PREDIZBORNE POLITICKE IGRE
SASTANAK IZA ZATVORENIH VRATA
Sarajevo,07.09.96.(AIM)- Skupstina RBiH, u skladu sa svojim ranijim zakljuccima na narednom zasjedanju zakazanom za 11. septembar u Sarajevu, trebalo bi da jos jednom, pred predstojece izbore razmotri uslove za njihovo odrzavanje, i shodno s tim dati preporuku biracima oko izlaska na glasanje.
Pored toga, sto svi neophodni uslovi za demokratske i fer izbore u BIH nisu ispunjeni, niti bi zadugo mogli biti, malo je vjerovati da bi se u pogledu promjene datuma njihovog odrzabanja.,14. septembra, moglo ista promijeniti. Odnosno, malo je vremena ostalo za to, a i medjunarodna zajednica ne pokazuje bas mnogo volje za njihovo eventualno odgadjanje.
Politicka preporuka parlamentaraca biracima BiH mogla bi se stoga, u krajnjem slucaju, svesti na bojkot izbora. Koliko je ova opcija realna i koliko na nju mogu racunati njeni najveci zagovornici stranke- SDA, ZA BiH i BH Patriotska stranka- pokazao je iznenada zakazani , od strane predsjednika Skupstine R BIH Mire Lazovica, konsultativni sastanak sa predsjednicima politickih partija. Sastanak je sazvan, kako je to obrazlozeno u pozivu, radi ozbiljnosti politickog trenutka i presudnog znacaja izbora po buducnost BiH. O ozbiljnosti trenutka i vaznosti pomenutog sastanka govori i cinjenica da je odrzan iza dobro zatvorenih vrata, a javnost je informisana sturim saopcenjem sa konstatacijom njegovih ucesnika, predstavnika 11 politickih stranaka, da nisu ispunjeni uslovi za izbore. O stavovima vezanim za eventualni bojkot izbora, u saopcenju za javnost, ni rijeci iako je u sustini to bio povod pomenutog sastanka. Sam prvi covjek SDA, Alija Izetbegovic, istina po nezvanicnim informacijama, na pomenutom sastanku zalozio se za odrzavanje izbora.
Sta je zapravo pozadina toga svega i sto je trebalo da se na neki nacin uoblici kao politicka preporuka biracima, a koju bi usvojio Parlament na narednom zasjedanju? Da li je to bilo ispitivanje politickog terena od strane SDA za dobijanje podrske politickih stranaka u Parlamentu, u slucaju njihovog insistiranja na bojkotu izbora, ili je to bio posljednji pokusaj da se medjunarodnoj javnosti da do znanja nesto sto je toliko evidentno da nisu ispunjeni uslovi za izbore?
Sudeci prema stavovima opozicionih stranaka, onih najodlucnijih i najgrlatijih, SDP,UBSD, LBO i drugih koji su za odrzavanje izbora, iza sazivanje konsultativnog parlamentarnog sastanka stoji SDA. Po misljenju nekih opozicionara, SDA se boji rezultata izbora. Za potpredsjednika UBSD Sejfudina Tokica to je i razumljivo s obzirom na cinjenicu da nikakav izborni rezultat nece nadomjestiti jednoznacja izmedju drzave i SDA, koji je najvecim dijelom uspostavljen na bazi uzurpacija. "Kao i druge vladajuce nacionalne stranke (misleci na HDZ i SDS) SDA se plasi uspostavljanja sistema koji je neminovan nakon 14. septembra", kaze Tokic.
Ukoliko je sve ovo tacno i ukoliko opozicija ne stane i ne podrzi SDA u njenom eventualnom insistiranju na bojkotu izbora, namece se pitanje sta i koliko SDA moze u tom pogledu ocekivati od svog partnera u vlasti -HDZ?
Polazeci od do sada javno proklamovanih stavova HDZ da je hrvatski narod za izbore, i to cak na svim nivoima, SDA-u je neophodna podrska ostalih parlamentarnih stranaka za preporuku koju bi trebalo da skupstina da biracima za bojkot izbora. Medjutim, politicki kompromis i mogucnost da HDZ ucini izvjesni zaokret u svojim stavovima ne da nisu iskljuceni, nego za njih ima izvjesnih nagovjestaja.
Oni se sastoje u tome sto su celnici HDZ grada Sarajeva nekako u isto vrijeme sa odrzavanjem pomenutog konsultativnog sastanka u Skupstini R BIH, istina sa druge govornice, porucili da ukoliko se do izbora ne rijesi status glavnog grada Federacije, oni ce pozvati svoje birace na bojkot izbora. Da li je to diskretni nagovjestaj moguce koalicije federalnih partnera po ovom pitanju, naravno uz odredjeni kompromis, tesko je tvrditi. Medjutim jedno je ocito, da su u pitanju predizborne politicke igre za pridobijanje glasaca, ali i prepucavanja federalnih partnera.
I dok su na politickoj sceni igre oko odrzavanja izbora,o njihovog eventualnog bojkota, u drugi plan se stavlja vrlo vazna i bitna cinjenica. Rijec je o tome da se i pored toga sto bi sve parlamentarne stranke podrzale bojkot i on u vidu politicke preporuke biracima otisao iz republickog Parlamenta, on ne bi imao nikakav efekat. Pogotovo sto bi za tako nesto, po rijecima Tokica, trebalo mijenjati Daytonski sporazum.
Ostaje otvoreno pitanje koliko je i da li je to moguce.
M. MICEVSKA