OSCE: GLASANJE IZBJEGLICA U INOZEMSTVU

Sarajevo, 12.09.96. (AIM) - Prema posljednjim i zvanicnim podacima Misije OSCE u Sarajevu, u inozemstvu je glasalo 75 odsto od ukupnog broja bosanskohercegovackih izbjeglica upisanih u privremeni biracki spisak. To prakticno znaci da je od 520.000 glasaca u inozemstvu, sto su se prijavili za glasanje licno i putem poste, na izbore izaslo blizu 390.000. Najveci odziv zabiljezen je u Danskoj - 91 odsto, zatim u Holandiji, Njemackoj, Makedoniji, Hrvatskoj...

Zvanicnici OSCE ocijenili su kako je to dobar odziv i da mogu biti zadovoljni onim sto je ucinjeno u glasackom procesu u inozemstvu. Istina, oni nisu krili ni teskoce sto su pratili glasanje u 55 zemalja svijeta, pocev od problema u registriranju biraca do dostave glasackog materijala na kucne adrese izbjeglica i zbrke sa glasackim listicima. Ti problemi i pritisci bh. zvanicnika i predstavnika politickih partija na ambasadora Roberta Frowicka, predsjedavajuceg Misije OSCE, uticali su na produzenje roka do 14.septembra za dostavu glasackih listica u urede OSCE ili u Centar za prebrojavanje u Sarajevu. Moze se, dakle, ocekivati da se poveca broj glasaca iz inozemstva a time i zadovoljstvo medjunarodnih duznosnika. Tome ce doprinijeti i cinjenica da se oko 140.000 izbjeglica iz inozemstva prijavilo za dolazak u BiH i glasanje na dan opcih izbora.

Ako se, medjutim, brojke onih sto su glasali uporede sa ukupnim brojem izbjeglica i gradjana BiH u inozemstvu, onda je ocjena o uspjesnosti glasanja u najmanju ruku upitna. Prvi propusti u organiziranju izbora u inozemstvu desili su se u procesu registriranja. Prema podacima bosanskih zvanicnika u inozemstvu boravi oko 2 miliona bh. gradjana, a samo je nesto vise od cetvrtine dobilo mogucnost da se upise u biracke spiskove i time sebi osiguraju izlazak na glasanje. Tako slabu registraciju, duznosnici OSCE nisu smatrali narocito vaznom niti presudnom za ukupni izborni proces, pa su prihvatili tek dio primjedbi i zalbi za upis u biracke liste.

Isto tako, veliki broj glasaca u inozemstvu nisu blagovremeno dobili glasacke listice, kao na primjer u Australiji i na Novom Zelandu, mnogi gradjani Federacije dobili su liste za Republiku Srpsku i obratno, u nekim je zemljama glasanje pocelo prije predvidjenog roka (Turska i Madzarska). Gotovo da nije potrebno ponavljati kako su izbori u inozemstvu organizirani prije nego je donesena odluka o odgadjanju opcinskih izbora, tako da su izbjeglice dobile svih pet glasackih listica ukljucujuci i one za lokalni izborni nivo. Niko se do sada nije usudio pojasniti kako ce se tretirati glasovi izbjeglica za opcinske nivoe i hoce li oni biti proglaseni nevazecim.

Jednostavno receno, obilje je cinjenica koje upucuju na zakljucak kako je upitna ukupna organizacija i regularnost izbora u inozemstvu. Zbog toga, ocjene duznosnika OSCE vise su pokusaj da se u opcem kaosu i zamrsenosti izborne procedure, ali i u propustima medjunarodne misije u BiH pronadje bar jedna svijetla i pozitivna cinjenica - kao sto je brojka od 75 odsto glasaca u inozemstvu - nego sto je to stvarna ocjena izbora van BiH.

"Oni koji sada ne budu glasali, neka se ne uzbudjuju previse, imace izbore 1998.godine i tada ce biti moguce ispraviti sadasnje propuste", prokomentirala je Ana Jaksic, zamjenik direktora Ureda OSCE za izbore, teskoce u registriranju biraca u inozemstvu i BiH prije dvadesetak dana.

Takav stav, koji nije karakteristican samo za strance ukljucene u izborni proces vec i za domace ljude, te nove brige oko izbora u BiH potisnuli su glasanje u inozemstvu u drugi plan. Mozda se interesovanje poveca i strasti uzburkaju tek nakon prebrojavanja glasova sto iz inozemstva budu dopremljeni u BiH i poslije objavljivanja rezultata.

Naravno, za sve propuste koji su karakterisali glasanje u inozemstvu ne treba optuzivati samo OSCE i medjunarodnu zajednicu. Dobar dio odgovornosti za nedovoljan odziv glasaca snose drzavni organi BiH, tacnije diplomatsko - konzularna predstavnistva u inozemstvu i politicke partije. I jedni i drugi svojim su ponasanjem vise odmogli neinformiranim i zbunjenim glasacima nego sto su im bili na usluzi.

Na primjer, u Njemackoj gdje boravi oko 500.000 bosanskih izbjeglica i gradjana sa pravom glasa samo jedan telefon u Bonu bio je na raspolaganju osobama sto su se htjele informirati o glasanju i upisu u biracke spiskove. Ministarstvo vanjskih poslova jeste formiralo Koordinaciono tijelo za pracenje izbora u inozemstvu. Celni covjek ovog tijela je Bakir Alispahic, jedan od glavnih ljudi u SDA i covjek koji je, prema tvrdnjama nekih bh. listova, vise doprinjeo stvaranju konfuzije kod inozemnog birackog tijela nego sto je pomogao izbjeglicama. Mnogi su skloni ici cak i dalje, pa nisu rijetke ocjene kako su aktivnosti Koordinacijskog tijela u inozemstvu bile vise usmjerene na propagandne aktivnosti za SDA nego sto su bile koncentrirane na davanju relevantnih informacija o izborima gradjanima bez obzira koje su nacionalnosti i politickih ubjedjenja.

Dodatnu zbunjenost medju bosanskohercegovacke glasace unijeli su pozivi SDA i Stranke za BiH izbjeglicama da ne glasaju zbog manipuliranja sa obrazcem P2, pa novi apeli da ipak izadju na glasanje. Poziv na bojkot i ponovni apel za glasanje upuceni su u razmaku od dva dana, tako da je ostalo potpuno nejasno zasto je liderima dvije najuticajnije stranke medju Bosnjacima bila potrebna tako neozbiljna politicka igra. Istina, lider Stranke za BiH Haris Silajdzic uspio je izdjestvovati kod Roberta Frowicka da poslije 14.septembra ne vaze Pravila Privremene izborne komisije. Poslije ovoga, prema ocjeni Silajdzica nije bilo nikakvih zapreka da glasaju izbjeglice. Jeli to bilo dovoljno za ukupne propuste u organiziranju izbora u inozemstvu tesko je prosuditi. Ali, da je igranja i neozbiljnosti prema glasackom tijelu u inozemstvu bilo napretek, sasvim je jasno. Mozda ukupna zbivanja u vezi sa glasanjem izbjeglica najslikovitije govore koliko BiH uistinu misli o svojim ljudima vani i sta im sve moze ponuditi.