HRVATSKA OPOZICIJA

AIM, ZAGREB, 9.9.1996. Sto muci hrvatsku opoziciju? Vise istrazivanja sto ih u posljednje vrijeme narucuju i opozicijske i vladajuca stranka - ali ih nitko ne objavljuje - daju izrazitu prednost opoziciji, a ugled vladajuceg HDZ-a skotrljao se na dvadesetak posto, ili cak nize.

Ipak, na politickoj sceni to se nimalo ne osjeca. Naprotiv, umjesto da zauzme taj novi prostor koji joj se otvorio, dojam je da opozicija sa sve vecom mukom kontrolira i postojeci. Uoci ljeta neuspjeli i kompromitirajuci pregovori s HDZ-om skoro su razbili i pomeli HSLS, do posljednjih izbora najvecu opozicijsku stranku; tokom ljeta tezak unutarnji potres pogodio je i najsnazniju regionalnu stranku (Istarski demokratski sabor), a posljednjih izlaze na vidjelo i trzavice u Hrvatskoj seljackoj stranci, koja bi trebala biti najveci i najozbiljniji takmac Tudjmanovom HDZ-u na narednim izborima.

Svi ti potresi u opoziciji ne dolaze iz istog epicentra, tj. nisu izazvani istim razlozima, ali vecim dijelom oni ipak imaju zajednicki nazivnik. To su sve vidljivija neslaganja oko toga kako se u novoj situaciji postaviti prema oslabljenom HDZ-u. Jedan pristup je "reformisticki" i pruzio bi sansu HDZ-u da ispravi najvece greske u hrvatskoj politici, poslije cega bi bili moguci i neki oblici suradnje (sve do koalicijske vlade) sadasnjih suparnika. Drugi pristup to iskljucuje, jer smatra dokazanim da se ni Tudjman ni njegova stranka ne mogu promijeniti. Dakle, nikakva suradnja, naprotiv treba produbljivati krizu i usmjeravati je prema hitnim promjenama i prije redovnih izbora.

Ovo posljednje nedavno je predlozio vodja hrvatskih liberala Vlado Gotovac, koji smatra da protestnim marsevima i nenasilnim demonstracijama treba izvuci HDZ na cistinu i prisiliti ga na promjene. U nedavno propalim pregovorima HSLS-a i HDZ-a operiralo se s opsirnim popisom politickih promjena - od ogranicavanja predsjednickih ovlasti Tudjmana, postovanja rezultata izbora u Zagrebu, odustajanja od sudskog tjeranja novinara, do ukljucivanja opozicije u povjerenstva koja bi se suprostavila kriminalu i zloupotrebama drzavnog novca - i vjerojatno je da bi to bila i okosnica tih javnih protesta. No, vrlo je dvojbeno hoce li njih uopce biti, a sam Gotovac kao da ne vjeruje da njegova ideja ima vecih izgleda. U intervjuu "Novom listu" on je ponovio vise puta variranu tezu da se "narod boji promjena", jer su se mnoge od njih pokazale losim, pa se sada javlja rezignacija i uvjerenje - "ovi su prevarili, prevarit ce i drugi".

Ali, kako uvodno spomenuta istrazivanja ne potvrdjuju ovakvo razmisljanje, Gotovceva izjava vise slici na nespretno trazenje alibija za slabost i dezorjentiranost same opozicije. A nije iskljuceno da se radi i o preumivanju vlastitog radikalizma, uoci sjednice Velikog vijeca HSLS-a, na kojoj su proteklog vikenda trebale biti donesene dvije znacajne odluke za daljni rad stranke. Prva je glasanje o ostavci Drazena Budise, koju je on podnio poslije propalih pregovora s HDZ-om, jer ga je vecina u stranci dozivjela kao glavnog protagonistu pretjeranog priblizavanja HDZ-u. Druga tocka bilo je nominiranje samog Gotovca za kandidata HSLS-a na izborima za predsjednika drzave sljedece godine.

Obje tocke zavrsile su povoljno za spomenute, Gotovac je kandidiran, a Budisi je odbijena ostavka. To je, razumije se, klasican kompromis, sto je u nekim novinarskim krugovima shvaceno sasvim nepovoljno za Gotovca. Otprilike onako nepovoljno kako je on u spomenutoj izjavi vrednovao javnost. Pristao je, tvrdi se, da HDZ-u bliska struja obnovi vec izgubljene pozicije u stranci, i to samo zato da zauzvrat prodje njegova predsjednicka kandidatura.

Nema sumnje da su u HDZ-u sa zadovoljstvom docekali ovakav rasplet u HSLS-u. Zlatko Tomcic izjavio je, reagirajuci na najnovija zbivanja, da HDZ ciljano radi na razdvajanju i konfrontiranju vodecih ljudi tri najvece opozicijske stranke. "Glavna misao kreatora ovakvog scenarija destabiliziranja pojedinih stranaka, ali i ukupne oporbe, je zapravo troklini scenarij, klin izmedju Budise i Gotovca, Racana i Tomca, te Tomcica i Pankretica" - precizirao je Tomcic. Neposredni povod Tomcicevu reagiranju je intervju drugog, ali stvarno najjaceg covjeka HSS-a, Josipa Pankretica, vlastima bliskoj "Panorami". U njemu je ovaj dopustio mogucnost koalicije HSS-a i HDZ-a, pa cak i izjavio da je njemu blizi Tudjman nego opozicijske kolege liberali i socijaldemokrati.

Tomcic je te izjave pripisao nekorektnoj i zlonamjernoj interpretaciji novinara, no Pankretic je vec ranije davao vrlo problematicne izjave, kao da je na izborima glasao za Tudjmana, a nije nikakva tajna da i veliki dio prosjecnih clanova HSS-a dijeli istu blagonaklonost prema sefu drzave. Sto se tice koalicije s Tudjmanovom strankom ona na lokalnoj razini u mnogo slucajeva vec postoji, a Pankretic je i prije sporne izjave govorio o koaliciji na drzavnoj razini, istina zajedno s drugim opozicijskim strankama. I sam Tomcic, uostalom, sasvim je nespretno branio Pankretica, izjavljujuci da je koalicija nemoguca dok HDZ ne promijeni "politiku vlasnicke transformacije", sto ne izgleda tako strasno da bi bilo zapreka koaliranju.

Imajuci sve ovo na umu, Tomciceve ostre optuzbe na racun HDZ-a, logicno i uvjerljive sa stanovnistva visegodisnjih pokusaja ove stranke da kompromitira i razbije opoziciju, sada ipak mogu izgledati i kao obican smokvin list za nemoc i pometnju same opozicije. Dakako, nitko to ne zeli javno priznati, tako da je jedino Ivan Pauletta, jedan od celnih ljudi IDS-a, nesto o tome progovorio. Nije da bas volim HDZ, kazao je, ali ne moze se za sve lose u opoziciji okriviti tu stranku. Pri tome Pauletta misli ponajprije na aktualni razdor u IDS-u, u kojem se dvije dominantne struje upravo bore za prevlast u gradskoj upravi Pule, i to s tolikom zilavoscu da se upucuju cak i molbe Vladi Hrvatske (cistog HDZ-ovskog sastava) da se umijesa. Ovim je sama opozicija ohrabrila presedan arbitrarnog odlucivanja drzavnog vrha, koje je inace krivo sto se blizu godine dana izbjegava predaja vlasti u Zagrebu nakon uvjerljivog poraza HDZ-a na lokalnim izborima prosle jeseni.

Sam Pauletta, iako se deklarira kao posrednik koji je bezuspjesno pokusao pomiriti dvije posvadjane frakcije, takodjer se nasao na udaru stranacke hijerarhije, i to iz posebnog razloga. Premda sukob u vrhu IDS-a ima malo veze s ideologijom, a puno vise s novcem u gradskoj blagajni, Paulettino odstupanje trazi se sa slabo prikrivenim optuzbama na racun njegovog pretjeranog "autonomastva". Nesluzbeno se zna da je zbog istoga IDS dobivao ostre prigovore iz HSS-a, s kojim je donedavno bio u uspjesnoj koaliciji, koja je na proslim izborima donijela opoziciji najvise glasova. Tako je prilicno jasno da opoziciji stvarno nije potreban "advocatus diaboli" sa strane, nego da se ona i bez njega moze sasvim "dobro" i "uspjesno" posvadjati.

Te konfrontacije i ne bi bile lose kada bi bile u funkciji profiliranja opozicije na stranackoj sceni, te zauzimanja stava prema dva ostala kljucna subjekta te scene - prema HDZ-u i prema birackoj javnosti. No ocito je da je tek sada nejasno sto je minimum zajednickih stavova opozicije - a odbijanje normalizacije Zagreb - Beograd pokazuje da kada ga i ima, on je problematican - i na kojim se osnovama uopce moze razmisljati o izbornoj koaliciji opozicije. Jos je manje jasno sto opozicija namjerava s izbornim simpatijama javnosti koje su se posljednih mjeseci okrenule prema njoj. Osim sto se i na nju moze, kako smo vidjeli, prebaciti dio vlastite odgovornosti.

MARINKO CULIC