PREDIZBORNE NEDOUMICE

MUKE PO BIRACIMA

AIM, TUZLA, 10.09.96.
Ponovna istrazivanja raspolozenja javnog mnjenja, sto ga je u Tuzli obavila agencija "Taldi" pokazuju da se broj biraca koji jos uvijek ne znaju za koga ce glasati i dalje povecava. Osim toga 71 posto ispitanika je odgovorilo da ce sigurno izaci na izbore. Za koga ce glasati - odgovori su razliciti s obzirom na sarolika politicka opredjeljenja. Skoro sva istrazivanja polaze od pretpostavke da utvrde raspolozenja gradjana. Dosad ni jedno nije validnije pokusalo proniknuti u stav gradjana o njihovom povjerenju u izborna obecanja, te okolnosti koje ih navode da daju glas za "svoje stranke i politicare".

Sve istrazivacke agencije i analiticari smisao predvidjanja izbora traze u odgovoru - ko ce biti pobjednik? Malobrojnim analiticarima se vaznijim cini predvidjeti - sta ce biti nakon izbora, te da li kako osigurati postizbornu kontrolu politickih kretanja u Bosni i Hercegovini?

Na nasim prostorima postoji zabrinjavajuca podijeljenost licnosti na "privatnu i javnu", sto je odlika represivnih sistema. "Javno ja" daje ocekivane odgovore, dok "privatno ja" skriva prave misli.To se moze uociti u svakodnevnom razgovoru o izborima: "Za koga cete glasati"? - "Suti bolan, nije to zgodno pricati" Zasto? "Pa dobro, moram biti sa vecinom". Zasto sa vecinom? -"Pa, svi moramo mislit isto". Ko je taj sto vas prisiljava da isto mislite - "Pa vlast, okolina, kako cu biti drugaciji?" Pozelite li nekad da drugacije mislite? - "Ih, jos me pitas " Zasto to ne uradite? - "Ma, pusti covjece, prisluskuju sve, od telefona do ulice, pa sam navikao, bolje je sutiti".

Po mnogim indikatorima, glasaci svoj izbor kandidata ili ideje stranke zasnivaju na vrijednosnom sudu, a ne cinjenicnim sudovima, jer su svikli da na ovim prostorima vlast "ima pravo" obecavati kule i gradove, a u postizbornom periodu vlasti neutraliziraju mehanizme kontrole za sopstveno ponasanje. Zbog toga se mnogima cini da je svejedno za koga ce glasati kada je u pitanju odnos vlasti prema demokraciji i zakonitosti rada. Samo manji broj gradjana je svjesno "za koga ce i zasto glasati". Uglavnom je rijec o kriticki raspolozenim intelektualcima, politicki angaziranim i osobama koje su nezadovoljne svojim statusom (polozajem). Za validnu prognozu izbornih rezultata vazno bi bilo odgovoriti na pitanje - za koga ce glasati gradjani bez vrijednosnog suda?

U svakodnevnom razgovoru moze se jasno uociti da mnogi biraci nisu u stanju spoznati izborne mogucnosti. Njihovi najcesci komentari su: "Uh, sta ih je", a po ucestalosti komentara iza recenog je: "Svi su oni isti". Prvi komentar je recidiv jednoumlja, a drugi je indikator da je kod kandidata i stranackih vrhova izrazeniji licni interes od zalaganja za dobrobit zajednice.

Pri reakcijama glasaca simptomaticno je da ne postoji jasno misaono razgranicenje - u predizbornim kampanjama ostro polarizirana plana - gradjanski i nacionalni. Indikatori su mnogobrojni, a potvrdjuju ih komentari u stilu: "glasacu za njih, ako mi daju placu, posao, penziju, osiguraju povratak kuci".

Dosta je glasaca cija je spoznaja izbornih mogucnosti opterecena emocijama raznih vrsta. Njihovi tipicni komentari su - "Kako da se opredijelim, vidi sta su nam uradili od zemlje". "I prosli put smo glasali, pa vidi dokle smo stigli". To su glasaci koji su optereceni strahom od greske, ili ponavljanja greske, pa tesko mogu identificirati licnost ili stranku za koju ce se opredijeliti.

Cesti su komentari u stilu "ko zna sta ce biti od nas"? To je indikator straha biraca od buducnosti.

"Mi identitet" je misaoni okvir koji opterecuje svijest velikog dijela biraca. Poticu ga i vladajuce stranke izbornim plakatima: "HDZ zna se, Srbi ce za se, a Vi"? Time se razvija strah od ponasanja drugih entiteta, odnosno njihovih vlasti. Zato su i cesti komentari: "Svi ce Srbi glasati za Krajisnika, pa moramo i mi za nase, ako necemo da propadnemo".

U predizbornim kometarima gradjana osjeca se strah od mogucnosti gubitka osobne ili nacionalne zastite. Cesti su I komentari koji otkrivaju sumnju gradjana da je "sve vec negdje unaprijed dogovoreno". Tipican indikator ovog stava biraca su cesti komentari po ulicama: "Svi su se vrhovi vec dogovorili kako ce biti". To upucuje na mogucnost apstinencije glasaca. Posljednje ispitivanje javnog mnjenja u Tuzli pokazuje da je 30 posto biraca jos uvijek u nedoumici - da li izici na izbore?

"Necu ni za koga. Mene se to vise ne tice" dio su komentara pogotovo mladjih gradjana. Najcesce je rijec o osobama koje su "jednom nogom" u inozemstvu. Duzi razgovor s takvim osobama najcesce otkriva jasan strah od pamcenja ratnih strahota.

U predizbornim komentarima mnogi otkrivaju strah od uvidjanja besmisla politickog angazmana - "i prosli put smo glasali, pa nista". Na raspolozenje biraca uticu i razlicite interpretacije "vladajuce i lokalne istine o ratnim zbivanjima". Zbog toga su cesti komentari - "ne znaju oni sta se ovdje sve zbivalo". Cesti su i komentari -"nece nam biti bolje" - sto ukazuje na pesimizam biraca.

Oni koji budu glasali odlucice o buducnosti ove zemlje. Njihov glas ce prouzrokovati citav niz posljedica. Mnogi toga kao da nisu svjesni. Na pitanje - kako vide sebe i okolinu u 2001. godini, zabrinjavajuce veliki broj biraca "nema nikakvu sliku". Govore uglavnom sto bi zeljeli. Cinjenica da mnogi biraci "nemaju svoje, niti slike okoline" upucuje na saznanje da cin glasanja ne povezuju sa posljedicama u izboru kandidata i ideje stranke. Zato i nece biti cudno ukoliko na ovim izborima ne pobijedi bolji kandiddat i ideja, vec onaj koga ce izabrati nase konfuzne misli, sto je indikator nase nezrelosti da projiciramo buducnost kakvu mozemo.

Izbori ce pokazati i bosanskohercegovacku (ne)zrelost u borbi za sopstvenu istinu, a ne samo istinu politicara. Od spremnosti gradjana da se odupru represiji, da prihvatimo mogucnost razlicitog misljenja od manipulatora, zavisice i rezultat izbornog testa. Postoji ozbiljna bojazan da ce izbore dobiti oni koji sa nama budu vise manipulirali, oni koji manipuliraju strahovima gradjana, njihovim misaonim nedostacima, jer su im gradjani sami to dozvolili. Zbog toga se u predizbornoj kampanji vrlo rijetko cuju odgovori i projekcije - kako cemo sutra ziviti?

VEHID JAHIC (AIM)