DRZAVLJANSTVO BEZ PRAVA GLASA

Srbi iz Hrvatske u RS i izbori u BiH

AIM, Banjaluka, 11. septembra

Godinu dana poslije, Hrvatska je obiljezila godisnjicu svojih ofanziva, "Bljeska" i "Oluje" i proslavila "Dan domovinske zahvalnosti". U isto vrijeme, desetine hiljada ljudi koji su, bezeci ispred zestine tih ofanziva, napustili svoje kuce u Kninskoj krajini i zapadnoj Slavoniji jos uvijek ne znaju kuda ce. Mnogi od onih koji su se iz tog zbega zaustavili u Republici Srpskoj, zeleli bi da im ona bude domovina.

U RS, prema popisu izbjeglica koje su u martu '96.godine izvrsile vlasti, zivi devedeset hiljada Srba iz Kninske krajine i zapadne Slavonije. Oni su nastanjeni od Bosanskog Novog (Novi Grad), preko Prijedora, Bosanske Gradiske (Gradiska na Savi), Banjaluke pa sve do Brckog i Modrice.

Prema Zakonu o izmjeni Zakona o drzavljanstvu RS, sva lica koja su se zatekla na teritoriji RS na dan 22. decembra 1995.godine automatski se smatraju drzavljanima RS. Pravo na drzavljanstvo prognanici iz Hrvatske mogli su ostvariti bez ikakvih administrativnih prepreka.

Srbi iz Republike Hrvatske, koji su uzeli drzavljanstvo RS, pokusali su ostvariti i svoja ostala gradjanska prava. Prije svega pravo glasa na septembarskim izborima u Bosni i Hercegovini.Njihov zahtjev, odlukom Izborne apelacione potkomisije Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) od 9.avgusta '96. godine je odbijen.

Odluka je obrazlozena pozivanjem na cetvrti clan Aneksa "tri" Opsteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, koji pravo glasa daje onim licima koja imaju 18 i vise godina, a cije se ime pojavljuje na popisu stanovnista BiH iz ' 91. godine.

Nezadovoljni ovakvom odlukom Udruzenje je najavilo podizanje tuzbe pred Medjunrodnim sudom pravde u Hagu.

"Na dan odrzavanja izbora mirnim protestom pred svim birackim mjestima u RS nastojacemo skrenuti paznju medjunarodne zajednice na svoj polozaj", kaze Martinovic, koji sada zivi u Banjaluci.

Inace, Srbi iz Hrvatske, koji zive u RS, u boljem su polozaju od svojih sunarodnika u SRJ. Oko 25 procenata ih se uspjelo zaposliti i gotovo svi su uspjeli rijesiti stambeni problem. Vecinu prognanih cini ruralna populacija, koja se i smjestila u seoskim sredinama. Poruka ovih ljudi je: "Ne treba nama humanitarna pomoc, vec mogucnost da zivimo od svoga rada".

Medjutim, kuce u kojima zive i sela koja revitaliziraju, zemlja koju obradjuju, pripadaju drugim ljudima.Ljudima koji su svoje domove napustili u sistematskoj akciji etnickog ciscenja koja se odvijala protekle cetiri godine na ovim prostorima.

Prema podacima OEBS-a, samo sa podrucja Federacije BiH 187.413 prognanika izrazilo je zelju da glasa u opstinama u kojima je zivjelo prije aprila 1992.godine, dakle volju za povratak. Oko 600.000 biraca registrovano je medju izbjeglicama BiH u inostranstvu. Vecina njih takodje zeli nastaviti zivot u svojim ranijim prebivalistima.

Pitanje drzavljanstva BiH, pa time i drzavljanstva entiteta, shodno prvom clanu, paragrafa "sedam" (tacka c) "Dejtonskog Ustava", za lica naturalizovana u BiH poslije 6. aprila '92. godine, rjesavace se na osnovu odluke Parlamentarne skupstine BiH, koja ce se konstituisati nakon izbora. Martinovic o tome kaze: "Repatrijacija u Bosni i Hercegovini nemoguca je godinu dana nakon okoncanja krvoprolica. To je predtekst za nove sukobe. Medjunarodna zajednica pocela je da stvara nekakvu multietnicku Bosnu. A sta je sa Srbima iz Hrvatske! Nase udruzenje ima princip reciprociteta. Dakle, bez povratka Srba u Hrvatsku, nema ni povratka izbjeglica ovamo. Mi to necemo dozvoliti. Ni na koji nacin. Muslimani su izrazili zelju za povratak. I mi imamo zelje. Dok nas neko ne poslusa, neka im bude jasno da ni njima nema povratka".

Reciprocitet, po Martinovicu, ide i korak dalje. Gradjani nesrpske nacionalnosti, dok se ne rijesi polozaj hrvatskih Srba, ne mogu ostvarivati svoja gradjanska prava u RS, bez obzira sto u njoj zive i njeni su drzavljani.

"Nijedan nas covjek ne smije se delozirati iz kuce ili stana, bez obzira sto vlasnici zive u Banjaluci i imaju pravosnazne presude", objasnjava Martinovic.

Martinovic tvrdi da je postignut dogovor na nivou OEBS-a i Lokalne izborne komisije Banjaluke da ce raseljena lica koja na dan izbora zele glasati licno, to pravo biti omoguceno samo u rubnim podrucjima RS."Neka ne misle da ce se 14.septembra setati Banjalukom",porucuje Martinovic.

U Regionalnom centru OEBS-a Banjaluka takvu tvrdnju negiraju, tim prije sto bi sam OEBS na taj nacin povrijedio jedan od osnovnih principa Mirovnog sporazuma, i uslova neophodnih za odrzavanje izbora - slobode kretanja.

"Pitanje povratka izbjeglica nije u nadleznosti OEBS-a",kaze Tomas Miljerina, portparol kancelarije OEBS-a u Banjaluci, i dodaje, "rijec reciprocitet ne postoji u Dejtonskom sporazumu, pa se otuda repatrijacija ne moze nicim uslovljavati".

Njegovo misljenje dijeli i portparol UNCHR-ove kancelarije u Banjaluci, Mons Niberj. On smatra da se obnovom kuca koje su tudje vlasnistvo, krse ne samo odredbe Aneksa VII mirovnog sporazuma, vec i osnovno ustavno prvo - pravo neprikosnovenosti privatne svojine.

Izgnanici iz Hrvatske preduzeli su obnovu sela Kozarac, kraj Prijedora, koje je do rata bilo naseljeno skoro iskljucivo Muslimanima. Nameravaju da u njemu nastave zivot. U Komesrijatu za izbeglice Ujedinjenih nacija (UNHCR), taj naum smatraju nedopustenim, o cemu je upucen protest Ministarstvu za izbjeglice RS. UNHCR provodi istragu kako bi ustanovio da li su njegova sredstva upotrebljena za tu svrhu, "da bi mogli javno reagovati i sprijeciti dalje zloupotrebe",kaze Niberj.

Ostaje nada da su BiH izbori i konstituisanje,zajednickih organa vlasti,kao i Sporazum o normalizaciji odnosa Republike Hrvatske i SR Jugoslavije, prvi korak ka rjesavanju brojnih,otvorenih pitanja o buducnosti stotina hiljada ljudi koji su nakon cetvorogodisnjeg rata u Hrvatskoj i BiH ostali bez doma i domovine.

(AIM) Gordana Katana