SELO KOJE NIKO NECE

Gornja Zelinja

Doboj, AIM

Selo Zelinja Gornja je "bogu iza nogu". Sezdeset pet kiliometara loseg makadamskog puta, podvaja ovaj kraj od Doboja i ostatka svijeta. Prije rata sz Zelinjani bili dio opstine Gradacac, koja je "ostala" u Federaciji BIH. Danas, fakticki i administrativno - ovo selo ne pripda nikome. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma Zelinja Gornja je dio srpskog entiteta, ali ih jos nijedna srpska opstina nije pravno verifikovala. Stanovnici ovog sela za sebe kazu da su niciji, da lebde u zraku, da im je svega preko glave.

Mozda se za njih ne bi ni culo da nije bilo nedavne registracije biraca. Oko tri stotine punoljetnih mjestana nije proslo obeveznu proceduru registrovanja, tako da je njihov izlazak na izbore sve donedavno bio pod znakom pitanja. Angazovanjem predstavnika OSCE-a, terenske kancelarije u Doboju, pronadjeno je kompromisno rjesenje prema kojem ce oni sa pravom glasa svoje glasacke listice predati predstavnicima u ratu formirane opstine Pelagicevo, koja se nalazi kod Brckog!

Predsjednik mjesnog odbora sela, Savo Knezevic u vrijeme popisa biraca uzalud je obilazio opstinske rukovodioce dobojske opstine, kako kaze, "moleci ih da rijese njihov status, kako ne bi ostali neupisani u privremene biracke spiskove".

Jednu zalbu poslao je i Vladi Republike Srpske (RS), na Pale, ali nikakav odgovor nije dobio. Sa ovim slucajem upoznati su i predstavnici OSCE-a. Tek ovih dana, iako su svi rokovi za upis biraca prosli, nekoliko stotina gradjana bice naknadno upisano u biracke spiskove, kako bi na septembarskim izborima mogli izaci na glasanje.

Vrsilac duznosti sefa terenske kancelarije OSCE-a Doboj Silvano Mekli u izjavi z nasu agenciju kaze:÷"Bilo je mnogo problema, dok napokon nismo rijesili komplikovnu proceduru oko statusa tog sela. Znam da ce oni sa pavom glasa, glasati u opstini Pelagicevo. Trazili smo da se produzi rok sa÷registracije biraca, upravo zbog Zelinja, ali nam je iz Sarajeva stigao negativan odgovor."

Nedavno su u Zelinju dosli predstavnici pomenute opstine Pelagicevo. Kod seoske crkve priredili su promotivni skup Srpske demokrtske stranke. Ali, predstavljanje je uspjelo tek iz drugog pokusaja, posto se termin politickog nastupa "poklapao" sa pocetkom seoskog turnira u malom fudbalu. Kada je turnir zvrsen, uslijedilo je narodno veselje i vec poznati scenario promovisanja stranke na vlasti. Govornici su se kratkim rijecima obratili okupljenom narodu, a pored improvizovane bine (napravljena od dasaka) bio je parkiran stari automobil "fico", oblijpljen plakatima Radovana Karadzica. U selu kazu da nikada niko od oredstavnika mnogobrojnih medjunarodnih institucija, nije dolazio kod njih...

Cijeli rat bili su bez struje, a izgledi da dobiju telefonske brojeve - ravni su nuli. Na ljekarske preglede odlaze u obliznje selo Paleznicu Gornju. Djacima je najbliza osnon skola u Osijecanima, udaljena preko dvadeset kilometara. Vise vremena provedu na putu do skole i obrtno, nego u djackim klupama.

• Sve je nekako dobro dok je ljeto, ali kad dodje zima i snjegovi zajevu staze, onda smo potpuno odsjeceni. Niti kome mozemo otici, niti nama neko moze doci - objasnjava Milan Petrovic.

Predsjednik Mjesne zajednice, Savo Knezevic, zadnjih mjeseci uzaludno pise pisma predstavnicima opstine Doboj, Modrica i rukovodstvo sa Pala. Ni na jednu molbu nije dobio odgobor. njegovi zahtjevi svode se na slijedece: "Zelimo naposkon posttati dio dobojske opstine."

U Doboju ne zele ni da cuju za njih. Savo je zbog toga ljut i gnjevan. Proziva lokalne celnike: "Slobodno im zapisite imena. Oni su srpska sramota: Borislav Paravac, Vlado Blagojevic,Milenko Gligoric, Milan Ninkovic...Niko od njih nije htio ni da nas saslusa, a kamoli da udovolji nasim molbama. Dok smo ratovali bili smo im dobri, a sada nikome ne trebamo.

Saznajemo da je Komisija za medjuentitetsko razgranicenje, na celu sa Veliborom Ostojicem, njihovo selo jednostavnmim potezom flomastera pripojila opstini Modrica. na Palama nisu znali da putna komunikacija sa Modricom prakticno ne postoji.

"Mogli bismo mi i u Modricu, ali kada bi putovali helikopterom. Nas jedini izlaz je preko sela Barakovac, Busletic i Paleznica. Drugog izlaza nemamo", prica Zagorka Lazic.

Svi se sa nostalgijom sjecaju vremena kada su jednostavno i brzo putovali u Gradacac. Taj gradic u Federaciji im je bio vrlo blizu. Vecina do rata nikada i nije bila u Doboju ili u Modrici. Ipak, niko ne vjeruje da ce brzo doci dani kada ce normalno i bez straha ponovo odlaziti u Gradacac.

Nervozno su odmahivali rukom, kada smo upitali za Sajam sljive koji se redvno odrzavao u Gradaccu. Njihovo selo je takodje bilo poznato po visokom kvalitetu proizvedene sljive. sada nemaju kome da je prodaju. Trziste Republike Srpske im je predaleko. A bas ove godine pozegaca je domacinski ponijela.

Na pitanje gdje im izdaju licne karte i ostala dokumenta, mnogi su se samo nasmijali. Velike probleme imaju kada je u pitanju, recimo, zdravstveno osiguranje. U koju god instituciju dozu da traze pecat, odgovore im da "nisu njihovi". licne karte nose zig dobojskog centra sluzbe bezbjednosti, ali u oznaci gdje treba da pise oznaka krvne grupe, napisano je :Gradacac.

Interesantno je da niko od poreznika jos ne dolazi u ovo selo, tako da trgovci zadovoljno trljaju ruke. Zbog svega neki ih nazivaju "cardak ni na nebu ni na zemlji", a neki "bescarinska zopna".

(AIM) Cvjetko Udovicic