogledu ne mogu da mu zamjerim. Sta ja zamjeram SDA? Oni su mene odmah proglasili neprijateljem islama, neprijateljem Bosne, neprijateljem...

* Bosnjastva?

• Bosnjastva nisu, jer oni su veliki protivnici bosnjastva. Mjesec dana prije nego su javno priznali bosnjastvo, pisali su da jedan Musliman uopste ne moze biti Bosnjak itd. Taj moj razlaz nije nesto dramaticno, ne predstavlja nista drugo nego kontinuiciju mojih stavova. Nisam bio spreman da se odreknem moga liberalnog demokratskog gledanja i da idem sa jednom militantnom vjerskom strankom u buducnost Bosne. Smatrao sam da jedna takva stranka ne moze po svojim stavovima niti po svojoj strukturi ljudskoj da izvede Bosnu u demokraciju. Nazalost, nisu bile bolje strukture ni kod nekih nacionalistickih stranaka srpskih, ili su bile jos gore, hrvatskih...

* A Muslimanska bosnjacka organizacija?

• Vidite,ja sam pokusao da to bude liberalna muslimanska stranka, Mislio sam da je narod, sada iza komunizma zeljan jedne jedinstvene muslimanske stranke - Izetbegovic ce vjerovatno imati veliku vecinu. Kada sam napustio SDA, mislio sam da je to nova sansa za stvaranje demokratske stranke, a SDA nas je proglasila razbijacima muslimanske nacije, izdajicama islama. Namjera mi je bila da se stvori moderna stranka, da postoji jedna alternativa za koju ce se ljudi opredjeljivati po svojoj volji i bez ideoloskih predrasuda.

* S Vama je jedno vrijeme bio i Muhamed Filipovic?

• Da, ali malo po malo, Filipovic je usao u strukture SDA, on- je postao clan delegacije bez da je pitao nasu stranku, postao je ambasador suprotno nasem misljenju. Dosao je i rekao kako oni hoce da ga uklone, pa ga zato mecu za ambasadora. Mi smo mu rekli, odlicno, nemoj ici, ostani u Sarajevu. Ali, ko god mu je to rekao smatrao ga je svojim neprijateljem. No, ne bih u to ulazio, nemam ni protiv Filipovica, ni protiv bilo koga nista osobno. Smatram da su klevete ostaci boljsevizma, da se uvijek trazi neprijatelj. Bosna je jednom losom politikom dovedena u ovaj polozaj. Dayton je stvorio mogucnost da ostane u nekim okvirima, ali od Lisabona su nase politicke strukture sa Izetbegovicem na celu isle prema podjeli Bosne. Stvarali su iluziju da ce biti neka muslimanska Bosna, a ja sam njima rekao da je od svega toga svaka mogucnost moguca osim muslimanske Bosne. Moguce je da se Bosna unisti, moguce je da Bosna pobijedi, moguce je da se podijeli izmedju Srba i Hrvata, sve se to moze dogoditi, samo jedna alternativa ne postoji -islamska muslimanska Bosna. To je iluzija koju je SDA imala i kojoj se nadala. Ali, ona je pokopana na najgori nacin - mi smo sada baceni ne sto godina vec petsto godina unazad. Mi se nalazimo u jednoj agoniji borbe za egzistenciju, mi moramo da uzmemo u obzir realnost da se polovina Bosne nalazi pod kontrolom jedne fasisticke, mafijaske bande koja je harala, ubijala,klala, a drugi dio se nalazi pod kontrolom slicnih. Ja necu da kazem da medju Srbima nema postenih ljudi, ali nisu oni prevladali, i u srpskom i u hrvatskom narodu ima ljudi koji su za zajednicki zivot, ali nacionalisti koji su doveli u pitanje egzistenciju Bosne, imaju svojih pet minuta. Pitanje je sad sta je hotimicno, sta namjerno, ko je to htio, ko nije, koje pogrijesio i u cemu. Ali, politika je jedna stvar gdje se odgovara. Svaki covjek koji se bavi javnim zivotom, nezavisno kojoj politickoj strukturi pripada i nezavisno sta su njegove osobne namjere, mora da odgovara za rezultate. U politici se odgovara i za neucinjeno i za propustene stvari, i za lose ucinjene stvari. Moramo toga biti svjesni. Istovremeno, normalno je da prevara, laz, propaganda, ako je prihvatimo kao metodu, moze dokazati sve. Hitler je imao fantasticnu propagandu, Musolini takodjer, kad su ruske trupe bile pred Berlinom jos se uvijek govorilo o velikoj pobjedi njemackog naroda. Licno ne bih volio ni htio da me ovo sada po metodi na to podsjeca. Zelio bih da mogu mirno otici da spavam, ali nakon svega pred nama je jedna strasna je uzasna realnost iz koje se svako na svoj nacin ispetljava. Moralni pad, nestasice, glad, sirotinja... sve ce ici tesko i imace za sve nas jos dugo negativne posljedice.

* I zbog svog mirnog sna Vi cete se odvojiti od politike?

• Ja se ne povlacim iz politike, ja sam se povukao iz stranackog zivota. Bio sam predlozio mojoj stranci da se ne ide na izbore, da se ide samo na lokalne, sve dotle dok ja i moja stranka ne mogu postaviti svoju listu u Foci, u Zvorniku, u Banjaj Luci. Da mi ne mozemo da prihvacanjem ove podjele sudjelujemo u njenom legaliziranju, u legaliziranju unistenja Bosne i Hercegovine. Koji su motivi ljudi da se oni odrze? Oni vjerovatno hoce da ostanu na vlasti u jednome dijelu BiH. Medjutim, oni ce se vrlo prevariti, jer imaju saveznike, jer imaju partnere, protivnike koji su jos gori od njih i tu ce biti jos nepredvidjenih problema.

* A prilazenje Muslimanske bosnjacke organizacije opozicionoj koaliciji?

• To je najbolja grupacija u BiH, ali ja vam otvoreno kazem, da bih bio za to da se mi distanciramo od ovih izbora i da svojom politikom ne pomognemo podjelu BiH. Medjutim to je moje osobno misljenje koje nije prodrlo ni u mojoj stranci, ni kod prijatelja Durakovica, ni kod Beslagica...Nemam nista protiv toga da je stranka koju sam osnovao usla u ovu koaliciju, ali nisam osobno bio spreman da se na tome da se angaziram, jer nisam spreman da se angaziram protiv svoje savjesti. Jer da tako mogu, ne bih bio ni napustio zemlju, ne bih napustio ni SDA...Ne mogu protiv vlastite savjesti, protiv vlastitog uvjerenja. Ja sam umoran od rada u strankama koji se ne poklapa sa mojom politickom savjescu sa mojim politickim gledanjima, ali se iz politike ne mogu povuci dok god budem ziv. Jer to je moj zivot. Pomocu svakoga ko radi na rusenju prepreka koje su stvorene ovim uzasnim stanjem i losom politikom i Evrope i Amerike.

* Necete te li i Vi okrivljavati svijet za sudbinu BiH?

• Gubitnici uvijek traze krivce na drugoj strani a ne u sebi. Ovi ljudi koji su upropastili BiH, oni nemaju drugogaga argumenta nego da kazu, pa to je visa sila, mi nismo mogli drugacije. Da vam ne nabrajam i ne identificiram te ljude, svi koji su u politici traze i okrivljuju neke druge. Zasto su radili s njima, zasto se nisu povukli. U politici nema nijedne sile koja moze prisiliti covjeka da vodi politiku protiv svoje savjesti, protiv svoga naroda. Niko nama nije kriv, ni Amerika, ni Engleska, niti Rusija, mi smo krivi, krivica se nalazi u nama.

* Vratimo se izborima, kakva jer Vasa prognoza?

• Ovi izbori su obicna prevara, prevara koja ne omogucuje najosnovnije stvari ne za demokratske izbore, nego izbore uopce. Mi ne mozemo da dodjemo u nase kuce, a mi trebamo da glasamo za tu Bosnu. Ratni zlocinci ne samo da setaju Bosnom nego se kandidiraju! Sve je to protiv onoga sto su nam obecali sto smo mi potpisali- nisam ja potpisao- ne bih nikad Dayton potpisao- smatram da to mogu uraditi samo izdajice BiH, kao sto su za mene izdajice oni sto su potpisali Vens - Ovenov plan, sto su potpisali podjelu Bosne od Lisabona redom. To su stvari za koje se na sudu odgovara. Moram reci, nije SDA i Izetbegovic ucinio zlocine prema Srbima i Hrvatima, niti nasa armija, ni uprava koja je uspostavljena. Zlocine su pocinili drugi, ali najveci zlocin prema vlastitome narodu ucinio je Izetbegovic i SDA. Oni nisu ucinili zlocine prema Srbima i Hrvatima, oni su ucinili zlocine prema Bosnjacima i Bosni. To su veliki prestupi- taj zlocin se ucini jer se propusti da se nesto uradi na vrijeme, jer se uradi krivo, jer se stvaraju iluzije, jer se slusaju nasi neprijatelji i losi savjeti ljudu koji nemaju pojma o politici. Sve su to stvari koje mene bole i koje bi htjeli da zataskaju. Vidite pred ove izbore na nasoj televoiziji se diskutira o nebuloznim stvarima, o ekologiji recimo, zasto se dozvoljava da im takve stvari neko organizira, da ih prihvataju i da u njima ucestvuju u doba kada je u pitanju zivot i smrt. Ustvari, pitanje

smrti i na koji nacin mi umiremo...Prije izbora morali su se stvoriti uslovi da se ljudi vrate na svoja ognjista, da se ratni zlocinci pohapse. Bosna je jedina zemlja koja nema svoje sudove. Nas je pobijeno 300.000 a mi nemamo kompetentne sudove a hocemo da imamo drzavu. U Hag ce otici deset ljudi, a sta je sa ostalima. Trazimo da neko to drugi uradi. Istovremeno, idemo u savez sa ubojicama- drugacije je bilo ici u savez prije nego sto jer pala krv, a drugacije sada. I jos pricati kako smo veliku stvar uradili. Ali o tome se ne diskutira. Mi se bojimo stvarnosti umjesto da o njoj javno otvoreno diskutiramo, da znamo sta nas ceka, pred kakvom se provalijom nalazimo, da vidimo kako se mozemo spasiti. Svi upotrebljavaju frazu, svi su za jedinstvenu BiH, zato sto je to melem na ranu Bosnjaku i svakog covjeka dobre volje. Niko nece da kaze istinu. Mi nismo imali kurazi da pogledamo istini u oci. Kada sam prije dvije- tri godine govorio da idemo ka podjeli BiH, onda se to smatralo bogohulnim. U tom je stvar- da mi zatvaramo oci pred istinom, umjesto da pogledamo stvarima u oci i vidimo sta se moze iz te nevolje pozitivnoga izvuci. Toga je malo, ali toga ima i ne treba da se trosimo na frazama. Pitanje svih pitanja je sa kojim ljudima i sa kojim strankama. Mi se bojimo toga, bojimo se da racune vidimo i povucemo bilansu.

* I za kraj, kako tumacite ovu ponovnu ljubav HDZ i SDA?

• To je normalno. Imam originalno pismo, fax koji je Izetbegovic prije dvije godine poslao Silajdzicu kada su bili predgovori u Njujorku u kome mu daje nalog da stranke koje su dobile izbore ostanu na vlasti u BiH!

NADA SALOM